Get Adobe Flash player

Rođendansko slavlje i sjećanje na Oca hrvatske književnosti

 
 
U predvorju Muzeja grada Splita, u Papalićevoj palači, u kojoj je Marko Marulić, otac hrvatske književnosti i najpoznatiji Splićanin svih vremena, boravio s prijateljima, prigodno je na njegov rođendan 18. kolovoza uz mnoštvo uzvanika obilježena 566. obljetnica njegova rođenja. Rođendansko slavlje i sjećanje na Marka Marulića Marula, hrvatskog pjesnika i katoličkog humanistu, kojega su još za njegova života čitali pape, kraljevi, bani, pučani, organizirao je po šesnaesti put za redom Književni krug Split i Marulianum Centar za proučavanje Marka Marulića i njegova humanističkoga kruga.
Rođendanske čestitke i zdravice svečaru je kao i prošlih godina uputio poznati marulog i voditelj Marulianuma dr. Bratislav Lučin, te održao uz projekciju predavanje naslovljeno Pojdosmo k Nečujmu za kušati sriću.Govoreći o Nečujmu u kojem se nalazi kuća u kojoj je boravio i napisao Juditu, prvo književno djelo na hrvatskome (čakavskome) jeziku, Lučin je podsjetio  kako se Marulić radi meditacije i književnog rada povukao iz gradske vreve u osamu, te kako je kao šestogodišnjak proveo dvije godine u uvali Nečujam na otoku Šolti. Lučin je zatim govorio i o Šoltanskoj kući oca hrvatske književnosti Marka marulića, koja je stara više od 500 godina u kojoj je napisao mnoge poznate stihove, te je koristio kad god bi došao na otok. Ono što raduje, ta je kuća za pozamašnu svotu od 1,2 milijuna kuna otkupljena i zaštitili je za sva vremena. Novac su osigurali Ministarstvo kulture, Splitsko-dalmatinska županija, Grad Split i Općina Šolta. „Kad bude obnovljena kuća oca hrvatske književnosti, bit će to jedan turističko-kulturni punkt. Otvoren marulolozima  iz čitave Europe na koju je svojedobno Marko Marulić ostvario velik utjecaj, ali i hodočašće svih prijatelja Marka Marulića…“ kazao je Bratislav Lučin. Svečarskom rođendanskom slavlju pridonijela je Lucija Rako, gitara. Na kraju radnog djela programa izrezala se  tradicionalna rođendanska torta u slavu Marka Marulića.
 
Marko Marulić rodio se u Splitu 18. kolovoza 1450., a umro je u istom gradu 5. siječnja 1524. Marulić je po općem sudu najvažniji hrvatski pisac XV. i XVI. stoljeća, nacionalni klasik, tvorac prvog epa na hrvatskom jeziku ("Judita"), ujedno klasik kršćanske književnosti te humanist europskog formata. Pisao je na hrvatskom, latinskom i ponešto na talijanskom jeziku. Odjeci i utjecaji Marulićevih hrvatskih djela, po kojima je u 19. stoljeću stekao naziv oca hrvatske književnosti, nalaze se u brojnih hrvatskih autora od XVI. stoljeća do danas.
 

Ivica Luetić

Podrhtavaju Ti bedra i grudi

 
 
Prolaziš, na Tebi sve kipi i vri,
Podrhtavaju Ti bedra i grudi,
Bokovi mame, a struk se njiše
Pogledom Te gutam sve više i više.
https://dncache-mauganscorp.netdna-ssl.com/thumbseg/1320/1320675-bigthumbnail.jpg
              Dobra si ko zrelo voće,
              Puna čežnje, svak Te hoće,
              Plod za berbu Ti si zreli
              Poljupci su Tvoji vreli.
 
Zato kažem ženo Tebi
Dajte voće da se bere,
I ne budi nikad sama
Jer će vrijeme da Vas ždere…
 

Tiho Vranješ

    I trčim, trčim i trčim

 
 
                        Gledam ga, gleda me
                        ne dišem skoro, ni on ne diše
                        stenjem i on stenje
                        okrećem mu leđa,
                        a on već u skoku na mene,
                        stišće mi glavu sve jače i jače
                        bol raste, ja se ne predajem,
                        ali me sve više plaši
                        Prevrćem se na suprotnu stranu,
                        bacam ga s leđa...
                        i trčim, trčim i trčim
                        Samo ne zadugo,
                        lovi me za nogu već nakon
                        desetak minuta i sve se ponavlja
                        Tko bi to ikad rekao da ću se
                        hrvati ovako,
http://media.gettyimages.com/videos/super-slow-motion-hd-dogs-racing-eachother-video-id473268557?s=640x640
                        da će mi se tresti sve kosti,
                        da ću čupati kose,
                        vrištati do neba u sebi,
                        govoriti najluđe riječi, toliko lude
                        da ih ni sama ne razumijem
                        i jedva prepoznajem svoj glas
                        Tko bi rekao samo da će tako dugo trajati,
                        da će toliko duboko zahvatiti
                        kao korijenje sve do zemlje
                        i da neću ni za milimetar pobjeći
                        nestati mu, potonuti do dna
                        Tko bi to ikad rekao da će disanje
                        postati gušenje, da će hodanje postati
                        napornije od uspinjanja planinom,
                        da će razgovor biti mučenje,
                        a neizgovorene riječi gušiti kao da su kamen
                        s kojim se utapam
                        i da će baš sve biti uzalud kao kad laje pas,
                        a lopov u kući i dalje krade, jer nema nikoga
                        Tko bi to ikad rekao da će se cijeli život
                        tako kukavički skriti pred naletom novog dana
                        s kojim se hrvam od ranog jutra
                        dok on uporno iznova nasrće 
                        uvijek s istim pitanjem
                        i uvijek na isti način započinje bosti
                        sve do kosti,
                        sve do kosti.
                        Kad bi barem bio bijesan pas
                        da me već jednom ugrize
                        pa da krenem dalje
 

Nela Stipančić Radonić

Magla je bila vrlo gusta, nikome se ne preporučuje putovanje

 
 
Unatoč fantastici boja, Bukač nije volio provoditi fuge jesenske dane u D. Teški, neprihvatljivi miris vlage, magla, neka čudna tišina u  dvorištu, bili su dovoljno uvjerljivi argumenti za ostanak u gradu, mada je sebi glasno priznavao, u skučenom stanu na četvrtom katu u Strmoj ulici. Odvagivao bi svakoga dana, ugodna skučenost ili jesenska prostranost u D., no još uvijek bez prave odluke.
No, kako je maglu zamijenilo sunce, Bukač je već idućeg dana otputovao u D. s naramkom novih knjiga koje je svakako morao pročitati, ponio i nizove ideja koje je tek usputno zabilježio i naravno s njim su bile i nove snimke njegovog najdražeg soprana.
Biti će to lijepa jesen u D., siguran sam, uvjeravao se Bukač vozeći se autoputom.
http://p3.storage.canalblog.com/36/99/230215/14602662.jpg
Pa ni dugoročne prognoze nisu bile obeshrabrujuće, uglavnom lijepo, iznadprosječno toplo. Lijepo i ugodno vrijeme bit će mu savršeni saveznik u provjetravanju kuće, odavno je nije izložio naletima svježeg zraka, istina, povremeno bi otvarao prozor u radnoj sobi kako bi se riješio nagomilanog dima, nakon dosta popušenih cigareta za u tijeku noćnog rada.
Ta, gotovo apsolutna tišina noći bila je izvanredna kulisa u koju je povremeno umetao za stanki, nekoliko arija ili simfonijsku poemu. Bukač je duboko u sebi duboko osjećao snažnu povezanost, potpuno pripadanje noći koja mu je, kako je vjerovao, uzvraćala brojnim inspiracijama, uspješnim pokušajima u zapisivanju zamišljenog.
Prvih nekoliko dana, u potpunosti sunčano s mirnim noćima, Bukač je iskoristio za pospremanje kuće, dovođenja u red svog malog muškog domaćinstva.
Sjajno mu je godila postignuta harmonija s prostorom, posebno s kućom.
Ali, posve iznenada, temperatura je naglo pala, zahladilo je a uskoro je D. bio posve uronjen u gustu, neprozirnu maglu.
Bukač se ipak nadao kako ovakav razvoj vremenskih prilika ima samo prolazni karakter, no ubrzo je shvatio kako se ipak prevario.
Magla je postajala sve gušća, ljepljiva, teško je nalegla na ljude i kuće, putove i polja.
 
Bukač je u tim danima rijetko izlazio iz kuće, povremeno bi zakoračio u dvorište, tek malo dalje od bunara ali bi se hitro vraćao u kuću, nastojeći što prije toplinom sprati sa sebe vlažnost vanjskoga svijeta.
Većinom je boravio u radnoj sobi, samo na kratko odlazeći u kuhinju zbog pripreme jednostavnih objeda. Popodne bi  najčešće odspavao u udobnom naslonjaču u radnoj sobi.
U tim se danima rijetko susretao s drugim sumještanima.Tek je dva puta otišao, jedva pogađajući put do male trgovine u središtu sela kako bi popunio police s hranom u ostavi. Ni u trgovini, mještani nisu bili osobito zainteresirani za bilo kakvu komunikaciju, magla ih jednostavno prikovala, ne dopušta im kretanje i šutnja je bila posve prirodna kod zarobljenika magle. Pa i na radiju se jasno čulo, magla je vrlo gusta, nikome se ne preporučuje putovanje.
Bukač se šutke vratio s nekoliko vrećica u toplu oazu rodne kuće.
Ne preostaje mu ništa drugo nego čekati da se magla raziđe pa se tek onda vratiti u grad.
 
Ima još dosta i za pročitati, redigirati, uostalom što mu nedostaje u D.? Istinu govoreći, ovdje mu je ugodnije nego u gradu, ovdje puno više radi na materijalima.
Unatoč magli, njoj usprkos, mještani su ove subote priredili sjajnu vatrogasnu zabavu u društvenom domu. Okupilo se mnoštvo jer D. je veliko selo, dugo, postoji Gornji D. i Donji D.
Na glasnoj zabavi, izmiješali su se stari i novi stanovnici, svi su oni sada mještani D.
Dobro je bilo, zadovoljno se smješkao Bukač, dok je nespretno teturao prema svojoj kući. Kretao se sredinom ceste tegobno se probijajući kroz sivilo.
Napokon se dokopao svoje kuće, pozdravio s onima koji su nastavljali prema svojim udaljenim domovima. Jedva se je držao na nogama, kako od previše pića tako i od brza koraka do kuće, ali i od magle koja je sve polako gušila, stežući ih oko vrata svojim čvornatim, kvrgavim prstima.
San ga je odmah savladao, nije se uspio ni razodjenuti, tek je skinuo cipele i srušio se na krevet kao klada.
 
Probudila ga je strašna žeđ, no najprije je svratio u toalet, čudeći se dugotrajnom mlazu, pa zar je doista toliko popio?
Žeđ je napokon utažio s nekoliko čaša hladne vode koja ga je posve razbistrila.
Sjeo je na stolac i zapalio cigaretu, no odmah ju je i ugasio, nikako mu nije odgovarala,
Popio je još dvije čaše vode i krenuo na spavanje, još ima puno sati mraka do jutra.
No, san je bio daleko. Širom otvorenih očiju gledao je u strop.
Učini mu se da je čuo neke zvuke iz dvorišta, ustane, otvori ulazna vrata i stane ispod trijema gledajući u sivo okruženje.
Da, sada je jasno čuo korake a zatim i rzanje konja, ali, nije ih vidio. Ni orah u sredini dvorišta se nije ukazivao. Krene polako prema drvetu.
Od kuće do oraha uvijek je izbrojao četrdeset koraka, pa tako i ovaj put. Točno, četrdeset koraka, pa tako i ovaj put.
I dalje je razgovijetno čuo konje, osvrtao se ispod drveta ali nije ih opazio.
Stajao je neko vrijeme a zatim odluči otići do ograde i vrata koja su vodila prema vinogradu i poljima. Od ograde, teren se spuštao. Ništa osim magle nije ga okruživalo.
Glasovi konja u neposrednoj blizini sada su utihnuli, potpuna tišina. Vratio se je pomalo razočaran u kuću i iznova legao, misleći, koji je to vrag s tim konjima?
Sve je to rezultat vatrogasne zabave, zaključi Bukač i sretno zaspe poput djeteta.
Sutradan, magla je netragom nestala i Bukač se mogao vratiti u grad, ne misleći više na konje u noći, veselio se suncu i znao je i da ima tragova kopita u dvorištu, pitanje je, bi li ih opazio.
 

Miroslav Pelikan

Anketa

Treba li obustaviti postojeće sudski neutemeljene postupke protiv Zdravka Mamića?

Ponedjeljak, 16/07/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 869 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević