Get Adobe Flash player
Protuhrvatska revizija povijesti

Protuhrvatska revizija povijesti

Optužba za reviziju povijesti reže glavu u...

Tko brani fašizam i tko napada antifašizam?

Tko brani fašizam i tko napada antifašizam?

Hrvatska je vojno pobijedila Srbiju, ali ne i srpski...

Plaćamo da nas blate i vrijeđaju

Plaćamo da nas blate i vrijeđaju

Hrvatske pravosudne institucije...

Hrvatskoj treba »Bijela knjiga«!

Hrvatskoj treba »Bijela knjiga«!

Kratak popis velikosrpskih akcija hrvatskih Srba zadnjih...

Lažno predstavljanje saborskoga zastupnika

Lažno predstavljanje saborskoga zastupnika

Bivši lopov u Samoboru ugostio njemačkog...

  • Protuhrvatska revizija povijesti

    Protuhrvatska revizija povijesti

    četvrtak, 17. siječnja 2019. 18:26
  • Tko brani fašizam i tko napada antifašizam?

    Tko brani fašizam i tko napada antifašizam?

    četvrtak, 17. siječnja 2019. 13:48
  • Plaćamo da nas blate i vrijeđaju

    Plaćamo da nas blate i vrijeđaju

    utorak, 15. siječnja 2019. 17:37
  • Hrvatskoj treba »Bijela knjiga«!

    Hrvatskoj treba »Bijela knjiga«!

    utorak, 15. siječnja 2019. 17:32
  • Lažno predstavljanje saborskoga zastupnika

    Lažno predstavljanje saborskoga zastupnika

    utorak, 15. siječnja 2019. 17:16

Borba za moć u regiji usmjerena je protiv Turske

 
 
Turski predsjednik Erdoğan obećava svojim pristalicama povratak starom sjaju. Državna televizija zemlju već prikazuje u granicama Osmanskoga Carstva – a vojska intervenira u susjednim državama. U novinskim člancima po cijelom svijetu Reçepa Tayyipa Erdoğana već godinama nazivaju „sultanom“. No rijetko je kada taj naziv bio toliko prikladan kao sada, rijetko je kada bilo jasno koliko predsjednik čezne za Turskom po uzoru na Osmansko Carstvo. Nakon čistki u zemlji Erdogana sada, tri mjeseca nakon neuspjelog puča, i u vanjskoj politici zauzima agresivan  kurs.
http://decenei.com/wp-content/uploads/2016/06/imperiul-otoman1.gif
„Mi svoje sadašnje granice nismo prihvatili dragovoljno“, kazao je nedavno u jednom govoru. „Naši utemeljitelji rođeni su izvan tih granica.“ Time aludira na otpor Ugovoru iz Lausanne 1923. godine, kojim su između ostaloga utvrđene i današnje granice Turske. Od Osmanskoga Carstva, koje je nekad sezalo od sjeverne Afrike i Egipta preko Balkana do Kaspijskoga jezera, nakon Prvoga svjetskog rata nije ostalo mnogo – što je činjenica koju Erdogan očito ne želi prihvatiti. Neprestano aluzijama dovodi u pitanje današnje granice. U smjeru Grčke izjavio je primjerice: „Ugovorom iz Lausanne dali smo otoke. Tako blizu da vam čujemo glasove kad se dovikujete. To su bili naši otoci. Ondje su naše džamije.“
 
Mnogi njegovi pristaše ne skrivaju da žele povratak staroj veličini.  Na internetu šire karte koje pokazuju zemlju u granicama 1920. Čak i televizije pod kontrolom države povremeno prikazuju takve slike. Do 1920. u tim su granicama bili i dijelovi današnjeg sjevera Sirije i Iraka, i gradovi Alep i Mosul. Vezano za Siriju i Irak Erdoğan redovito naglašava da ondje ima „turskih interesa“. Premijer  Binali Yildirim izjavio je da je „čudno u toj regiji kovati planove bez Turske“. Ali, smirivao je on, Ankara nema „ekspanzionističku politiku“ nego je ondje „kako bi rješavala probleme  koji nas bole.“
 
Krajem kolovoza Turska se vojno umiješala u sukob u Siriji  i zašla na sirijski teritorij tenkovima, artiljerijom i borbenim zrakoplovima. Cilj operacije „Štit Eufrat“, objasnio je Erdogan, jest „čišćenje pograničnog područja od terorista.“ Po njegovu mišljenju u njih se ne ubrajaju samo ekstremisti „Islamske države“ nego i članovi kurdskoga PKK-a i njegove sestrinske organizacije u Siriji, koja je ondje u zadnje vrijeme bila vojno uspješna uz američku i rusku pomoć. Zapravo je Erdogan htio spriječiti da na granici s Turskom nastane povezano kurdsko područje.
 
Turska je vojno nazočna i u sjevernom Iraku, protiv volje vlada u Bagdadu i Washingtonu. Turska je vojska stacionirala 700 svojih vojnika sjevernoistočno od Mosula; iračka vlada smatra to „okupacijom“. Turska je vojska po Yildirimovim riječima za vikend prvi put aktivno sudjelovala u borbama protiv IS-a u Mosulu. Erdogan je više puta jasno pokazao da Turska smatra da je njezino pravo odlučiti tko će u tom gradu ubuduće živjeti: naime „Arapi suniti, Turkmeni i Kurdi suniti“ -   što je uvreda Iraku u kojemu su u većini šijiti.
 
Vojno postupanje Turske pokazuje da je vlada u Ankari spremna svoje interese ostvariti i silom. Ta je zemlja nakon takozvanog Arapskog proljeća vidjela svoju šansu da postane regionalna sila i Bliski i Srednji istok oblikuje po svojim interesima: s jakom sunitskom dominacijom i vladama u svim zemljama koje su Erdoganu naklonjene. Ali taj plan nije se ostvario. Turska je zapravo posvađana sa svim susjedima, u Siriji već godinama traje rat, Irak se praktično raspao, u Egiptu je Muhamed Mursi pučem svrgnut s vlasti – i Turska gotovo nigdje nema utjecaja. Ali u sjevernom Iraku ipak se pomirila s kurdskom autonomnom vlasti.
 
Erdoğan i njegova vlada krivicu za takvo stanje ne traže kod sebe nego u inozemstvu. Strane sile žele, kažu, spriječiti uspon Turske kao regionalne sile, zavide joj na gospodarskom usponu proteklih godina i najradije bi izazvale podjelu zemlje.  Pokušaj puča, uvjereni su, dio je te inozemne zavjere protiv Turske, jer Zapad podržava Gülenov pokret, koji po mišljenju vlade stoji iza toga puča. Puč je „najveći pokušaj zapadne okupacije nakon križarskih ratova“ napisao je vladi odan list Yeni Safak. Čini se da neuspjeli puč, koji je Erdoğan nazvao „Božjim darom“, istovremeno potiče neoosmanske snove Erdoğana i njegovih sljedbenika. Državni poglavar treba postati moćniji – a s njim i njegova zemlja. Premijer Yildirim ovaj je tjedan sažeto kazao o čemu je riječ: „Nakon pokušaja puča 15. srpnja širom su se otvorila rata prema predsjedničkom sustavu.“ A s predsjedničkim sustavom narastao bi i utjecaj Turske u regiji, nadaju se. Takav način razmišljanja riječima je sažeo Ibrahim Karagül iz Yeni Safaka: Alep ubuduće ionako ne će kontrolirati Sirija, niti Mosul Irak. Borba za moć u regiji usmjerena je protiv Turske. Zato Turska te gradove i područja sjeverno od njih treba tražiti za sebe. Zaključuje: Turska treba postati „najjača snaga u regiji“ – „svejedno uz kakvu cijenu“.
 

Hasnain Kazim, Der Spiegel

Srbija treba biti posrednik između EU-a i Rusije

 
 
Francuski povjesničar i inozemni član SANU-a Jean-Paul Bled: Bez Moskve nema borbe protiv terorista - Sustav u Bruxellesu danas je vrlo krhak. Službeni Pariz prema Beogradu mora voditi uravnoteženiju politiku. Srbi sami najbolje znaju je li im u interesu nastaviti put europskih integracija ili ne. Države članice Europske unije mogu imati svoj stav za ili protiv, ali Srbija treba jasno izraziti tu svoju želju. Ukoliko odluči ići prema Uniji, srpski narod treba znati da će, ako Srbija postane članica, ući u sustav koji je trenutno vrlo krhak. Tako, u intervjuu za „Novosti“, govori Jean-Paul Bled, jedan od najuglednijih francuskih povjesničara i odnedavno pridruženi inozemni član Srpske akademije znanosti i umjetnosti. Profesor sa Sveučilišta u Sorboni, stručnjak za povijest Srednje Europe i Austrougarske monarhije, politički aktivan od mladosti u redovima degolista, ukazuje i da je za Srbiju ovo komplicirano doba, budući da posljednjih godina postoji jaz između Zapada i Rusije.
http://www.tanjug.rs/SlikeNovosti/Velike/274809.jpg
S jedne strane, Srbija kreće k članstvu u EU-u, a s druge strane tradicionalno je okrenuta prema Rusiji, prijateljstvu i solidarnosti s njom. Vjerujem, ipak, da bi bilo potpuno legitimno da, zbog povijesnih veza Srbije i Rusije, Srbija igra ulogu posrednika.
 
• Pred Europom su danas mnogobrojne prijetnje i, čini se, pregršt problema?
- Terorizam je, svakako, najveća opasnost. To je suštinski problem i neugodna stvarnost koja, istina, u ovom trenutku, najviše prijeti Francuskoj, Belgiji i Njemačkoj, ali bi mogla pogoditi i Italiju, pa i sve druge europske zemlje. Osim toga, ni Europskoj uniji, kao djelu Europe ne ide dobro. Uzroci su mnogobrojni, od problema eura kao jedinstvene valute vrlo različitih i suprotnih ekonomija zemalja članica, preko „brexita“, do pitanja migranata koje uzrokuje velike lomove u okviru EU-a. Ne znam u kojem će smjeru ići narednih godina i desetljeća, ali sve ovo znači da sada Europi nije dobro.
 
U Srbiji se godinama debatira o ulozi SANU-a. Kakva bi trebalo biti uloga Akademije u jednom društvu?
- Akademija u svakom društvu treba biti netko tko potiče, ustanova iz koje dolaze nove ideje. Ona treba slušati i osluškivati društvo. Drugim riječima, ne treba se zatvoriti i postati neka vrsta geta. Kroz razgovor koji sam vodio s Vladimirom Kostićem, predsjednikom SANU-a, shvatio sam da je to njegova namjera, njegov plan.
 
• Može li se protiv terorizma boriti bez Rusije?
- Ne! Jer, postoje dvije mogućnosti: ili povući se pred teroristima, što smatram neprihvatljivim, ili zajednički pojačati borbu. U ratu protiv terorista Islamske države, Rusija treba imati svoje mjesto koje joj po svemu, realno, pripada.
 
• Što trenutačno Europu najviše „lomi“?
- Migrantska kriza. Svjedoci smo da je prije skoro godinu dana Europska unija odlučila rasporediti 160.000 migranata po zemljama članicama i uvela je sustav kvota. Danas, godinu dana poslije, ta odluka uopće nije primijenjena. To govori da su odluke koje se donose u centru osporavane, a osporavaju ih zemlje članice.
 
• Kakav utjecaj na rješavanje tog pitanja imaju drugi čimbenici, ponajprije neke islamske zemlje, ali i velike sile?
- To je problem koji se različito promatra u različitim europskim zemljama. U Podunavlju, a u okviru njega i na velikom dijelu Balkana, trenutno postoji vidljivo neprijateljstvo prema kretanju migranata. Austrija potiče blok nekih država, koje bi trebale provoditi politiku zajedničkog zatvaranja granica. S druge strane, imamo slučaj Njemačke čiji službeni stav jest mnogo otvorenija politika prema izbjeglicama i prošle godine u tu ih je zemlju došlo oko milijun. I to je veliki broj, pa su nastali problemi koji kancelarku Merkel mogu stajati vlasti, što će pokazati parlamentarni izbori u rujnu 2017. Stvari se do tada mogu promijeniti, ali rekao bih da su sve političke opcije u Njemačkoj sada otvorene, što je prije godinu dana bilo teško zamislivo.
 
• Idu li sva ta događanja na ruku desničarskim strankama, kojih je sve više i u Europi i u svijetu?
- Ne treba dramatizirati. Uzdizanje populističke desnice je stvarnost. No, srećom, u toj desnici koja se pojavljuje širom Europe, malo je onih koje proklamiraju nacističku i postnacističku ideologiju. To, ipak, ne znači da ti pokreti nisu opasni.
 
Bi li bilo Prvoga svjetskog rata da nije bilo atentata u Sarajevu?
- Teško je odgovoriti, čak i stoljeće kasnije. Situacija je bila već do te mjere napeta da bi do sukoba sigurno došlo. Koliko kasnije, zašto i kako - ne znamo. Ali, u Beču je, poslije balkanskih ratova, bilo odlučeno da se Srbiji više ništa ne popušta niti dopušta. Nakon atentata samo su se ubrzala razmišljanja o ratu, a on ne bi mogao početi bez odobrenja Franje Josipa koji je do tada bio protiv rata sa Srbijom. U njegovim očima atentat je ugrozio dinastiju. Da Ferdinand nije ubijen, nisam siguran da bi se Franjo Josip složio sa ratom protiv Srbije jer je još imao moć kazati "ne".
 
• Gdje je Francuska danas u takvom EU-u?
- Pozicija Francuske, željeli mi to ili ne, još se zasniva na ideji posebnog saveza s Njemačkom. To ostaje i dalje osnova francuske politike.
 
• Jesu li intelektualci u rješavanju važnih pitanja ustuknuli pred globalnom politikom i spregom politike i biznisa?
- Intelektualci nisu jedan blok. Oni imaju i zastupaju različite stavove i među njima postoje najmanje dvije struje. Jedna koja se pokazuje i u Francuskoj i širom Europe, proklamira jačanje principa identiteta. Nastala je kao reakcija na migrante i na islam što izaziva neprijateljstvo prema ovoj vjeroispovijesti. Druga struja, pak, potpuno odbija taj princip poistovjećivanja koji glasi: „Svi muslimani su teroristi“. I čini mi se da je, srećom, taj stav među intelektualcima zastupljeniji, a podrazumijeva želju da se uspostavi dijalog i da se razgovara.
 
• Posebno mjesto u vašem znanstvenom radu odnosi se na vrijeme uoči Prvoga svjetskog rata. Ima li sličnosti sadašnjih odnosa između Zapada i Rusije i odnosa u to doba?
- Prije vidim sličnost s vremenom Hladnog rata. Jer, prije Prvog svjetskog rata, Francuska i Velika Britanija su bili saveznici Rusije. Danas, međutim, situacija sve više „klizi“ prema onoj koja je vladala u vreme Hladnog rata. I to je zaista vrlo, vrlo tužno.
 
• Koji su uzroci zahladnjenja odnosa između Francuske i Rusije?
- Objašnjenje, možda, treba tražiti u tome što se već nekoliko godina Francuska pomalo udaljila od uputa i smjernica koje je ostavio De Gaulle.
 
• Kako bi De Gaulle danas gledao na Europu i svijet?
- To je pitanje na koje je vrlo teško odgovoriti. Ne možemo natjerati mrtve da govore, niti govoriti u njihovo ime. Ne bi bilo u redu kazati što mislim što bi De Gaulle mislio,
 

Jelena Matijević, Večernje novosti

Zašto će kauboj Jim glasovati za Trumpa

 
 
Deutsche Welle je obišao jedan ranč u Arizoni, tik uz granicu s Meksikom. Njegov vlasnik će glasati za Donalda Trumpa. I objašnjava zašto. (USA USA Reportage aus Arizona Jim Chilton und seine Frau DW/I. Pohl) http://www.dw.com/hr/za%C5%A1to-%C4%87e-kauboj-jim-glasati-za-trumpa/a-35964019#
http://www.dw.com/image/35945010_303.jpg
Stupovi pobodeni na svakih nekoliko metara drže zategnutu bodljikavu žicu. Iz daljine su jedva primjetni u valovitom pijesku, među kaktusima i pustinjskim raslinjem. Treba dobro napregnuti oči kako bi se vidjelo da je žičana ograda tu i tamo popravljana. Odaje ju svježi metalni sjaj. Pojačanje ograde ne smeta Jimu Chiltonu da se sa svojih 77 godina i trbuščićem provuče ispod ograde. Ne treba mu mnogo da iz SAD-a dođe u Meksiko ili obratno. Svoj kaubojski šešir ostavlja na jednom od stupova, ali Colt ostaje za pojasom. Precizne brojke ne postoje, ali se pretpostavlja da tisuće ljudi svake godine prođe ispod, iznad ili kroz ogradu. Za njima ostaju plastične boce i drugi otpad. Dogodi se da Chiltonove krave odlutaju, progutaju otpad i bolno uginu. Dogodi se i da krave kroz rupu u ogradi odlutaju u Meksiko. „U međuvremenu je glavni posao mojih kauboja popravljanje ograde."
 
Stižu krijumčari droge
 
<http://www.dw.com/hr/za%C5%A1to-%C4%87e-kauboj-jim-glasati-za-trumpa/a-35964019#> Nema više, priča nam Džim, toliko običnih ilegalnih migranata koji ulaze iz Meksika i idu preko njegove zemlje. Zato ima krijumčara droge iz kartela Sinaloa, jedne od najbrutalnijih kriminalnih organizacija na svijetu. „Za normalne ljude u potrazi za poslom prelazak granice je postao previše opasan", kaže kauboj Jim. Kartel i njih prisiljava da prenose drogu. Jim pokazuje fotografije grmlja po kojima je razbacano žensko donje rublje. „To su trofeji zločinaca nakon što siluju svoje žrtve, nekada danima." Ledeno plave oči se onda stežu, a glas postaje ogorčen: „Nije fer ovo što se događa na mojoj zemlji, u Americi."
 
Od 1987. ovaj poduzetnik sa četiri stalno zaposlena kauboja održava svoj ranč na 20.000 hektara. To odgovara veličini 28.000 nogometnih igrališta i veliki je posjed čak i za američke uvjete. Od toga 800 hektara pripada njemu i supruzi Su, ostatak unajmljuju od države. To je uobičajeno u ovom dijelu Arizone. Ima krdo od tisuću krava. Jim je ranije bio investicioni bankar, posjeduje i diplomu političkih znanosti, a danas najviše novca zarađuje prodajom teladi.
 
Chilton je tek navršio pedeset godina kada je odlučio odbaciti stari život i nastaviti obiteljsku tradiciju. Goveda se ovdje gaje kroz pet generacija. Njegovi preci su 1888. dotjerali prva krda u Arizonu. Izbor je pao na ovu zemlju 110 kilometara jugoistočno od Tucksona jer ona obiluje izvorima vode. „Voda je najvažnija za uzgoj krava", kaže Jim. Tada, prije tri desetljeća, nije uopće razmišljao o činjenici da je meksička granica samo 16 kilometara udaljena od ranča, a njegova zemlja uz samu granicu u dužini od osam kilometara. Danas blizina granice određuje njegov život.
 
„Na početku su tu bili Meksikanci koji su prelazili granicu kako bi radili u SAD-u. To nam nije smetalo. Kada bismo ih sreli, davali bismo im vodu i objašnjavali gdje su sve bunari na našoj zemlji", kaže stari kauboj. Ljetnih mjeseci ovdje bude i više od 40 stupnjeva. Jim i supruga Su istodobno ponavljaju: „Nećemo valjda dozvoliti da netko umre na našoj zemlji." Oboje redovno idu u katoličku crkvu, 74-godišnja Su čak dirigira u crkvenom zboru. Kod dvadesetak pojilica za goveda postavio je i slavine s kojih mogu piti i ljudi. Ali to ne znači da je oduševljen situacijom. Washington je od nas digao ruke.
<http://www.dw.com/hr/za%C5%A1to-%C4%87e-kauboj-jim-glasati-za-trumpa/a-35964019#>
 
„Tražili smo da se izgradi zid mnogo prije nego što je to rekao Donald Trump", kaže Chilton. Sve više njegovih susjeda odustalo je od svojih rančeva. Ne vjeruju da će se išta promijeniti, da će konačno uzduž granice biti napravljeni dobre ceste, da će biti aktivirane stražarnice te da ne bi trajalo tri ili četiri sata dok snage reda ne dođu kada ih neko pozove ili kada kamere za nadzor snime kolone ljudi s teškim teretom i kalašnjikovima u rukama kako idu preko farmerskih posjeda. Ne, susjedi nisu htjeli čekati da se nešto promijeni. Prodavali su posjede u bescjenje, najčešće državi jer privatna osobe nisu bila spremne na rizik.
 
Zamjeranje švercerima droge opasno je po život. Dvojica prijatelja su, priča Jim, ubijena kada su prijavili da su pronašli drogu na posjedu. On sam je jedno vrijeme napustio ranč nakon što je naišao na grupu krijumčara i pozvao policiju. „Nisam morao koristiti oružje, ali dobro znam zašto uvijek sa sobom nosim barem jedan pištolj."
 
Krajolik je nepregledan, kanjoni nude zaklon švercerima s teškim ruksacima u kojima bude po 30 kilograma marihuane, kokaina ili heroina. Uz to je, kaže Jim, kartel svuda uz graničnu ogradu postavio straže koje modernom opremom nadgledaju područje i upozoravaju kolege. Jednom je, priča, slučajno naletio na jednog od stražara narko-bande. Taj je u bijegu ispustio svoj satelitski telefon. „Bio je vrijedan preko 2.500 dolara. Pa oni su bolje opremljeni nego naši graničari." Uvjeren je da je ostavljen na milost i nemilost brutalnom kartelu Sinaloa. „Osjećam se kao da sam na okupiranom posjedu." Desetljećima su Chiltonovi bili demokrati. Poslije studija je Jim čak radio za demokratskog senatora Carla Haydena. Ove godine, međutim, njihovi glasovi otići će Donaldu Trumpu. „Ne mislimo da je sve što kaže ili radi dobro. Ali bar će se pobrinuti za naše probleme. Washington kandidatkinje Hillary Clinton je od nas davno digao ruke."

Anketa

Tko je Andreju Plenkoviću draži?

Ponedjeljak, 21/01/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 984 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević