Get Adobe Flash player
Na priredbi inauguracije gafova k'o u priči

Na priredbi inauguracije gafova k'o u priči

Prepisati riječi iz pjesme Ekaterine Velike može samo neznalica i(li)...

Himna svira, a ona na tipka po mobitelu…

Himna svira, a ona na tipka po mobitelu…

Gospođo profesorice, ispričajte se svojim đacima, ako ne nikome...

Karmine na Pantovčaku

Karmine na Pantovčaku

Lisičina karikaturalna izvedba Lijepe...

Nevjerodostojni SABA-ovci protiv odluka EU-a

Nevjerodostojni SABA-ovci protiv odluka EU-a

Hrvatska ima pravnu osnovu za zakonsku zabranu svih komunističkih simbola...

Ekaterina Velika u

Ekaterina Velika u "Vili Zagorje"

Inauguracija protekla bez mentorâ     Kako je...

  • Na priredbi inauguracije gafova k'o u priči

    Na priredbi inauguracije gafova k'o u priči

    četvrtak, 20. veljače 2020. 15:43
  • Himna svira, a ona na tipka po mobitelu…

    Himna svira, a ona na tipka po mobitelu…

    četvrtak, 20. veljače 2020. 09:40
  • Karmine na Pantovčaku

    Karmine na Pantovčaku

    četvrtak, 20. veljače 2020. 10:02
  • Nevjerodostojni SABA-ovci protiv odluka EU-a

    Nevjerodostojni SABA-ovci protiv odluka EU-a

    srijeda, 19. veljače 2020. 12:30
  • Ekaterina Velika u

    Ekaterina Velika u "Vili Zagorje"

    četvrtak, 20. veljače 2020. 15:38

Nema štednje, samo crveni troše

 
 
- Zbog ovog sad statusa vjerovatno ću dobit otkaz, imam kredit, ali nema beda, znam kopat, zemlje imam. Situacija je sljedeća svjedok sam ni manje ni više na dvije fronte koje su najbitnje na našem području a to su Crveni Križ Dubrovnik i Opća bolnica Dubrovnik. O Crvenom križu ne treba puno govorit, sad već cijela Hrvatska zna kakvi su ‘use na se poda se’. A dragi moji ljudi u bolnici na Medarevu Vam se događa sljedeće.
http://dubrovacki.hr/datastore/imagestore/article_home/article_home_1301253073Prezenca___Antun_eravica_21032011_by_ND_03.jpg
Ante Žeravica
 
Medicinske sestre- tehničari doživljavaju najbizarnje situacije, mobbing do kosti. Zakon je da nema zapošljavanja u bolnici. Bolnica štedi, a otvaraju se dva nova odjela Internistička intezivna i Palijativni odjel. Eto sad malo razmislite: dva nova odjela, a nitko novi nije zaposlen. Kako? E pa tako, da su povučene sestre s drugih odjela gdje ih i onako po standardima Europske unije nedostaje. Tko je tu lud? U bolnici Vam je postalo normalno vidjet sestru kako plače. Dragi moji svi mi vidimo nepravdu koja se događa. Danas mi je rečeno od strane glavnog tehničara da nema mijenjanja smjena, da svoj život moramo prilagodit poslu. Hahhahhaha, pa dragi moj Niko, care, ja sam mijenjao smjene da bi skupljao pomoć za unesrećene poplavama, ja sam svoje smjene mijenjao da bi skupljao krv, mijenjao sam smjene da bi prodavao cvijeće sa štićenicima Josipovca.
 
I najbolje od svega da isti on, moj novi šef vodi jedinicu intezivne skrbi i anesteziologije. Sinoć je radio kao anesteziološki tehničar, a jutros nema nikoga na njegovom radnom mjestu, a ako je ostao radit još više krši zakone. Što prika galopira na onih 18 i po tisuća kuna od prije, kad je imao te ovlasti, a meni prijeti s Upravom. Rekao sam mu, i sad ođe govorim: strašna ti je Uprava, malo tko je pošten, a ja do kosti. E da, a što mislite na to da smo neku večer dežurali nas dvoje, umjesto troje. Bila je prometna, falilo je ljudi, još unesrećeni policajac. Uh što mi je krivo što nisam tu večer zvao policiju kad sam došo na posao, a mislio sam.
 
Da, rečeno mi je da moram nosit bijelu kutu umjesto ljubičaste, iako su uniforme šok sobe ljubičaste. Rekao sam: debele su bijele uniforme, već je vruće, a hlađenja nema (kažu da ga i neće ni bit). Da, važno je u kojoj sam boji, a to što će se pacijenti kuhat, to nije bitno. To što ćemo se mi kuhat pri jako napornom radu i bakterije šok sobe skupa s nama, nije bitno. Samo lijepo zamislite da morate staviti masku, kapu, rukavice, mantil s dugim rukavima i fizički radit oko nepokretnog pacijenta, kupati ga, previjati mu rane… to sve na temperaturi dvostruko većoj od normalnih uvjeta za rad. Ljudi kud ovo ide?
 
Bolnica štedi. Sad vjerojatno radi ovog ne ću moć ni diplomirat. Al neš ti, ne treba mi diploma za cjeloživotnu torturu. Parking iza bolnice su koristili zaposlenici, većinom sestre jer počinju radit od sedam te ranije dođu na posao od upravitelja. I od jednom brojevi na svakom parkirnom mjestu, tup rampa, daljinski svim šefovima odjela. Sestra koja je tu parkirala 10 godina i ima malo do penzije, trči ovco po kiši preko praznog parkinga, dok drugi svoj sanak snivaju. Pokušat će oni mene oblatit, ali puno je kolega i pacijenata mene doživjelo. Puno je bahatosti u igri, bahatosti koja proizlazi od kompleksa manje vrijednosti, vjerojatno u vrijeme odrastanja te naglog zasjedanja na tronove sa stavom – ma kakvo zajedništvo, tiranija – Važno je postaviti ljudske živote na šahovske ploče i upravljati malim zaposlenim ovcama i ovnovima.
http://dubrovacki.hr/datastore/imagestore/original/1350567851Bolnica_medarevo_18102012_ND_01.jpg
Kad pođete u posjete kroz bolnicu otvorite oči, pitajte koliko ima pacijenata, a koliko sestara radi. Vjerujte mi sledit će vam se krv u žilama. Ljudi mora se nešto napravit. Što se ovo događa? Pa zar moramo skrivat od javnosti što se tiče svih nas? Medicinske sestre koje rade same sa stažistima, sestrama se smanjila plaća, uduplo im se poso, uduplo se mobbing. Treba vojnički sve nas stavit u granice nekog broja na papiru, neku treću klasu, što mi i piše na platnoj listi. Svi smo bili bolesni, svi mi možemo bit bolesni, a u Dubrovniku koji je top destinacija svijeta vlada tiranija i kronični nedostatak jednakosti i pravde.
 
Postavljam pitanje: kako će medicinske sestre ostati zdrave? Zakon je da nema zapošljavanja u bolnici. Bolnica štedi, a otvaraju se dva nova odjela Internistička intezivna i Palijativni odjel. Eto sad malo razmislite: dva nova odjela, a nitko novi nije zaposlen. Kako? E pa tako, da su povučene sestre s drugih odjela gdje ih i onako po standardima Europske unije nedostaje. Tko je tu lud? U bolnici Vam je postalo normalno vidjet sestru kako plače. Dragi moji svi mi vidimo nepravdu koja se događa. Danas mi je rečeno od strane glavnog tehničara da nema mijenjanja smjena, da svoj život moramo prilagodit poslu. Hahhahhaha, pa dragi moj Niko, care, ja sam mijenjao smjene da bi skupljao pomoć za unesrećene poplavama, ja sam svoje smjene mijenjao da bi skupljao krv, mijenjao sam smjene da bi prodavao cvijeće sa štićenicima Josipovca.
 
I najbolje od svega da isti on, moj novi šef vodi jedinicu intezivne skrbi i anesteziologije. Sinoć je radio kao anesteziološki tehničar, a jutros nema nikoga na njegovom radnom mjestu, a ako je ostao radit još više krši zakone. Što prika galopira na onih 18 i po tisuća kuna od prije, kad je imao te ovlasti, a meni prijeti s Upravom. Rekao sam mu, i sad ođe govorim: strašna ti je Uprava, malo tko je pošten, a ja do kosti. E da, a što mislite na to da smo neku večer dežurali nas dvoje, umjesto troje. Bila je prometna, falilo je ljudi, još unesrećeni policajac. Uh što mi je krivo što nisam tu večer zvao policiju kad sam došo na posao, a mislio sam.
 
Da, rečeno mi je da moram nosit bijelu kutu umjesto ljubičaste, iako su uniforme šok sobe ljubičaste. Rekao sam: debele su bijele uniforme, već je vruće, a hlađenja nema (kažu da ga i neće ni bit). Da, važno je u kojoj sam boji, a to što će se pacijenti kuhat, to nije bitno. To što ćemo se mi kuhat pri jako napornom radu i bakterije šok sobe skupa s nama, nije bitno. Samo lijepo zamislite da morate staviti masku, kapu, rukavice, mantil s dugim rukavima i fizički radit oko nepokretnog pacijenta, kupati ga, previjati mu rane… to sve na temperaturi duplo većoj od normalnih uvjeta za rad. Ljudi kud ovo ide?
 
Bolnica štedi. Sad vjerojatno radi ovog neću moć ni diplomirat. Al neš ti, ne treba mi diploma za cjeloživotnu torturu. Parking iza bolnice su koristili zaposlenici, većinom sestre jer počinju radit od sedam te ranije dođu na posao od upravitelja. I od jednom brojevi na svakom parkirnom mjestu, tup rampa, daljinski svim šefovima odjela. Sestra koja je tu parkirala 10 godina i ima malo do penzije, trči ovco po kiši preko praznog parkinga, dok drugi svoj sanak snivaju.
 
Pokušat će oni mene oblatit, ali puno je kolega i pacijenata mene doživjelo. Puno je bahatosti u igri, bahatosti koja proizlazi od kompleksa manje vrijednosti, vjerojatno u vrijeme odrastanja te naglog zasjedanja na tronove sa stavom – ma kakvo zajedništvo, tiranija – Važno je postaviti ljudske živote na šahovske ploče i upravljati malim zaposlenim ovcama i ovnovima. Kad pođete u posjete kroz bolnicu otvorite oči, pitajte koliko ima pacijenata, a koliko sestara radi. Vjerujte mi sledit će vam se krv u žilama. Ljudi mora se nešto napravit. Što se ovo događa? Pa zar moramo skrivat od javnosti što se tiče svih nas?
 
Medicinske sestre koje rade same sa stažistima, sestrama se smanjila plaća, uduplo im se poso,uduplo se mobing. Treba vojnički sve nas stavit u granice nekog broja na papiru, neku treću klasu, što mi i piše na platnoj listi. Svi smo bili bolesni, svi mi možemo bit bolesni, a u Dubrovniku koji je top destinacija svijeta vlada tiranija i kronični nedostatak jednakosti i pravde.
 
Postavljam pitanje: kako će medicinske sestre ostati zdrave? Kako će pacijenti doći do zdravlja kad nemaju ni približnu zdrastvenu njegu za koju plaćaju kroz svoje življenje u lijepoj našoj Hrvatskoj? Ušli smo u EU. Sve su neki standardizirani postupci na papiru, a u zbilji ni s od standarda. Eto sad ćemo vidjet  što će bit. U svakom slučaju nemoj te mislit da sam puko. Ovo radim da ne puknem. Ovo pišem jer mi se prijeti, e pa sad je javno, pa sad nek izmišljaju priče. Ja sam moju istinu napisao, pa što bude bit će”.
 

Antun Žeravica, www.dubrovacki.hr

Kad odrasteš...

 
 
Dragi sine! Ti još nisi ni rođen bio, kada sam ja Domovine čuo krik, njen sirenski zov. Granate su već padale i po našem krovu, rušili se u ponor snovi, čežnje. Ginuli, umirali stari i mladi od ognja i mača osvajača, od topova kanonada na tlu hrvatskom. Već htjedoše preko praga nešega u moj, u tvoj dom. Ja sam znao, osjećao da ti ne ću moći ni znati u oči pogledati, ne budem li braniti znao ono, što nam je odavno Bog dragi dao: kutak mira i slobode, krišku kruha, gutljaj vode, ljubav, vjeru, zrno nade. I zato sam, sine mio, tada još ni mlad, ni star, i životom braniti htio naš hrvatski Vukovar.
http://portal.braniteljski-forum.com/wp-content/uploads/2d1wf20.gif
Plakala je mati tvoja bježeći iz doma svog. Molila je rastužena da ne padnem usred boja, da i tebe čuva Bog. Sred podruma vlažna, mračna, kad je bitka ubitačna već do tvojih stigla vrata, u čas vjere, u čas nade, svjetlost dana ti si, sine, ugledao. Istog trena i tvoj tata, niti mlad, a niti star, mrtav pade. Braneći svoj Vukovar!
 
Dragi sine! O, kako bih sretan bio da sam tada tebe makar  zagrlio, začuo ti plač tvoj prvi! Znam, tvoj tata nije tebi ostavio niti blaga, ni dragulja, već samo, u lokvi krvi, čistu krunicu od zlata. Sad te tvoja mila mati u zipki slobode ljulja. Kad odrasteš, ti ćeš znati tu krunicu oko vrata cio život sačuvati. O, doznaš li, sine, ikad, gdje je grob tvog oca mila, ne daj suzi nikad, nikad da te peče, ražalosti, da se na tlo rodno truni! I ne plači! Niti ikad sudbu kuni što je pao otac tvoj, niti mlad, niti star – za Dom svoj! Za hrvatski Vukovar!
 
Donesi mu na grob cvijeća iz vrta svoga. I pouči unuke mi da sramota nije kad se za Dom bije, a nije ni tuga prevelika, već je sreća , to trebaju dobro znati, za dom svoj i život dati. A krunica oko vrata nek te sjeća, usred mira, usred rata da si i ti brat svog brata! S njome usni, s njom se budi i prijatelj sviju ljudi – kao Hrvat budi! 
 

Malkica Dugeč, Stuttgart, 24. 6. 2014.

Geleri u kori drveta

 
 
Lišće pod nogama, šušti,
žubori kao Kupa noću.
Debla su prekrasno stara,
samo im se vrhovi svijaju na vjetru.
http://i195.photobucket.com/albums/z307/diavolissima/risnjak-skrad-140.jpg
Misli mi bježe, igraju se, pa otupe od prošloga rata.
Kada sam bio mlad, isto to drveće
bilo je staro, a sada, poslije svega, stari smo jednako.
Odavno nas ništa ne može iščupati iz korijena.
Gledam pažljivo i primjećujem gelere,
duboko u hrapavoj kori, ispričavam se,
a vjerujem da drveće zna kako nismo svi isto krivi.
 

Robert Tomšić

Anketa

Tko je "zaslužan" što je 2018. mason Dražen Jelenić došao na čelo DORH-a?

Utorak, 25/02/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1705 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević