Get Adobe Flash player
Sad' ili nikada!

Sad' ili nikada!

Istina će izroniti 22. prosinca i nitko je ne će više moći...

Dostojanstvo prodano na rate

Dostojanstvo prodano na rate

Škola za život bi morala omogućiti ući u svijet rada sa što...

Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

Horizontalni pristup povećanju plaća je neka vrsta nakaradne komunističke...

Boris Miletić protiv vjernika

Boris Miletić protiv vjernika

Umjesto Adventa ili Došašća podmetnuo je "Prosinac u...

Kabinet voštanih figura

Kabinet voštanih figura

U poslijekomunističkim društvima mladi i obrazovani odlaze, elite...

  • Sad' ili nikada!

    Sad' ili nikada!

    utorak, 03. prosinca 2019. 19:11
  • Dostojanstvo prodano na rate

    Dostojanstvo prodano na rate

    četvrtak, 05. prosinca 2019. 13:24
  • Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

    Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

    utorak, 03. prosinca 2019. 18:58
  • Boris Miletić protiv vjernika

    Boris Miletić protiv vjernika

    srijeda, 04. prosinca 2019. 07:02
  • Kabinet voštanih figura

    Kabinet voštanih figura

    četvrtak, 05. prosinca 2019. 13:17

Ne mogu vjerovati da naš narod još uvijek šuti!

 
 
Crvena "zvezda" za mene je oličenje zla!
Iza toga sotonskog simbola, koji se prikazuje lažno,
kao borba protiv fašizma i za "bolje sutra"
krije se patnja mnogih naroda, domoljuba.
http://img.dnevno.hr/data/2014/4/16/120519/1_247940.jpg
Hladan je Sibir, duboka je Jazovka, vreo je Goli otok, kao sam pakao!
Tko još spominje koliko je milijuna žena silovano u prodoru Rusa?
Staljinu su ta ubojstva ljudske duše bila "ratni plijen"!
Tito, ma tko on bio, nemilice je ubijao Hrvate,
a četnike je abolirao i uključio kao oficire u "JNA"!
Sve to znamo i potkrijepljeno je mnogim dokumentima.
Koga briga?! Ne mogu vjerovati da naš narod još uvijek šuti!
 

Robert Tomšić

Vojo Stanimirović poslao egzekutore koji su odveli ranjenog Marijana Popovića

 
 
Ako je već hrvatska vlast pristala na suđenje po zapovjednoj odgovornosti onima koji su stvarali i obranili hrvatsku državu, zašto se nikada isti pravni kriteriji nisu primjenili i na dr. Vojislava Stanimirovića? Po kojoj to logici istaknuta javna osoba, može bez ikakvih političkih, moralnih, etičkih i sl. dvojba sudjelovati u hrvatskom političkom životu i utjecati na hrvatsku svagdašnjicu.
https://encrypted-tbn3.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQOpnlrrM_Q6DlkzMUK4JKMUsd9itjoOnPawc4rvXLiEK6GeTDv
Slavica Popović
 
Udruga dr. Ante Starčević – Tovarnik želi upoznati hrvatsku javnost sa svjedočanstvom Slavice Popović iz Tovarnika koja je prije izvjesnog vremena novinaru jednih dnevnih novina dala izjavu u nazočnosti nekoliko osoba.
 
Slavica svjedoči: "Jedan dan je došao dr. Vojislav Stanimirović i dr. Dragan Martinović iz Šida jer su doznali da je moj suprug Marijan ranjen i da je u kući kod svoje majke gdje smo živjeli jer naša je bila zapaljena i opljačkana. Voja, kojega znam odavno, a i 94-godišnja majka mu živi desetak kuća od naše, rekao je kako Marijana traže već dva dana jer on je ratni zarobljenik. Još me pokudio da sam ga trebala odmah prijaviti. Bio je u zelenoj vojnoj odori i imao je pištolj. Rekao je da će poslati milicajce po njega. I stvarno, došla su trojica naoružanih i dovela ga u auto, posjela ga na zadnje sjedište između dvojice, a ovaj treći je vozio. Rekli su da ga voze u Srijemsku Mitrovicu na liječenje, ali od tada ga više nikada nisam vidjela živog. Barem da njegove kosti mogu pokopati na groblju i da imam gdje zapaliti svijeću. Najgore mi je za Svi svete kada svi idu na grobove svojima, a ja nemam gdje", kaže Slavica Popović koja od jeseni 1991. godine ne zna za sudbinu svoga supruga Marijana koji je kada je ubijen imao 48 godina.
 
Vojislav Stranimirović je u to vrijeme bio zapovjednik saniteta JNA. Nakon okupacije Tovarnika, 22. rujna 1991. godine, Marijan Popović je s 30-tak mještana odveden u Šid na ispitivanje, a potom u Srijemsku Mitrovicu gdje su bili šest dana do kraja rujna, da bi ih, prema zahtjevu vlasti u Tovarniku, vratili i smjestili u logor koji je bio u kući dr. Cvejića gdje su ispitivali i mučili Hrvate koji su kao i Popovići ostali u svojim kućama. Od tih 30 mještana, ubijeno ih je 18.
 
Prema Slavičinim saznanjima Marijana su iz logora početkom listopada izveli Stevan Srdić i jedan iz Šida, po izgledu četnik sa šubarom i kokardom i izvan Tovarnika pucali u njega. Mislili su da su ga ubili pa su otišli.
http://www.hkv.hr/images/stories/slike12/stij.jpg
PRIJATELJI - Vojo Stanimirović i Ivo Josipović
 
"Marijan se nekako dovukao u kuću svoje majke i tu smo ga skrivali nekoliko dana. Imao je ranu između vrata i ramena prema plućima i na ruci. Rane su se dale na zlo pa je svekrva otišla u ambulantu gdje je radila dr. Ljeposava Stanimirović, supruga Vojislava Stanimirovića, zatražiti lijekove pa se tako doznalo da je Marijan u kući. To je doznao i Voja pa je došao po njega jer je, kako je rekao, bio ratni zarobljenik i zato mislim da bi on najviše mogao reći što se dogodilo s mojim Marijanom.
 
Svaki put kada ga vidim na televiziji, pretrnem, a kada autom prođe kraj naše kuće, kada ide majci, okrene glavu. Poslije smo doznali da je ubijen 7. listopada i zakopan na njivi prema Šidu između četvrtog i petog bora. Kada smo se vratili iz progonstva, ekipa za ekshumacije Ivana Grujića tražila je njegove kosti, ali uzalud", svjedoči Slavica Popović. I nastavlja: "Danima nakon što je Marijan odveden, dr. Ljeposava Stanimirović mi je govorila kako je suprug u Mitrovici i da se oporavlja, a u to vrijeme već je bio ubijen."
 
Slavica Popović je na glavnoj raspravi u sudskom postupku suđenja za ratni zločin u Tovarniku koji se vodi na Županijskom sudu u Vukovaru dana 12. srpnja 2011. godine pred sucem, Sudskim vijećem, državnim odvjetnikom i svim nazočnim posvjedočila da je nekoliko dana svoga ranjenog Marijana skrivala zajedno sa svekrvom. Onda je došao dr. Vojislav Stanimirović i njihova milicija po njega i odveli su ga.
 

Antun Ivanković, predsjednik Udruge dr. Ante Starčević – Tovarnik

Srušili Hitlera, dobili još goreg - Staljina

 
 
Nasilje svuda, svuda oko nas! Anglizmi kao 'bulying' i 'mobbing' pojmovi su koji svakim danom umnažaju i gomilaju  primjere koji potkrepljuju prvu rečenicu. Velika je to društvena nepogoda –  poplava nepristojnosti buja i prodire u sve slojeve. Nekada je epitet prostaka bio vezan uz  kočijaše, što potvrđuje izreka
http://www.virovitica.net/ieNews/slike/n_18968_18.jpg
- Prost si kao kočijaš! Danas konja u saobraćaju više nema pa su i kočijaši nestali, no kao da većina zvanja i profesija poprimaju kočijaška obilježja. Na žalost, ni učenici nisu izuzetak. Što je tragično, čelnici nekih školskih ustanova u tome prednjače.
 
Opće ozračje je mutno, ponašanje sve više poprima obilježja  prostačkoga, nasilničkoga, neuljudnoga. Na TV emisije dovode se pojedinci lišeni ne samo  osnovne, nego čak one najosnovnije, najnužnije  pristojnosti. Novine donose samo 'crnu', nema mjesta za "Bijelu kroniku". Odgovor na pitanje zašto je to tako, složen je, višeslojan, još je uvijek u fazi sazrijevanja. Mnogi su krivi računi podmetnuti, neki još uvijek nerazjašnjeni i nepodmireni. Pitanje krivnje kao i odgovor ostaju na čekanju.
 
 Postoje skupine koje sebi pripisuju samo zasluge. U tome, na ovim našim područjima, prednjače antifašisti. Šačice komunista, staljinista ili titoista to su si  ime  prisvojili, dodali, zapravo nakalemili, kako bi njime  i njihovim pozitivnim nastojanjima zaogrnuli i prikrili, bolje reći sakrili zločine koje su   nesmiljeno činili. Jer oni su, nametnuvši se na rukovodeće položaje pokreta, bili  autori zločinačkih smjernica, naređenja i zapovijedi; oni su bili, čast iznimkama, ubojice nedužnih ljudi, oni su bili otimači tuđe imovine.
 
Suvišno je isticati kako su izvršitelji zločinačkih naređenja bili pojedinci iz nižih razina, samoga dna društva, kojih uvijek ima i koji se uvijek nađu "u pravi čas na pravom mjestu". Također je nepotrebno naglasiti da se između zločinačkoga nauma, koji se uglavnom rađa u samome vrhu kao i zločinačkoga čina, koji se najčešće  odvija u dnu zločinačkoga, nalaze brojni neokaljani antifašisti, imenom kojih su se  zločinci zaogrnuli, kako bi po okončanju sukoba zablistali u svjetlu mnoštva nedužnih i uistinu zaslužnih antifašista.
 
Bez ikakvih se nedoumica znak jednakosti može staviti između pojmova fašizma i komunizma. Čak je komunizam, bez obzira na djelomičnu ideološku pravednost i prihvatljivost u svojoj okrutnoj praksi nadmašio fašizam. Brojem žrtava i načinima djelovanja. Staljinov je brk kao i Hitlerov na vrhu počinjenih zločinstava.
 
Svrgnuli Hitlera da bi ustoličili Staljina
 
Obilježava se 60-ogodišnjica pobjede nad fašizmom, koju neke zemlje (Litva, Letonija, Estonija i Gruzija) zaobilaze. Točnije rečeno ignoriraju. Smatraju da je koncem Drugoga svjetskog rata slomljen nacizam kako bi se ustoličio staljinizam. Od dva zla ne znaš koje je gore! Prvotna se ljubav između Staljina i Hitlera pretvorila u sukob, a najveću su cijenu te ljubavi nakon sukoba platili žitelji bivšega Sovjetskoga saveza. Brojka se kreće oko 27 milijuna poginulih. Staljinu nije pala ni dlaka, čak niti dlačica s njegova raskošna brka.
 
Đavolji ples koji je započeo i štreberski provodio Hitler, nakon što se ispucao, a sam sebe u svome bunkeru upucao, uspješno nastavlja Staljin. I njegovi drugari. Koji su se nametnuli našim antifašistima! Moćnici u svome zločinstvu nakon odigrane partije, nakon svojih  igara, ostavljaju duboke ponore i brazde u postupcima i ponašanju običnih ljudi. Jer obezvrijedili su mnoge svetinje, zatukli su ili iščupali  sva postojeća pravila kao – ne kradi, ne laži, ne ubij, ne otimaj tuđe...! Uveli su pravilo svoje crvene zvijezde: "Snađi se, druže!"
 
Na žalost ne možemo reći – Bilo pa prošlo! Naježen, sav nakostriješeni odvjetnik Tite, njegov odani tumačitelj i prosuditelj Milorad Pupavac kao osa upada u riječ sugovornika neistomišljenika. Nameće tezu kako je danas govoriti o  komunizmu jednako kao udarati po mrtvome magarcu. Kakve li usporedbe! Kukavičje jaje. On nadalje ustraje kako danas nema negativnih posljedica komunizma. Postoje negativne posljedice ustaštva i četništva. Nakon Ravne gore  samo će ustaše preostati žigosani.
 
Kod nas u Hrvatskoj pogrješke i zločini kao da nisu nikada počinjeni. A krv je tekla potocima, natapala je beskrajne i prašnjave Križne putove. Još teče u srcima i peče u sjećanjima svih ljudi koji bijahu  žrtve. Uglavnom nedužni. Vrijeme je da se svi neokaljani, koji se nalaze u svim postrojbama, onim lijevim i desnim, onim crnim i crvenim odvoje, da se odmaknu od zločinaca. Da ih se odreknu. Nadajmo se da će kad-tad nastupiti objektiviziranje  historiografske znanosti na temelju činjenica, ne na osnovu simpatija i antipatija. Nadajmo se da će se otvoriti "Rasprava o zločinima antifašista na području Hrvatske". Također očekujmo da najljepši trg našega glavnog grada ne će obezvrjeđivati ime Josipa Broza Tite, pod čijom su komandom i njegovom izričitom zapovjedi pogibali i žene, i djeca– bez suda i sudišta. Nedužni.
 
Vrlo je umjesno netko u mreži I. programa Hrvatskoga radija upitao: Gdje li je bio taj antifašizam kad se je branio Vukovar?

 

Nevenka Vučemilović, prof.

Anketa

Komu ćete dati svoj glas na predsjedničkim izborima?

Utorak, 10/12/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1457 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević