Get Adobe Flash player
Srbijanski komentari i izraelska čestitka

Srbijanski komentari i izraelska čestitka

»Teško je prihvatiti, ali je Milošević udaljio Srbe od...

Romske laži Veljka Kajtazija

Romske laži Veljka Kajtazija

I romska komemoracija poziv je na istraživanje...

Trebaju nam dostojanstvene proslave

Trebaju nam dostojanstvene proslave

Domoljublje se živi svaki pojedini dan     Mislim da...

Popis hrvatskih branitelja junaka

Popis hrvatskih branitelja junaka

Koji su u samo 72 sata razbili zločinačku tvorevinu i natjerali teroriste...

IDS je talijanizirao hrvatsku Istru

IDS je talijanizirao hrvatsku Istru

Većinu ulica rashrvatili i nazvali ih po Talijanima i...

  • Srbijanski komentari i izraelska čestitka

    Srbijanski komentari i izraelska čestitka

    četvrtak, 08. kolovoza 2019. 10:15
  • Romske laži Veljka Kajtazija

    Romske laži Veljka Kajtazija

    četvrtak, 08. kolovoza 2019. 10:09
  • Trebaju nam dostojanstvene proslave

    Trebaju nam dostojanstvene proslave

    četvrtak, 08. kolovoza 2019. 10:05
  • Popis hrvatskih branitelja junaka

    Popis hrvatskih branitelja junaka

    četvrtak, 08. kolovoza 2019. 10:01
  • IDS je talijanizirao hrvatsku Istru

    IDS je talijanizirao hrvatsku Istru

    subota, 03. kolovoza 2019. 09:43

Madrid prijeti vojskom i "zakonima"

 
 
Gradonačelnik katalonskog grada Girone, Carles Puigdemont, novi je predsjednik Katalonije nakon što je u nedjelju dobio podršku 70 od 135 zastupnika regionalnog parlamenta u kojem je najavio odcjepljenje te sjeveroistočne pokrajine od Španjolske. “Mjeseci koji slijede neće biti niti lagani niti komotni. Ovo nisu vremena za kukavice“, istaknuo je 53-godišnji Puigdemont u obraćanju parlamentu. “Živjela slobodna Katalonija”, kazao je na kraju govora. Puigdemont je postao predsjednik nakon teških pregovora dviju strana koje zagovaraju neovisnost, koalicije “Zajedno za Da” i antikapitalističke stranke Kandidatura narodnog jedinstva (CUP), koje su tek nakon tri mjeseca postigle sporazum.
http://i.telegraph.co.uk/multimedia/archive/03044/artur_mas_3044765b.jpg
Artur Mas
 
U subotu je “Zajedno za Da”, sastavljena od konzervativne Demokratske konvergencije Katalonije (CDC) i lijeve Republikanske ljevice Katalonije (ERC), prihvatila da njihov kandidat Artur Mas odstupi s mjesta predsjednika u zamjenu za podršku CUP-a s kojim je dobila natpolovičnu većinu u parlamentu. Mas je predsjedao Katalonijom od 2010. godine, a CUP se protivio njegovom reizboru zbog mjera štednje i ideološkog razilaženja nazivajući ga “buržujem”. U subotu, nekoliko sati prije isteka roka za postizanje sporazuma, usuglašen je Masov stranački kolega Puigdemont. Njega je u nedjelju u parlamentu potvrdilo 70 zastupnika, 63 su bila protiv, a dvoje suzdržano.  Sporazum sa CUP-om osigurao je stabilnu vladu koja u idućih 18 mjeseci želi uspostaviti neovisnu republiku Kataloniju.
 
“Obećavam da ću ostaviti kožu na tom putu”, istaknuo je novi predsjednik. Puigdemont je najavio pregovore sa španjolskom državom i sa europskim dužnosnicima kako bi Katalonija dobila svoj ustav. Bruxelles je naime dosad odbijao ideju nezavisne Katalonije. “Unijet ćemo srčanost i hrabrost, a ne strah i odricanje”, napomenuo je. “Ovaj proces nezavisnosti je neophodan želimo li se pobrinuti za ono što žele građani”, dodao je Puigdemont. Na pokrajinskim izborima 27. rujna pobijedila je koalicija “Zajedno za Da”, no nije uspjela osvojiti nadpolovičnu većinu pa joj je trebala podrška CUP-a, koji se obvezao do kraja mandata podržavati proces odcjepljenja. Španjolski ustavni sud je u studenom jednoglasno blokirao rezoluciju o nezavisnosti donesenu u katalonskom parlamentu. “Ta deklaracija je otvorila ustavotvorni proces te vjerujem da ćemo imati instrumente da ga završimo”, poručio je Puidemont rođen u selu Amer, udaljenom 25 kilometara od Girone.
 
Sa 16 godina počeo je raditi kao novinar, među ostalim pišući nogometne izvještaje, a studirao je katalonsku filologiju. Bio je glavni urednik lokalnih novina u Gironi, a politički se aktivirao u pokretu mladih koji su tražili nezavisnost 1980-ih. Nastavio se baviti  novinarstvom, a 2002. je postao direktor institucije Kuća katalonske kulture u Gironi. Za gradonačelnika je izabran 2007. godine. U svom obraćanju u parlamentu imao je sličan diskurs kao Artur Mas govoreći o procesu nezavisnosti no nije zaboravio na ciljeve partnerskog CUP-a o kojem će ovisiti stabilnost nove vlade. “Izgradit ćemo pravedniju zemlju, s više jednakosti, obrazovaniju i zdraviju. Jednu zemlju koja će nuditi posao, i to kvalitetniji posao”, rekao je.
 
Iz Madrida je, pak, ubrzo stigao odgovor. Tehnički španjolski premijer Mariano Rajoy, predsjednik Narodne stranke desnog centra s konferencije za novinare u nedjelju je poručio da će zakonima braniti cjelovitost Španjolske. “Pravna država je potvrdila da (deklaraciji o nezavisnosti) nedostaje demokratski legitimitet”, izjavio je Rajoy ponovivši da je ona suprotna španjolskom ustavu. Prema ustavu donesenom 1978., referendumi su dopušteni jedino na razini čitave Španjolske. “Bilo kakva odluka koja bi mogla idućih dana biti donesena u Kataloniji, a koja bi povrijedila zakon, imat će trenutni odgovor države s instrumentima koje dopušta aktualno zakonodavstvo”, poručio je. “Ne će biti nikakvog ustavotvornog procesa jer se suverenitet nalazi u španjolskom narodu”, dodao je.
 
Narodna stranka je u nedjelju ponovno pozvala oporbenu stranku lijevog centra PSOE i stranku centra Građane na stvaranje velike koalicije koja bi odgovorila zahtjevu iz Katalonije. Te tri stranke protive se referendumu o nezavisnosti, no PSOE je još ranije poručio da ne dolazi u obzir koalicija i podrška Narodnoj stranci. Bez nje Narodna stranka i Građani nemaju dovoljan broj zastupnika za stvaranje vlade. Premijer Rajoy je na parlamentarnim izborima 20. prosinca pobijedio, no nije dobio natpolovičnu većinu u parlamentu te je prisiljen koalirati. U Španjolskoj se u posljednjih 35 godina na vlasti mijenjaju Narodna stranka i PSOE te zemlja nema iskustva u stvaranju koalicija na nacionalnoj razini. Nova protestna stranka Podemos koja ima 69 od 350 zastupnika u nacionalnom parlamentu jedina podržava organiziranje referenduma u Kataloniji. Predsjednik katalonskog ogranka PSOE-a, Miquel Iceta, poručio je: “Ne nezavisnosti, ne nezakonitosti i ne izboru ovog predsjednika”. No njegov šef u Madridu, Pedro Sánchez, nije se oglasio povodom novog Rajoyevog poziva na stvaranje velike koalicije na nacionalnoj razini.
 

Tomislav Pavelić

Usporavanje kineskog gospodarstva počelo je dovoditi do globalnih posljedica

 
 
Ove se godine činilo da se u veće centre moći diljem cijeloga svijeta uselio osjećaj nelagode i strepnje. Od Pekinga do Washingtona, od Berlina do Brasílije, od Moskve do Tokija, vlade, mediji i građani bili su nervozni i nabrušeni. Takva je globalizirana tjeskoba neobična. Posljednjih 30 godina i više postojala je najmanje jedna svjetska sila koja je djelovala suludo optimistično. Krajem 1980-ih Japanci su još uvijek uživali u desetljećima dugome usponu i samouvjereno kupovali imovinu diljem svijeta. Amerika se 1990-ih naslađivala pobjedom u Hladnome ratu i dugotrajnim gospodarskim rastom. Početkom 2000-ih EU je bio u dobrome raspoloženju, pokrenuo je jedinstvenu valuti i gotovo udvostručio broj svojih članica. A većinu proteklog desetljeća rastuća je politička i gospodarska moć Kine izazivala poštovanje u cijelom svijetu.
http://a5.mzstatic.com/eu/r30/Purple1/v4/84/12/7f/84127f03-4e87-d057-e78b-e1245b908987/screen480x480.jpeg
No trenutačno se svi veliki igrači doimaju nesigurnima, a ponekad i ustrašenima. Jedina djelomična iznimka na koju sam ove godine naišao bila je Indija, u kojoj se čini da atmosferu među poslovnom i političkom elitom još uvijek podiže želja premijera Narendre Modija za reformama. Za razliku od Indije, u Japanu nestaje vjere u to da se radikalnim reformama poznatima kao „Abenomija” može uistinu prekinuti začarani krug duga i deflacije u zemlji. Japanske strahove ojačavaju trajne tenzije s Kinom. Međutim, moj je glavni dojam s posjeta Kini početkom godine bio da se i stanje u toj zemlji čini mnogo nestabilnijim nego prije samo nekoliko godina. Era u kojoj je vlada s lakoćom ostvarivala rast od osam ili više posto godišnje završila je. Sve je više briga zbog domaće financijske stabilnosti, što se pokazalo previranjima na šangajskoj burzi tijekom ljeta.
 
Međutim, glavni je uzrok nesigurnosti politički. Vodstvo predsjednika Xi Jinpinga dinamičnije je od stila njegovih prethodnika, no ujedno je i manje predvidljivo. Među dužnosnicima i poslovnim ljudima širi se strah jer se boje da će biti zahvaćeni protukorupcijskim mjerama koje su dovele do uhićenja više od stotinu tisuća ljudi. Usporavanje kineskog gospodarstva počelo je dovoditi do globalnih posljedica. Kada je Kina bila motor prodaje robe na svjetskom tržištu, povukla je za sobom Brazil, čije se gospodarstvo na nju priključilo kao da skija na vodi za kineskim gliserom. Međutim, ove godine brazilsko gospodarstvo potopili su valovi i smanjilo se za 4,5 posto. Predsjednica Dilma Rousseff našla se u korupcijskom skandalu, a njezini protivnici nastoje dovesti do njezina opoziva.
 
Raspoloženje u Europi također je sumorno. Godinu su obilježila dva krvava teroristička napada u Parizu. U srpnju se činilo da se nazire eskalacija gospodarske krize koja opsjeda kontinent već godinama, i to zbog toga što je Grčka plesala po rubu isključenja iz eurozone. Za to vrijeme Njemačka, koja se dosad isticala kao svijetli primjer političke i gospodarske snage, počela je nailaziti na poteškoće s prihvatom više od milijuna izbjeglica, od kojih većina bježi od sukoba na Bliskome istoku. Euro je već izazvao podjele između Njemačke i nacija južne Europe, a izbjeglička kriza dodatno je produbila jaz između Njemačke i zemalja na istoku kontinenta. U međuvremenu Britanija prijeti odlaskom iz EU-a, a francuski glasači sve se više okreću ekstremnoj desnici.
 
Pokušamo li ocijeniti godinu prema ekonomskim pokazateljima, SAD bi trebao biti iznimka u svom tom sivilu. Ta je zemlja u šestoj godini gospodarskog rasta. Nezaposlenost iznosi otprilike pet posto. SAD dominira internetskim gospodarstvom. Međutim, raspoloženje javnosti nije blistavo. Mogućnost da republikanci, jedna od dvije velike američke političke stranke, zaista nominiraju Donalda Trumpa, surova demagoga, za kandidata za predsjednika države, ne ukazuje na to da su u Americi na miru sami sa sobom. Trumpova cijela kampanja i kampanja njegovih glavnih konkurenata za nominaciju Republikanske stranke zapravo se temelji na pretpostavci da je Amerika u opasnome padu. Ostavimo li po strani te lokalne čimbenike, postoje li zajednički elementi u toj svjetskoj nelagodi? Svjetsko gospodarstvo očigledno se još nije u potpunosti oporavilo od financijske krize. Raširen je i strah od toga da bi se nakon godina iznimno heterodoksne monetarne politike mogla spremati još jedna financijska ili gospodarska kriza.
https://encrypted-tbn3.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcTrbuKYpHMwi6-YfXv4W_kWsRL5YJPN8P5EnWuTWtujFYzEj8FS
U političkom i sigurnosnom pogledu, nastavlja se implozija Bliskog istoka. Vanjske sile pokazale su se nesposobnima da obnove red u regiji i počinju shvaćati da se nered širi u Afriku i Europu u vidu izbjeglica i džihadističkog terorizma. Najznačajniji zajednički nazivnik ujedno je faktor koji je najteže točno prepoznati – riječ je o bujanju antagonizma spram elita, pri čemu se kombinira nezadovoljstvo zbog nejednakosti i bijes zbog korupcije koji možemo primijetiti u najrazličitijim zemljama, primjerice Francuskoj, Brazilu, Kini i SAD-u. U Americi i Europi takvi se prigovori često povezuju u sveprisutan narativ o nacionalnoj dekadenciji. Ti društveni i gospodarski problemi imaju političke nuspojave, što jača potražnju za „snažnim” vođama kao što su Xi, Trump ili Vladimir Putin, koji (doduše licemjerno) obećavaju da će se boriti protiv korumpiranih elita, zalagati za malenog čovjeka i da će se znati zauzeti za naciju.
 
Zbog sumornog raspoloženja u svijetu međunarodni politički sustav djeluje poput pacijenta koji se još uvijek s poteškoćama oporavlja od teške bolesti koja je počela financijskom krizom 2008. Ako ne dođe do novih negativnih šokova, oporavak bi se trebao nastaviti postupno, a najgori politički simptomi mogli bi izblijedjeti. Međutim, pacijent je osjetljiv. Dođe li do još jednog teškog šoka kao što su veliki teroristički napad ili ozbiljno pogoršanje gospodarskog stanja, moglo bi biti pravih nevolja.
 

Gideon Rachman, The Financial Times, London

Rijad nije održao obećanje o napadima na teroriste

 
 
Najava Saudijske Arabije da će stvoriti koaliciju muslimanskih zemalja protiv terorizma s razlogom je dočekana sa slabim pohvalama i glasnom sumnjom. Ispostavilo se da Pakistan nije imao pojma da je dio saveza, a Afganistan i Indonezija samo razmišljaju o pristupu. Nije pozvana nijedna zemlja sa šijitskom većinom. I po mjerilima međunarodne diplomacije saudijska izjava bila je nejasna: nije rečeno ništa o tome što bi partneri činili ni razmišlja li se o vojnoj akciji. Sve to govori da sporazum nije ništa više od inicijative za spas obraza zemlje koja je ubila i ranila tisuće civila zračnim napadima u susjednom Jemenu, smanjila napore u borbi protiv Islamske države i koja javnom svađom s Iranom i dalje raspiruje bliskoistočne tenzije.
http://www.svet.rs/wp-content/uploads/2014/03/abdulah.jpg
Saudijski kralj Abdullah
 
Ako se Saudijci ozbiljno namjeravaju boriti protiv islamskoga ekstremizma, ima mnogo korisnih koraka koje bi mogli načiniti – počevši s čišćenjem u vlastitoj kući. Privatni saudijski novac već desetljećima odlazi za gradnju džamija i škola po muslimanskom svijetu u kojima se mlade ljude indoktrinira vehabizmom, ekstremističkom saudijskom muslimanskom doktrinom. Saudijski se utjecaj širi i na teroriste u Europi. Nakon napada na Charlie Hebdo u siječnju francuski je parlament razmatrao zakon o zabrani financiranja fundamentalističkih džamija iz inozemstva. Austrija takav zakon ima. Vlada ne financira mnogo izvoz vehabizma, ali Saudijci bi mogli učiniti više da se zaustavi davanje privatnog novca „humanitarnim organizacijama“ povezanim s terorizmom čije vođe saudijska vlada štiti od gonjenja. Kraljevina isto tako daje utočište pojedincima i tvrtkama pod američkim sankcijama zbog pomaganja terorističkim organizacijama.
 
Saudijska Arabija mogla bi primijeniti oštre mjere protiv klerika ekstremista kod kuće, a ne smo protiv onih koji izričito podržavaju Islamsku državu. Saudijski vođe također bi trebali ispuniti obećanje da će iz udžbenika koje izdaje država ukloniti toliko netolerantne dijelove – među kojima su i upute kako je najbolje smaknuti heretike i homoseksualce – da ih je Islamska država skinula s interneta za djecu na svojim teritorijima. Dok počinje kampanju protiv terorizma, Saudijska bi Arabija trebala  prestati sputavati slobodu govora. Jedan zakon, na primjer, izjednačuje otvorene prosvjede i uvrede države s terorističkim djelima. Bloger Raif Badavi, koji je prošli tjedan dobio nagradu Andrej Saharov za ljudska prava, osuđen je na deset godina zatvora i 1000 udaraca bičem samo zato što je pozivao na umjerenost.
 
Saudijska Arabija mogla bi se boriti protiv terorizma i udvostručivanjem diplomatskih nastojanja da se postigne mir s hutijevskim pobunjenicima u Jemenu. Raspad te zemlje čini je leglom terorističkih aktivnosti. Saudijci bi barem mogli prestati bezobzirno bombardirati civilna područja u Jemenu. I konačno, Saudijska Arabija trebala bi ispuniti obvezu i podržati zračne napade i dati financijsku pomoć za borbu protiv Islamske države u Iraku i Siriji. Ona sada ide u samo jedan simboličan napad mjesečno. Saudijski vođe već su obećali mnoge od tih mjera. U takozvanoj deklaraciji iz Džede u rujnu 2014. obvezali su se da će „teroristima odrezati resurse“ i postati „primjer“ borbe protiv ekstremizma. To je obećanje koje mogu ispuniti i sami.
 

Bloomberg, SAD, (urednički komentar)

Anketa

Tko će biti novi hrvatski nogometni prvak?

Subota, 17/08/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1437 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević