Get Adobe Flash player
Hrvatska izumire – političari ne haju!

Hrvatska izumire – političari ne haju!

Svijet se mijenja, samo naša politika to ne...

Hrvatska shizoidna politika

Hrvatska shizoidna politika

Ukoliko HDZ ne istjera Plenkovića, prijeti mu teški...

Referendum je rješenje problema

Referendum je rješenje problema

Izborne jedinice su neprirodno skrojene izbornim...

Pismo iz sela koje nestaje...

Pismo iz sela koje nestaje...

Aferu su zapečatili oni koji su državu prevarili na...

Ivo Goldstein demantira oca Slavka

Ivo Goldstein demantira oca Slavka

Slavko Goldstein: »Logor je osnovan 1945. u jesen, u samome mjestu...

  • Hrvatska izumire – političari ne haju!

    Hrvatska izumire – političari ne haju!

    srijeda, 16. svibnja 2018. 07:04
  • Hrvatska shizoidna politika

    Hrvatska shizoidna politika

    nedjelja, 13. svibnja 2018. 16:53
  • Referendum je rješenje problema

    Referendum je rješenje problema

    nedjelja, 13. svibnja 2018. 16:46
  • Pismo iz sela koje nestaje...

    Pismo iz sela koje nestaje...

    srijeda, 16. svibnja 2018. 22:55
  • Ivo Goldstein demantira oca Slavka

    Ivo Goldstein demantira oca Slavka

    utorak, 15. svibnja 2018. 15:27

Velika kušnja za njemačko-turske odnose

 
 
Turska se već godinama bori protiv međunarodnog priznanja genocida nad Armencima. Planirana rezolucija Bundestaga o Armeniji veliki je kamen spoticanja. Usred prijepora oko ukidanja viza turskim građanima i tursko-europskog sporazuma o izbjeglicama, odnosi Turske i Njemačke uskoro će biti na novoj kušnji. Promatrači u Turskoj očekuju da će Ankara žestoko reagirati na rezoluciju Bundestaga o progonu i uništenju Armenaca u Osmanskom Carstvu, koja će biti donesena 2. lipnja. Bivša turska ministrica za Europu Beridl Dedeolu izjavila je za Tagesspiegel da bi to moglo oslabiti poziciju Angele Merkel u odnosu s Turskom. 
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/5/5c/Armenian_Genocide_Map-en.svg/2574px-Armenian_Genocide_Map-en.svg.png
Turska se već godinama prosvjedima i diplomatskim pritiskom bori protiv međunarodnog priznanja genocida nad Armencima u Prvom svjetskom ratu. Ankara zastupa tezu da je smrt više stotina tisuća pripadnika armenske i drugih nemuslimanskih manjima u vremenu između 1915. i 1917. tragedija, ali da nije genocid. S druge strane, Armenija i veliki dio međunarodnih istraživača smatraju da je riječ o genocidu. Do sada je genocid nad Armencima priznalo više od dvadeset zemalja.
 
U Bundestagu Unija, SPD i Zeleni planiraju održati glasovanje o rezoluciju pod naslovom „Sjećanje i spomen na genocid nad Armencima i drugim kršćanskim manjinama prije 101 godinu“. Turski veleposlanik u Berlinu Hüseyin Karslioglu u razgovoru za Rheinische Post postavio je pitanje kako Njemačka odlukom Bundestaga misli pridonijeti pomirenju između Turaka i Armenaca.
 
Turska redovito vrlo žestoko reagira na optužbe za genocid. Protivljenje rezoluciji sve je izraženije i u samoj Turskoj. Jedna turska udruga koja se angažira na sprječavanju priznanja genocida nad Armencima upozorava da bi moglo doći do narušavanja njemačko-turskih odnosa. „Planirana rezolucija daje krila onima koji profitiraju od laži“, stoji u otvorenom pismu Udruge za borbu protiv neutemeljenih optužbi za genocid“.  „Turska nacija zabrinuto prati aktualni razvoj. Prihvaćenje rezolucije bila bi „povijesna greška“ te bi mogla oslabiti njemačko-turske odnose upravo u trenutku kada te dvije zemlje usko surađuju u cilju svladavanja izbjegličke krize.“ Ta je organizacija pozvala Turke da prosvjedno pismo objavljeno na njenoj internetskoj stranici pošalju njemačkim strankama te je navela njihove elektroničke adrese.
 
Prijepor između Ankare i Berlina očekuje i bivša turska ministrica za Europu Dedeoglu. Ona je u Istanbulu izjavila za Tagesspiegel da ne očekuje dugotrajne negativne posljedice kao što su ekonomske sankcije jer je posrijedi ipak samo neobvezujuća rezolucija, ali smatra da svakako očekuje simbolične geste kao što su žestoki prosvjedi Ankare. „To će Merkel dovesti u težak položaj u odnosu s Turskom“, zaključila je Dedeoglu.
 
Vezano za očekivane prosvjede Ankare njemački ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier (SPD) izjavio je za ovaj list: „Nadam se da rezolucija neće narušiti njemačko-turske odnose i da ćemo i dalje dobro surađivati. Njemačka će se i dalje zauzimati za pomirenje i međusobno razumijevanje Turske i Armenije.“ Kao primjer za to Steinmeier je naveo prekogranične projekte za susrete između Armenaca i Turaka. Prije pet godina Turska je privremeno opozvala svog veleposlanika iz Francuske nakon što je pariška Nacionalna skupština donijela zakon o kažnjavanju poricanja genocida. Prošle godine Ankara je i veleposlanika u Vatikanu pozvala na konzultacije iz razloga što je Papa Franjo masakr nad Armencima nazvao prvim genocidom 20. stoljeća. U međuvremenu su se oba veleposlanika vratila na svoja mjesta.
 

Thomas Seibert, Der Tagesspiegel

Njemačka tornada lete nad Sirijom, Kurdistanom...

 
 
Prvi put nakon Hladnoga rata Njemačka povećava broj vojnika. U Berlinu je time razdoblje razoružavanja prošlo. Čini to i zato što može.
http://www.telegraph.co.uk/content/dam/news/2016/05/10/97481590_Ursula_von_de-large_trans++eo_i_u9APj8RuoebjoAHt0k9u7HhRJvuo-ZLenGRumA.jpg
Ursula von der Leyen
 
Dan ponovnog ujedinjenja prije 25 godina: Njemačka vojska ima 585.000 vojnika. Tada počinje veliko smanjivanje koje ubrzavaju financijska kriza i diktat štednje, a i duh vremena koji naoružavanje smatra zaostalim. Ukidanjem obveznog vojnog roka 2011. dodatno se  smanjuje broj vojnika, kao i uvođenjem gornje granice od 185.000 vojnika, koja sa sadašnjih 177.000 tisuća nije do kraja iskorištena. Ministrica obrane Ursula von der Leyen u utorak je javno probila tu granicu. Prvi put nakon završetka Hladnoga rata broj njemačkih vojnika trebao bi rasti – za 14.300 vojnika i 4400 službenika do 2023. To je „potrebno iz današnje perspektive“, rekla je ministrica. To je prekretnica. S najavom. U Münchenu 31. siječnja 2014.: Von der Leyen je bila ministrica mjesec dana kada je na konferenciji o sigurnosti najavila jaču ulogu Njemačke u svladavanju međunarodnih kriza. Danas njemačka tornada lete nad Sirijom, Kurdi se protiv terorističke milicije IS-a bore njemačkim oružjem.
 
Von der Leyen osim toga pogled NATO-a uporno iz Europe usmjerava prema jugu, u Libiju gdje se širi IS. Ne isključuje vojnu misiju u tranzitnoj zemlji za izbjeglice, ali ju vezuje za zahtjev libijske vlade, koja u toj propaloj državi gotovo i nema vlasti. Njemačka se još 2011. godine izložila neraspoloženju NATO-a kada je bojkotirala tadašnju akciju u Libiji. Von der Leyen je u Münchenu 2014. rekla još nešto: upozorila je Europu da preuzme prikladan dio tereta u NATO-u. Jer SAD obavlja lavovski dio posla.  Dva posto BDP-a za obranu i u Njemačkoj će doduše i ubuduće biti iluzija. Prošle su godine taj cilj od 28 članica postigli osim SAD-a samo Estonci, Grci, Britanci i Poljaci. Njemačko jačanje broja vojnika ipak je ustupak prije varšavskog samita NATO-a u srpnju. Berlin osim toga razmišlja o slanju NATO-ovog bataljuna u Litvu radi odvraćanja Rusije koja unatoč financijskoj krizi nastavlja s jačanjem  svoje vojske.  Kao i njemačka politika obrane, i raspoloženje u zemlji okrenulo se. S obzirom na opasnost od terorizma i sukoba istok-zapad  51 posto je za naoružavanje, 2009. bilo ih je 19 posto. Osim toga, Njemačka to sebi može dozvoliti: ministar financija Wolfgang Schäuble dao je ministrici dozvolu za investicije u milijardama jer on upravlja viškom milijardi. Ta CDU-ova političarka sada korak po korak provodi povećanje. Otpisane tenkove već je vratila u službu – misleći na  Rusiju. Njezin resor dobit će svoj kibernetski odjel, a zapošljavat će i „nerdove“.
 

Jürgen Streihammer, Die Presse

Vijetnam, zabrinut zbog agresivne Kine, želi pristup američkom oružju

 
 
Što se više stvari mijenjaju, one više ostaju iste. Jugoistočna Azija opet vrije, a šapće se o održavanju tajne  konferencije američkih dobavljača oružja i vijetnamske vlade. Kina je izgradila vojne baze na spornim otocima u Južnom kineskom moru, na jednom od najvažnijih svjetskih plovnih putova, što je stvorilo veliku napetost. Kina govori da to nema nikakvu lošu svrhu, ali, kako drevna izreka kaže: "Kada Kina pljuje, Azija pliva". Sama nazočnost Kineza u Južnom kineskom moru narušava teritorijalne pretenzije ne samo Vijetnama,  nego također i Filipina i Malezije.
https://qph.is.quoracdn.net/main-qimg-11db8cde0471b945687aed389b7347a0?convert_to_webp=true
Vijetnamsko naoružanje
 
Vijetnamski sastanak o oružju, zatvoren za tisak i bez javne izjave o onom što se događalo, dio je vijetnamskih nastojanja kako bi Sjedinjene Države prekinule embargo na oružje nametnut Vijetnamu nakon dugog i iscrpljujućeg rata. Washington je ublažio embargo 2014. godine, ali je upozorio da će uvođenje veće fleksibilnosti ovisiti o poboljšanju rezultata Vijetnama u području strašnog stanja ljudskih prava. Američki dužnosnik zadužen za politiku ljudskih prava, Tom Malinowski, nalazi se u Hanoju ovog tjedna kako bi ispitao neprestane napade na protivnike komunističkog režima, kao i progon vjerskih skupina.
 
Iako je Rusija i dalje glavni dobavljač vojne opreme za Hanoj, kao što je to bila tijekom Vijetnamskoga rata, Vijetnamci žele kupiti američke borbene zrakoplove, helikoptere i patrolne pomorske zrakoplove koji su bolji od bilo čega što Rusija ima za ponuditi. Vijetnamski zamjenik ministra obrane, general poručnik Nguyen Chi Vinh, kaže da u odnosima Vijetnama sa Sjedinjenim Državama nedostaje suradnja u obrambenoj industriji, a Hanoj želi da Sjedinjene Države "isporuče suvremenu, prikladnu i prilagodljivu tehnologiju". Vijetnamci su odlučni u tome da ne ovise o jednom isporučitelju. Vlada je nedavno kupila šest suvremenih podmornica klase Kilo od Rusije, opremljene Klub krstarećim raketama, ruske sustave raketa zemlja-zrak S-300, izraelske  jurišne puške Galil i radare AD-STAR 2888. Vijetnam je prethodno kupio korvete Tarantul klase, poznate kao Molniyas, oblikovane prema ruskom dizajnu, opremljene sa 16 projektila dometa 80 milja.
 
Odluka će možda biti donesena nakon posjeta predsjednika Obame Vijetnamu, koji započinje 22. svibnja. Obzirom da raste sukob između Hanoja i njegova starog saveznika Pekinga zbog  potraživanja nad otocima Paracel i Spratly, kao i zbog manjih sukoba tijekom posljednjih nekoliko godina između dvije istočnoazijske sile, izgleda kao da Sjedinjene Države djeluju prema poznatom zakonu geopolitike, "neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj". Pristup američkoj tehnologiji je samo dio novog udvaranja Hanoja američkim trgovcima oružjem. Vijetnamci sebe smatraju žrtvom kineskih prodora u Južnom kineskom moru i žele povećati američku intervenciju u sve većem kriznom području. SAD je važan gost na plesu.
 
Obama, nakon što su suptilno odbačeni njegovi pokušaji da se povuče iz svijeta, mora pokazati nepopustljivu ljubav prema Hanoju. Vijetnam treba Sjedinjene Države više nego što one trebaju Vijetnam, bez obzira na sukob u Južnom kineskom moru, koji ih je automatski učinio saveznicima. Vijetnamu se mora postaviti kao uvjet da smanji zlostavljanje vlastitog naroda, kako bi dobio pristup američkom oružju.
 

The Washington Post (Urednički komentar)

Anketa

Tko su nam od susjeda veći prijatelji?

Utorak, 22/05/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1080 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević