Get Adobe Flash player
Nikoga nisam nazivala marginalcima!

Nikoga nisam nazivala marginalcima!

Političari misle o izborima, ja kao državnica mislim o budućim...

Smišljeni napad na Predsjednicu

Smišljeni napad na Predsjednicu

Puno je nedobronamjernih koji su sudjelovali u pripremi dočeka...

Vratio se Vučić na puškomet od Gline

Vratio se Vučić na puškomet od Gline

Nakon što je Vučićeva propagandna bagra otišla u Srbiju...

Previše glume, teatralnosti, patetike...

Previše glume, teatralnosti, patetike...

Umjesto pozitivne, nad Hrvatima u Srbiji, nastavljena negativna izborna...

Hrvatska naspram Srbiji danas

Hrvatska naspram Srbiji danas

Nadam se da će se Srbi u budućnosti odreći...

  • Nikoga nisam nazivala marginalcima!

    Nikoga nisam nazivala marginalcima!

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:43
  • Smišljeni napad na Predsjednicu

    Smišljeni napad na Predsjednicu

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:36
  • Vratio se Vučić na puškomet od Gline

    Vratio se Vučić na puškomet od Gline

    četvrtak, 15. veljače 2018. 19:29
  • Previše glume, teatralnosti, patetike...

    Previše glume, teatralnosti, patetike...

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:32
  • Hrvatska naspram Srbiji danas

    Hrvatska naspram Srbiji danas

    srijeda, 14. veljače 2018. 12:38

Plinski posao protiv Ukrajine

 
 
Kada su ruski borbeni zrakoplovi prošli tjedan opustošili civilne ciljeve u Siriji, njemačka kancelarka Angela Merkel javno je kazala kako smo „prestrašeni i užasnuti”. Kako se to sada čini na zapadu kada je riječ o ruskim grozotama, kancelarka Merkel nikada nije spomenula odgovor silom niti se dotakla ikakve druge mogućnosti silovita djelovanja. Imala je priliku izraziti zgražanje prema načinu na koji se razvijaju njemački odnosi s Rusijom prije dva tjedna, a uz to je mogla bar jednom ostvariti izravan utjecaj. Prilika je bilo izvješće Europske komisije o opasnostima Sjevernog toka 2, drugog cjevovoda za prirodni plin koji bi se trebao graditi od Rusije do Njemačke kroz Baltičko more, čime bi se zaobišle zemlje poput Poljske i Ukrajine. Međutim, Merkel je ponovno bila tiha.
https://easternmediterraneanagency.files.wordpress.com/2015/10/a-gas-pipeline-network-of-the-european-continent-1024x1024.jpg?w=672&h=372&crop=1
Njezini kritičari već su ustvrdili da je novi plinovod besmislen dok Sjeverni tok 1 funkcionira dobrano ispod punog kapaciteta. S obzirom da ne postoji jasan komercijalni interes, kažu, novi se plinovod može promatrati samo u političkom kontekstu, odnosno u smislu povećanja ruske dominacije nad dijelom opskrbe plinom u Europi i u smislu prijetnje sigurnosti ruskim susjedima. Mišljenje Komisije bilo je oštro jer su u njemu izložene brojke koje se odnose na ovisnost koja bi nastupila predloženim plinovodom. Dužnosnici u Bruxellesu kažu da bi se 80 posto europske opskrbe ruskim prirodnim plinom u slučaju izgradnje Sjevernog toka 2 koncentriralo isključivo na ruti od Rusije do Njemačke. Njemačka ovisnost o plinu, ključnom izvoru energije za grijanje i kemijsku industriju u Njemačkoj, porasla bi pritom na 60 posto.
 
Plinski posao bio bi zastrašujući i sramotan dogovor. Zasad je Merkel kazala samo da je taj prijedlog poslovna stvar među privatnim tvrtkama – uz Gazprom su u cijelu stvar uključeni Royal Dutch Shell, njemačke tvrtke E.On i BASF, austrijski OMV i francuski Engie. „To je skandal”, rekao mi je François Heisbourg, posebni savjetnik u francuskoj Zakladi za strateška istraživanja. „Ne postoji čvrst energetski temelj za Sjeverni tok 2, a projekt se pokušava ostvariti u doba kada premijer Dmitrij Medvjedjev proglašava kako se Rusija nalazi u novome Hladnom ratu sa zapadom.”
 
Zapravo je nesumnjivo kako je posao nastavak velikih strateških ustupaka Njemačke sve agresivnijoj Rusiji. Započeli su sklapanjem prvog ugovora o Sjevernome toku 2005., koji je potpisao tadašnji socijaldemokratski kancelar Gerhard Schröder. Njega je pak Gazprom zaposlio na mjestu savjetnika (što obavlja i danas) samo nekoliko tjedana nakon što je poražen na prijevremenim izborima od Angele Merkel, koja se tom prilikom nakratko usprotivila Sjevernome toku 1. Nedavno je ruski predsjednik Vladimir Putin objasnio kako je došlo do projekta Sjevernog toka. Prema uznemirujućem, ali gotovo nezapaženom izvješću na njemačkom jeziku o Putinovu nastupu na televiziji koje je 20. prosinca objavilo rusko glasilo Sputnik, koje je pod kontrolom ruske vlade, ruski je predsjednik Schröderovu ulogu opisao na sljedeći način:
 
„Uzmite, primjerice, Sjeverni tok. Bio sam iznenađen time kako se Schröder borio za taj projekt, koji je zapravo on sam pokrenuo. Njemačka ga je strana u praktičnome pogledu inicirala. Da, mi smo ga aktivno poduprli. Potom se Schröder borio za njegovu realizaciju.” Putinova verzija događaja ukazuje na to da njemački kancelar snosi odvratnu odgovornost za cijelu stvar. Merkel je mogla otkazati Sjeverni tok 2, a s obzirom na to da cijela stvar ne miriši dobro, neki njezini savjetnici to su i željeli, no kancelarka je popustila na nagovor socijaldemokratskih partnera i odlučila nastaviti s pothvatom zbog kojeg neki saveznici gube povjerenje u Njemačku.
http://de.rbth.com/assets/images/2011-070809/big/AP-nordstream-468.jpg
Vladimir Putin i Gerhard Schröder, bivši njemački kancelar
 
Kada prihvatite dva politizirana dogovora o energetskoj sigurnosti s Rusijom u 11 godina, ne možete reći da je uzdrmano povjerenje naprosto posljedica histerije među vašim prijateljima. Naposljetku, Rusi su izvijestili kako im je socijaldemokratski vicekancelar Sigmar Gabrierl obećao da će zaštiti novi projekt plinovoda od bilo kakvog „miješanja izvana”. Sada kada Henning Otte, glasnogovornik obrane demokršćana, tvrdi da Rusija iskušava „hibridni rat” protiv Njemačke, Merkel se doima slabom. Može se jedino nadati da će je mrlja Sjevernog toka 2 zaobići time što bi je eventualno blokirala odluka Europske komisije.
 
Paralelno s time, i Obamina vlada iskazuje slabost: nitko od njezinih istaknutijih predstavnika ne govori protiv Sjevernog toka 2. Nakon što su na sigurnosnoj konferenciji u Münchenu pakt denuncirali šefovi država Ukrajine i Poljske, američki državni tajnik izostavio je to pitanje iz svojeg govora. Mora se priznati da je američki dužnosnik za energetska pitanja Amos Hochstein prošle godine kazao da je „dugoročan politički cilj projekta Sjeverni tok 2 da se zaobiđe Ukrajina kao tranzitna zemlja”. No to je bilo rečeno tek uzgred, a ne razrađeno kao politika.
 
Osvrnimo se na sljedeće presedane: u Münchenu je 2009. potpredsjednik SAD-a Joe Biden rekao da NATO „mora proširiti svoje djelovanje na energetsku sigurnost”, a Hillary Clinton, koja je ubrzo nakon toga potvrđena za državnu tajnicu, upozorila je da je rusko ponašanje u vezi s opskrbom energijom „izazov koji ignoriramo na svoju vlastitu štetu”. Nije li fascinantno kakvu su tijesnu simbiozu razvile Njemačka i SAD blistavih posljednjih godina silovitim pristupom prema Vladimiru Putinu, održavanjem danih obećanja, nepopustljivim stavom u pregovorima s njime ili očitavanjem bukvice ruskom predsjedniku. Marš unaprijed!
 

John Vinocur, The Wall Street Journal

Sjeverni tok je - politički pravac

 
 
Njemačka kancelarka Angela Merkel često je iznosila rječite argumente kako bi uvjerila svadljive (buntovne) članice Europske unije da interese unije stave iznad svojih. Sada kada treba odlučiti treba li graditi novi plinovod za transport prirodnog plina iz Rusije u Njemačku, trebala bi prihvatiti svoj vlastiti dobar savjet. Sjeverni tok 2 udvostručio bi kapacitet plinovoda kojim prirodni plin iz Rusije preko Baltičkog mora stiže direktno na njemačku obalu.  Merkel kaže da je to komercijalni projekt i da je se zato ne tiče. Međutim, taj projekt ima malo komercijalnog smisla. Po cijeni od oko 10 milijardi eura on bi proširio kapacitet plinovoda u vrijeme kada polovina već postojećeg kapaciteta za prijevoz plina iz Rusije u EU-u nije u uporabi.
http://www.leftcom.org/files/2006-03-01-baltic-pipeline.jpg
Iako proizvodnja plina u EU-u pada, toliko povećanje iz Rusije za buduću uporabu kosi se s europskom politikom diversifikacije opskrbe energijom. Međutim, za Europu je pitanje graditi ili ne graditi Sjeverni tok 2 uglavnom političko pitanje. Već je prvi plinovod, dovršen 2011., podvajao jer je pomogao Rusiji da zaobiđe ukrajinsku tranzitnu mrežu kojom se opskrbljuje EU preko svojih članica iz bivšeg sovjetskog bloka. tadašnji poljski ministar vanjskih poslova Radek Sikorsky usporedio je Sjeverni tok s Paktom Molotov-Ribbentrop kojim su se Hitler i Staljin tajno sporazumjeli o podjeli njegove zemlje.
 
Plinovod je svejedno izgrađen. Ali to je bilo prije nego je Rusija anektirala Krim i poslala svoje tenkove i vojnike u ukrajinsku regiju Donbas. Sada bi Rusija htjela proširiti kapacitet Sjevernog toka prije nego 2019. istekne tranzitni ugovor Ukrajine i ruske državne kompanije Gazprom.  Gazprom bi htio tada moći slati plin u Europu,  a da on uopće ne prolazi kroz Ukrajinu. Bez  posla s tranzitom plina Ukrajina ne bi bila u stanju održavati svoju mrežu cjevovoda iz sovjetskoga doba. Izgubila bi dvije milijarde dolara prihoda godišnje (1,5 posto BDP-a te zemlje). I ne bi više mogla odvraćati Rusiju da joj prekine dovod plina jer ne bi mogla prijetiti da će prema sebi usmjeriti plin namijenjen EU-u. Sjeverni tok 2 također bi značio kraj tranzitnih pristojbi zemljama istočnoga bloka na ruti iz Ukrajine. Žali se skupina država u kojoj su Poljska, tri baltičke države, Mađarska i Rumunjska. kažu da bi im Sjeverni tok 2 potkopao mogućnost pregovora o poštenoj cijeni plina s Gazpromom i smanji o im energetsku sigurnost iako bi povećao sigurnost Njemačke.
 
Merkel je sigurno pod pritiskom kod kuće da dozvoli gradnju plinovoda. Sjeverni tok 2 pretvorio bi Njemačku u dominanto plinsko središte u Europi, što bi joj donijelo financijske i strateške dobrobiti. Ali dobitak Njemačke bio bi na štetu drugih i EU-a kao cjeline. Stavljajući na prvo mjesto uske nacionalne interese, Merkel potkopava svoje pokušaje da navede istočne Europljane da ignoriraju svoja rješenja i slože se sa zajedničkim rješenjem sirijske izbjegličke krize, da podrže reforme koje će zadržati UK u uniji i održe ekonomske sankcije Rusiji dok ona ne povuče tenkove i vojnike iz Ukrajine. O barem dvama od ovih ciljeva- izbjeglice i brexit – pregovarat će se na samitu koji počinje u četvrtak. Žrtvujući plinovod koji uistinu treba samo Rusiji, Merkel bi mogla pomoći da se osiguraju ciljevi daleko važniji za cijelu Europu.
 

Bloomberg, SAD (urednički komentar)

Jedino nas može tješiti što su iza nas vremena Josipovića i lijepe kape šajkače s pentagramom

 
 
Finale sirijske krize zacijelo neće oduševiti Erdoganove pristaše; pobjeda snaga odanih Assadu, jačanje kurdske samouprave u Siriji i Iraku, širenje iranskoga utjecaja na Irak i Libanon, te Palestinu čime šijiti geopolitički presijecaju sunitsku većinu u muslimanskom svijetu, te na kraju ugnježđivanje moćne Rusije u turskom dvorištu sve su to razlozi za zabrinutost i frustraciju. San o obnovi turskog imperija raspao se u sitne komadiće, Erdogan je bio ponosan na jačanje religije u društvu, na jačanje nacionalizma, i sanjao je o turskom liderstvu među muslimanima; sami turkofoni narodi broje preko 300 milijuna pripadnika i pružaju se od istočnoga Sibira (gdje su pravoslavni) i Kine (muslimanski Ujguri), preko Središnje Azije do Kavkaza i Male Azije.
http://static.independent.co.uk/s3fs-public/styles/story_medium/public/thumbnails/image/2015/09/30/12/syriagraphic.jpg
Dokazano sudjelovanje Turske u destabilizaciji Sirije, usmjeravanje izbjegličkog vala prema Europi, manipulacija s vodom iz brane Atatürk na štetu Iraka i Sirije, imperijalni vanjskopolitički izleti do Izraela, Bosne i Albanije ne bacaju lijepo svjetlo na ugled te države u svijetu. Kurdi, koji u Tuskoj čine 20 % stanovništva na 30 % teritorija (uglavnom kompaktnom) na jugoistoku zemlje traže priznanje svojih manjinskih prava čemu se Ankara protivi. Zapravo bez američke destabilizacije islamskoga svijeta i bez pokušaja Zapada da ekonomski uništi Rusiju, ne bi bilo ni današnjih turskih "glavobolja". Naime, Rusija je očajnički trebala "izbaciti loptu iz svojega dvorišta", tj. odigrati aktivno vanjskopolitički, jer NATO je pokušavao ući na ukrajinska vrata Rusije i destabilizacija te zemlje i rušenje uličnim nemirima dotadanje vlasti bili su upereni baš protiv jačanja ruskog utjecaja.
 
I Rusija i Turska kao i svaka svjetska velesila imaju mutnu prošlost. Sjetimo se Staljinova protjerivanja i desetkovanja Čerkeza i Tatara, morenja glađu milijuna Ukrajinaca, strahovlade u Litvi, Finskoj itd., dok nam turska imperijalna povijest pruža primjere pokolja nad šiitima u Iraku, te etničkoga čišćenja i zatiranja Armenaca, ovo posljednje dakako pod vlašću ateističkih nacionalista itd. Duhovni razlozi su opet i doveli do današnjih podjela, sukob dvojice "snagatora", pape Lea IX. i patrijarha Mihajla Kerulariosa iz razloga koje ne možemo smatrati dogmatskim doveo je i do osvajanja Carigrada od strane križara 1203. (doduše to je maslo Venecije), na kraju je iscrvotočeni Bizant podlegao osvajačima iz Azije dok su Srbi na njegovim ruševinama gradili svoje kratkotrajno "carstvo", a i naš Zvonimir bio je dio te čudne i nečasne politike. I zato susret pape s patrijarhom ruskim na Kubi nije slučajan, jer u Vatikan imaju tradiciju državnosti, znaju planirati i računati. Pritom se ovdje ne radi samo o zaštiti kršćana u Siriji, Iraku, pa i Egiptu niti samo o želji da se dođe do jedinstva s Rusijom (2050. će pravoslavni činiti svega oko 2 % svjetskoga stanovništva, budućnost katolištva je u Amerikama, Africi i Aziji) već i o pokušaju da se djeluje na katolike u Ukrajini, Poljskoj i Litvi da ublaže historijsku ogorčenost prema Rusiji i da se podrži politika Rusije prema Siriji čime se i Europa stabilizira.
 
Ruska pravoslavna crkva je morala biti pokorna Staljinu koji je ukrajinske grkokatolike stavio pod nadležnost moskovskoga patrijarha 1946 godine (sjetiti se suđenja Stepincu, te Hohxine politike prema vjeri.) Ljudima i narodima upravlja kolektivno nesvjesno, kao što je Njemačaka A. Hitlera postala žrtva vlastitoga sna o samoveličini, kako je i Srbija stradala od vlastitoga prenapuhavanja u vrijeme nacionalsocijalista Miloševića, tako je i Erdogan sada u situaciji da mora povratiti vlastiti autoritet i poljuljano samopouzdanje nacije. Tradicije vojno birokratskih imperija se ovdje isprepliću i dužnost je Europe da nastupi jasno i odlučno radi izbjegavanja katastrofe, da Turcima priopći što se od njih očekuje i koje će posljedice moguće nesuradnje biti. Međutim Europa je podijeljena, a Njemačka zbog hipoteka prošlosti ne može nastupiti čvrsto, već radi pogrješke poput gospođe Merkel koja priziva izbjeglice k sebi, kao da je to rješenje problema.
 
Što će sada učiniti Ankara, stvarati pogranične incidente ili intervenirati zajedno sa Saudijskom Arabijom u ime borbe protiv ISIL-a, a bez dopusta Iraka i Sirije? Nada li se Turska podršci SAD-a? Jesu li udarci njenoj ekonomiji i turizmu daleko veći od moguće koristi kada bi surađivala s Iranom i Rusijom, recimo na energetskim projektima? Uživa li Rusija podršku Kine, Indije, Brazila i ponekoga pritajenoga prijatelja u EU-u? Je li Rusija spremna reagirati odlučno na eventualnu provokaciju? Rusija ima resurse, stanovništvo i prostor i zna, kao i Kina da bi preživjela i nuklearni rat. A naša mala Hrvatska raspravlja koju je kapu nosio kao dvadesetogodišnjak gospodin Hasanbegović. Time se mi bavimo dok ovi svjetski igrači mogu trenutačno destabilizirati BiH i cijelu jugoistočnu Europu, dok naši unosni poslovi (INA, npr.) u Siriji propadaju zahvaljujući dr. Vesni Pusić (dok se Bugari, Rumunji i Srbi pozicioniraju na tom tržištu), dok Crnogorci dogovaraju s Rusima bušenje Jadrana u neposrednoj blizini Dubrovnika... Ono što tješi jest da su vremena Josipovića i lijepe kape šajkače s pentagramom iza nas i da nova vlada ne će biti u tolikoj mjeri sluganska kao prethodna.
 

Teo Trostmann

Anketa

Izjavom da je ona autor "lex Agrokora", koga štiti Martina Dalić?

Četvrtak, 22/02/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 880 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević