Get Adobe Flash player

U Zagrebu obilježeno sto godina od nastanka Čehoslovačke

 
 
U Češkom domu u Zagrebu u srijedu 28. ožujka u organizaciji Hrvatsko-češkog društva i Češke besede Zagreb održano je predavanje na temu Kako je 1918. nastala Čehoslovačka koje je održao predsjednik Hrvatsko-češkog društva, povjesničar i bohemist Marijan Lipovac. Time je započet ciklus predavanja o najvažnijim događajima u češkoj povijesti 20. stoljeća kojim će do kraja 2018. ove dvije udruge obilježiti stotu godišnjicu češke neovisnosti, odnosno sto godina od osnutka zajedničke češko-slovačke države. Taj će se jubilej u listopadu svečano slaviti i u Češkoj i u Slovačkoj, kao i u drugim zemljama Europe i svijeta, posebno ondje gdje žive brojne češke i slovačke manjinske zajednice.
http://www.enciklopedija.hr/Ilustracije/Cehoslovacka_teritorijalne_promjene.jpg
U svom je predavanju Lipovac dao kratak pregled državnopravne povijesti Čeha i Slovaka, istaknuvši razlike među njima, pri čemu je Češka kao kraljevina imala sačuvanu državnost u sastavu Svetog Rimskog Carstva i kasnije Habsburške monarhije, dok je Slovačka bila dio Ugarske bez elemenata državnosti. Te su razlike sprečavale stapanje dvaju sličnih naroda u jednu naciju, iako u 19. stoljeću nastaje ideja o zajedništvu Čeha i Slovaka, koja će svoj konkretan izraz dobiti 1918. stvaranjem Čehoslovačke. Lipovac je istaknuo da su češki političari krajem 19. i početkom 20. stoljeća budućnost češkog naroda vidjeli unutar Austro-Ugarske, ali uz osiguranje što je moguće veće autonomije. Taj je stav zastupao i Tomáš Masaryk, zastupnik u Carevinskom vijeću i sveučilišni profesor, koji međutim stav mijenja nakon izbijanja Prvog svjetskog rata kad shvaća da Česi svoju sudbinu trebaju potražiti u samostalnoj državi, u zajednici sa Slovacima, odlazi u inozemstvo i počinje lobirati kod zemalja Antante da podrže rušenje Austro-Ugarske.
 
Antanta to međutim nije podržavala, jer je nakon rata u slučaju svoje pobjede namjeravala zadržati Monarhiju na okupu, a tek neke dijelove pripojiti svojim saveznicama Italiji i Srbiji, u oba slučaja riječ je bila o hrvatskim i slovenskim krajevima. »Masaryk je rat gledao kao sukob dvaju načela, demokratskog koju je zastupala Antanta i teokratskog koji su zastupale Centralne sile. Samostalnost za Čehe i Slovake tražio je na temelju prava naroda na samoodređenje. Masaryku nije bilo svejedno kakva će biti nova čehoslovačka država te je odmah definirao da će ona i u vanjskoj i u unutarnjoj politici počivati na demokratskim vrijednostima oslanjati se na zapad. Time će se njegovi stavovi uvelike poklopiti s načelima koja je u siječnju 1918. proklamirao američki predsjednik Woodrow Wilson u svojih 14 točaka kojima je otvorio put u samostalnost malim europskim narodima«, kazao je Lipovac.
 
Masaryk je u emigraciji osnovao Čehoslovačko narodno vijeće i surađivao s Jugoslavenskim odborom te je predlagao da se buduća češko-slovačka i južnoslavenska država spoje koridorom kroz današnje Gradišće. Pod utjecajem Oktobarske revolucije 1917. promijenio se stav Antante prema opstanku Austro-Ugarske pa Masaryk napokon dobiva i političku potporu za svoj plan stvaranja češko-slovačke države. Tome su pridonijele i češke dobrovoljačke legije u Rusiji koje su se nakon Oktobarske revolucije sukobile s boljševičkim snagama. Masaryk je u proljeće 1918. doputovao u SAD gdje je dobio potporu čeških, slovačkih i rusinskih iseljeničkih organizacija, što je utjecalo i na promjenu američke politike koja je sve do jeseni 1918. branila opstanak Austro-Ugarske tražeći za njene narode tek autonomiju.
 
Nakon što je 28. listopada austro-ugarska vlada kao uvjet za sklapanje mira prihvatila američki zahtjev za priznanjem samostalnosti Čeha i Slovaka te južnih Slavena, u Pragu je 28. listopada proglašena nova država Čehoslovačka koja je 14. studenog proglašena republikom, a Masaryk njenim prvim predsjednikom. U domovinu se Masaryk vratio krajem 1918., dok su trajale završne borbe za oslobođenje Slovačke od mađarske vlasti. Borba za Slovačku nastavila se i u prvoj polovici 1919., nakon što je u Mađarskoj proglašena sovjetska republika. Kratkotrajan rat Česi su vodili i s Poljacima za područje Těšína, a oružano su slomili i otpor brojne njemačke zajednice koja je proglasila svoje autonomne pokrajine kao dio Austrije. Na mirovnoj konferenciji u Parizu 1919. i 1920. Čehoslovačkoj su definirane granice te je ona uz Češku i Slovačku obuhvatila i treću slavensku zemlju, Potkarpatsku Rus nastanjenu Rusinima. Budući da su Nijemci činili gotovo četvrtinu stanvništva, dok je Čeha bilo 51 posto, kako bi se osigurala prevlast Čeha i Slovaka, proglašeni su jednim narodom, što je Slovake spasilo od statusa manjine, ali im je ipak onemogućavalo punu nacionalnu afirmaciju.
 
»Masarykov ideal bila je Švicarska i on je smatrao da će svi narodi prihvatiti Čehoslovačku i razviti nadnacionalni čehoslovački identitet koji neće ugušiti partikularne identitete, već ih okupiti oko lojalnosti zajedničkoj državi i vrijednostima slobode i demokracije na kojima ona počiva«, pojasnio je Lipovac. Za razliku od industrijski razvijene Češke, Slovačka i Potkarpatska Rus bile zaostale poljoprivredne zemlje, ali su u zajednici s Češkom doživjele gospodarski i društveni razvoj. »Čehoslovačka je bila jedna od sedam zemalja svijeta gdje su žene imale pravo glasa i jedna od prvih 20 zemalja svijeta koje su imale svoj ustav. Zahvaljujući Masaryku, kao i dugogodišnjem šefu diplomacije Edvardu Benešu Čehoslovačka je imala čvrst međunarodni položaj, savezničke odnose s Francuskom, Velikom Britanijom i SAD-om, a u sklopu Male antante i s Jugoslavijom i Rumunjskom, no jačanje nacističke Njemačke i fašističke Italije i kriza versajskog poretka uspostavljenog nakon 1918. nisu mogle mimoići ni Čehoslovačku koja je na kraju u ožujku 1939. podlegla kao prva žrtva Hitlerovog ekspanzionizma«, zaključio je u svom predavanju o nastanku Čehoslovačke Marijan Lipovac. (m.l.)

Veliki doprinos popunjavanju bijelih mrlja hrvatske historiografije

 
 
U palači Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u utorak 13. ožujka javnosti je predstavljen Leksikon hrvatskoga srednjovjekovlja, priređivača akademika Franje Šanjeka i dr. sc. Branke Grbavac, objavljen u izdanju Školske knjige.
https://shop.skolskaknjiga.hr/media/catalog/product/cache/1/image/9df78eab33525d08d6e5fb8d27136e95/0/6/061767.jpg
Riječ je o priručniku u kojem je na gotovo 900 stranica sustavno prikazan razvoj kulture, znanosti i umjetnosti na hrvatskim prostorima u srednjem vijeku. U Leksikonu se obrađuju ponajprije osobe, događaji i pojmovi koji se u literaturi o hrvatskome srednjem vijeku često spominju, ali se posebno ne obrađuju, ili pak autori, tekstovi i pojave koji služe kao izvor građe ili kao kronološka ili kulturna usmjerenost. Autori tekstova su eminentni stručnjaci i poznavatelji kulturne baštine hrvatskoga srednjovjekovlja, a Leksikon je tematski podijeljen u tri cjeline (abecedni pojmovnik s preko 700 pojmova, osoba i događaja, Opći pojmovi i zemljopisna imena i Kronologija) kojim se dobiva uvid u tisuću godina povijesti koja se zbivala na prostorima koje Hrvati danas baštine i koje su kao narod oplemenili pisanom kulturom. Leksikon je obogaćen nizom ilustracija u boji i u njemu je sažeto prikazano bogatstvo nacionalne kulturne baštine u europskom i svjetskom kontekstu.
 
Kako je u uvodnom govoru istaknuo predsjednik HAZU-a akademik Zvonko Kusić, Leksikon pokazuje da su Hrvati u srednjem vijeku bili sukreatori znanstvene, kulturne i društvene povijesti Europe, a ne samo njeni posrednici. U ime Školske knjige kao izdavača dr. sc. Ante Žužul za Leksikon je kazao da se radi o važnoj knjizi za hrvatski identitet, dok je akademik August Kovačec podsjetio na bogatu hrvatsku kulturu tijekom srednjeg vijeka koja je bila trojezična i tropismena.
 
Recenzent Leksikona doc. dr. sc. Tomislav Galović kazao je da knjiga ima jako autorsko obilježje. „Ova kniga doprinos je popunjavanju bijelih mrlja hrvatske historiografije i usporediva je sa sličnim izdanjima europske historiografije“, rekao je Galović. Akademik Franjo Šanjek iznio je niz primjera istaknutih Hrvata koji su dali doprinos europskoj kulturi srednjeg vijeka, kao i povezivanju Europe sa srednjim i dalekim istokom, poput Hermana Dalmatina, dok je dr.sc. Branka Grbavac kazala da se u Leksikonu mnoge teme obrađuju po prvi put. „Hrvatski srednji vijek nije bio mračno doba jer Hrvati su u to vrijeme ostvarili iznimne rezultate na kulturnim, intelektualnim i znanstvenim razinama“, rekla je Branka Grbavac.
 

Marijan Lipovac

Odlazak Austrijanaca, Mađara, Nijemaca i Talijana i dolazak partizana...

 
 
Arhiv Župe sv. Roka, Lumbarda zalaganjem Nevena Fazinića izašao je na svjetlo dana u monografiji Lumbarde iz 2017. O crkvenim poslovima, vremenskim prilikama i poljoprivredni uglavnom ne ću pisati, već radije o kulturi i politici. Župnik 1899. do 1901. je Vice Medini. Obitelj Medini je dala znamenite intelektualce.
23. svibnja 1900. blagoslivlja prvi kamen za gradnju crkve sv. Spiridona (Špiridijuna) u Javiću.
http://www.medadria.com/upload/Zupna%20crkva%20Sv%20Roka.jpg
1. 7.1900. u Korčuli javna pučka skupština protiv obnavljanja vinske klauzule; (austrijski uvoz kvalitetnijeg i jeftinijeg vina iz Italije, a na štetu dalmatinskih seljaka, op. T.T.).
8. 7. 1900. Nabavljena milodarima slika sv Ćirila i sv Metoda iz Beča. Za našega župnika je 26,5°C u hladu 1. kolovoza 1900. velika vrućina! Bila su ljeta blaža (vidi Vlaho Orlić, "Dubrovačka klima", 1941., op. T.T.).
15. ožujka 1901. napomena da se zbog velike zime u veljači pojavila puku nepoznata vrsta ptica gorski bitavci (fungilla montifrigitta). Novi župnik Kalogjera Pero (1901.-1904.)
1. 6. 1902. blagoslovljen kip sv Spiridona, rad kipara Marina Radice koji je 1904. izradio 10 kipova na krovu dubrovačke katedrale, iza rata otišao u Italiju.
Župnik Niko Baničević (1904. - 1935.)
31. 5. 1905. na mjestu stare krstionice sv. Roka oštećene gromom stavljena svečano nova, rad (tada) mladoga kipara Frana Kršinića (jedan od najznačajnijih hrvatskih kipara, Lumbarđanin, op. T.T.).
Zanimljiva je opaska don Baničevića da je jematva obilna, ali je mnogo uništila peronospora jer seljaci nisu iz škrtosti polievali lozu galicom.
20. 6. 1905. Crkva ugrađuje gromobran kojeg župnik zove strijelnicom, te munjevodom. Za 320 kruna ugradio A. Schilka iz Splita.
1. 12. 1907. Moderne orgulje "Gebrueder Rieger", Jaegerndorf, Šleska nabavljene uspomoć iseljenika u Americi i Novom Zelandu.
1908. U siječnju sagrađeno 10 novih grobova na groblju sv. Ivana; župnik žali da grobovi nisu simetrični već u neredu zbog prevelike škrtosti seljana.
Od 1. 7. 1910. liječnik u Lumbardi dr. Baldo Cviličević.
1911. gradnja gustijerne crkvene i učinjen zdenac na vrelu "Krmača", spas za žedni krški kraj.
Već 1915. uslijed Prvoga svjetskog rata osjeća se velika nestašica hrane. Župnik 1916. ističe da skupoća raste, 1917. napominje da je skupoća neopisiva.
1918. piše da je mir sklopljen sa Rusijom koja se raspada uslijed domaćih nemira. "Mržnja uopće velika među narodom. Lupeština na sve strane." Dva talijanska hidroaviona bacila bombe, nasreću bez posljedica.
1919. Talijanska okupacija Korčule. Talijani su izdašno dijelili hranu, a kad su shvatili da će morati otići udariše visoke cijene. Tko se držao sa Talijanima taj je imao vazda obilnije. Ponašanje Talijana smatrao je don Baničević korektnim, ali naši špijuni su stvarali nemir denuncijacijama.
16. 8. 1919. Župnik održao procesiju po najvećoj vrućini u 14 h da izbjegne fotografiranje (očekivano) procesije u 16 h i 30 min sa Talijanima.
1921. netko je izvjesio hrvatsku trobojnicu na zvonik, talijanski vojnici je skinuše pri čem je jedan od mještana ranjen. Uslijed tih mučnih događaja župnik je ispitivan, pretraživan, kratko pritvaran, prijećeno mu je zatvorom i sl.
 
Dolazak jugoslavenske kraljevske vojske, viju se hrvatske zastave, veselje se brzo pokazalo bezrazložnim. Stara zvona je Austrija uzela za ratni materijal. Kad je talijanski časnik pred generalom Badogliom zlonamjerno pitao župnika gdje su zvona - župnik je odgovorio da su poslana na Soču (Badoglio je zapovjedao Talijanima na Soči, op. T.T.). Nova zvona su nabavljena od lumbarajskih iseljenika prezimenom Lozica iz Galvestona, SAD, prigodom vjenčanja Ivana B. Lozice i Barbare Cebalo 11. 3. 1923.
1929. velika studen i bure, epidemija gripe, 15 - 20 dana nisu vozili vlakovi na liniji Zagreb - Split.
1. 5. 1935. Pavo Poša novi župnik, ostaje do 1943. godine.
Don Pavao Poša opisuje teške ekonomske prilike 1935. godine.
Smatra da krupni kapital "zaražen duhom materijalizma i živinske sebičnosti ne poznadu granica svoje gramzljivosti", već nište radnika, seljaka i malog poduzetnika. Jedni od bijede postaju lopovi, razbojnici i samoubojice dok drugi kojima je Mamon (aramejski Bog bogatstva, op. T.T.), pa su korumpirali cijeli javni život i prednjače gnjusnim zlodjelima, pronevjerama, pljačkama javnih dobara, aferama s kojima se gadno igraju sa narodnim dobrima...
 
Župnik navodi da se proizvode sela teško prodaje, i to za jeftino.
Litar vina košta 1 dinar do dinara i pol; dakle za 100 kg brašna treba prodati 2000 litara vina. Druge proizvode (grašak, leća itd.) nemaju Lumbarđani ni za sebe, a zelje (verdura) često propada uslijed suše.
Litra ulja je 10 - 12 dinara, ali 50 posto seljaka nema ulja ni za potrebe domaćinstva svoga.
 
Poreske vlasti nemilosrdno gule seljaka; uzet će mu i jedino odijelo i posteljinu. Kao klesari i ribari Lumbarđani imaju ušteđevinu, ali zbog krize država im ne dopušta podizati vlastiti novac. Župnik osuđuje brutalnost policije i najkrući apsolutizam nametnut Hrvatima, a osobito se stanje pogoršalo od Šestojanuarske diktature. Ni elementarna ljudska prava ne postoje. Župnik Poša ima loše mišljenje o dr. Đuru Arneriću, te kaže da na otoku denuncijanti čine život još težim.
Napominjem (Teo Trostmann) kako mi se čini da su bogati uglavnom uz režim srpske i jugostranke), srednji sloj (pomorci, iseljenici, obrtnici, srednji seljaci uz centar) dok je masa siromaha kolebljiva i sklona čak ekstremima.
26. 8. 1935. po prvi puta nakon 6 godina za rođendan dr. Vladka Mačeka vije se hrvatska zastava u Lombardi.
29. 12. 1935. proslava 100 godina hrvatske himne, Korčulani ljubomorni na Lumbarđane (koji su se prvi sjetili to obilježiti
op. T.T.) ne sudjeluju u proslavi. Lijepa i vrlo uspjela svečanost sa pisanim govorima, opernim pjevačem Želimirom Šemanom (bariton) i izvedbu čina drame o Uroti Zrinsko Frankopanskoj, te recitacija "Glasne Jasne"o d Šenoe.
Božić 1937. stižu prve jaslice za Betlehem u Lumbardi.
 
Kako župnik Poša vidi izbijanje Drugoga svjetskog rata: "između Hitlerove Njemačke s jedne, te lordovske Engleske i pučkofrontaške Francuske s druge starne. Izgleda da je taj sukob početak strahovitog svjetskog rata u kojem će se sukobiti velebni interesi kapitala Londona, Pariza i New Yorka s jedne, te oskudice i ekonomske skučenosti Berlina i Rima s druge strane. Ide se za tim da se gospodujući majoritet Anglonaca u svijetu uopće, a na europskom kontinentu napose, istisne i tako da dođe do pravičnog proporcijonalnog iskorišćavanja svjetskih dobara za sve narode i države (naivan župnik, u svijetu se svak bori za sebe, op. T.T.).
"Engleskoj i Francuskoj pridružit će se jamačno i Ujedinjene Američke Države, a Njemačkoj će se pridružiti Italija...
Manje eeropske države imat će sreću ili nesreću već prema tome kako će se u doba borbe opredijeliti za jednu ili drugu grupaciju velesila. Izgleda vjerojatnim tek... da će uz sva strašna pustošenja nastali rat donijeti čovječanstvu olakšanje u sadanjem nesnošljivom ekonomskom a i političkom životu, jer zveket oružja je produkt strahovitih socijalnih opravdanih previranja u svijetu.
Župnik je ustanovio od lipnja do studenog 1939. tri provalne krađe u župnom uredu, šteta je preko 3.500 dinara.
U srpnju 1940. telefon uveden na pošti Lumbarda, prvi razgovor je župnikov sa načelnikom Korčule Sarnečićem.
Rat 6. 4. 1941., talijanski bombarderi preko Korčule idu na Mostar.
10. 4. 1941. proglašenje NDH. O svijesti Hrvata ovisi hoće li znati održati svoju državnost.
Talijanski zapovjednik Alcani kaže župniku "Ova vaša zastava (hrvatska, op. T.T.) neka se skine. Sahranite je! Svaka joj čast, ali od sada će se vijati naša pobjedonosna talijanska!
Župnika je iznenadila zbrka u kraljevskoj jugoslavenskoj vojsci i nagli poraz u 11 dana.
Krijumčarenje i spekulacija hvataju sve veći zamah i cijene rastu do nepodnošljivosti!
Zima 1942., more se ledi uz obalu. Fali modre galice pa posipaju lozu i biljke klakom i prokuhanim travama.
2. 10. 1942. podmornica potopila brod Kosovo u samoj luci.
Od par stotina vojnika 8 je poginulo.
1943. jača partizanska agitacija, župnik se boji uvlačenja naroda u rat i stardavanja civila i taoca.
27. 3. 1943. partizani ubiše M. i raniše joj kćer. Talijani strijeljaju 4 taoca (pristaša partizana), unatoč župnikovom zauzimanju za darovitog kipara Lozicu i ostale nesretnike.
Svi se ispovjediše i pričestiše uoči smaknuća što dirljivo opisuje svjedok austrijski Židov Franz Theodor Csokor.
25. srpnja 1943. talijanski vojnici se otvoreno raduju o padu Mussolinija. Partizani preuzimaju vlast.
12. 9. 1943. talijanska vojska putuje doma, sa njima idu i oslobođeni Židovi.
Borbe partizana i Nijemaca, engleski i američki brodovi i avioni djeluju po Korčuli i Lumbardi - kaos.
Engleski pilot spašen na Lumbardi. Dolaze izbjeglice sa Pelješca.
1943. do 1946. župnik je Spasoje Fabris. Poša je bio od strane jednog komunista sa broda bačen u more, tako da je imao ozbiljnih zdravstvenih problema.
14. rujna 1944. Nijemci se uredno i nenadano povlače sa otoka.
23. listopada 1944. počinje raditi škola, otvara se pučka kuhinja za radnike i činovnike. Butige rekvirirane. Suša i grad otežavaju ionako veliku mizeriju, na more se nije moglo ići zbog rata i mina.
Godine 1944. svega 29 rođenih, odmah preminulo 4.
Umrlo 44, od čega 15 izvan Lumbarde.
Zima vrlo hladna 1945., nema drva za ogrjev, župnik liježe u 18 h i 30 minuta i ustaje u 7 ujutro, da se kako tako zagrije.
Župnik Jozo Azenić od 1946. do 1991.
Blagoslov kuća. 1948. g. sva domaćinstva, 1949. 5 obitelji odbijaju blagoslov, 1950. četiri, 1952. 18 obitelji nije htjelo blagoslov, vjerojatno radi državne službe i sl. materijalnih razloga (op. T.T.)
1994. jak istočni vjetar gregal (grego, nazvan po Grčkoj) ruši staru piniju koja je jedan od simbola mjesta.
 

Teo Trostmann

Anketa

Kako treba nazvati 13. travanj 2018.?

Ponedjeljak, 23/04/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 972 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević