Institut za razvoj obrazovanja u svibnju informira mlade o obrazovnim mogućnostima tijekom ljetnih praznika
Ususret hrvatskom ulasku u Europsku uniju početkom srpnja, Institut za razvoj obrazovanja (IRO) će svaki mjesec organizirati posebna tematska savjetovanja za studiranje u Europskoj uniji te novi pripremni tečaj za IELTS test koji se polaže pri prijavi na britanska i europska sveučilišta. Sve informacije o obrazovnim savjetovanjima i tečajevima dostupne su na www.iro.hr, a aktualne informacije o mogućnostima studiranja u Europi IRO će objavljivati i na Facebook zajednici Želim studirati u inozemstvu (http://www.facebook.com/studiranje.u.inozemstvu).

Prema statistikama UNESCO-a za 2010. godinu, više od 80 posto hrvatskih studenata u inozemstvu studira na cjelovitim studijskim programima u zemljama Europske unije. Iste godine ukupno 6907 hrvatskih studenata studiralo je u inozemstvu, i to najčešće u Austriji (1891) , Italiji (1184) i Njemačkoj (1013)*.
S obzirom na nedavni iznimni porast upita za studiranje u Europi, IRO će na obrazovnim savjetovanjima predstaviti nove mogućnosti za obrazovanje, usavršavanje i akademsku mobilnost koje se otvaraju hrvatskim učenicima i studentima skorašnjim hrvatskim pristupanjem EU. Grupna savjetovanja će se održavati svakog mjeseca, a prvo obrazovno savjetovanje o studiranju u EU održat će se u prostorijama IRO-a, Preradovićeva 33/I. kat, Zagreb u sljedećem terminu:
Utorak, 28. 5. 2013. od 18:30 do 19:30 sati: Studirati u EU!
International English Language Testing System (IELTS) je test poznavanja engleskog jezika koji svake godine u svijetu položi 1,7 milijuna osoba u svrhu prijave na studij ili zaposlenje. Na obrazovnom savjetovanju u IRO-u posjetitelji će se upoznati sa strukturom IELTS testa te mogućnostima pripreme za polaganje na prvom pripremnom tečaju za IELTS koji počinje 3. lipnja 2013.
Nestanak pčela mogao bi smanjiti broj vrsta te imati za posljedicu niže prinose usjeva, voća i cvijeća
Neonikotinoidi su nova skupina neuro-aktivnih insekticida, a kemijski su srodni nikotinu. Razvoj ove grupe insekticida započeo je 1980-ih u kompaniji Shell, a 1990-ih u Bayeru. Neonikotinoidi su 'razvijeni' u velikom dijelu jer su pokazali znatno manju toksičnost u usporedbi s ranije korištenim insekticidima iz skupine organofosfata i karbamata. Većina neonikotinoida pokazala je znatno manju toksičnost za sisavce nego za kukce, iako su neki metaboliti neonikotinoida vrlo toksični. Neonikotinoidi predstavljaju prvu novu grupu insekticida koja je uvrštena u primjenu posljednjih 50 godina, a neonikotinoid imidakloprid („imidaclopride“) trenutačno je najrašireniji insekticid na svijetu s najvećom primjenom. Primjena pojedinih insekticida iz grupe neonikotinoida ograničena je u pojedinim državama jer su studije dokazale povezanost kolapsa pčelinjih zajednica sa štetnim učinkom ovih insekticida.

Imidakloprid, prvi komercijalni insekticid iz grupe neonikotinoida razvijen je u kompaniji Bayer. Većina neonikotinoida topiva je u vodi, a u okolišu se sporo razgrađuje, pa tako omogućava biljkama tokom njihovog rasta dobru zaštitu od štetnih kukaca. Već krajem 1990-ih ova grupa insekticida, prvenstveno imidakloprid, postali su najrašireniji i najviše korišteni insekticidi. Početkom 2000-ih uvedena su u primjenu dva nova neonikotinoida – klotianidin („clothianidin“) i tiametoksam („thiamethoxam“). Tako se trenutačno u cijelom srednjozapadnom području SAD-a (12 država: Illinois, Indiana, Iowa, Kansas, Michigan...) sav kukuruz u uzgoju tretira s jednim od navedena dva insekticida iz grupe neonikotinoida te različitim fungicidima.
Nadalje, većina sjemena soje tretira se s neonikotinoidima, uglavnom s tiametoksanom. Klotianidin se smatra jednom od najtoksičnijih kemijskih tvari za pčele. Njemačka je 2008. opozvala registraciju klotianidina u svrhu korištenja „zaštite“ sjemenskog kukuruza nakon velikog svibanjskog incidenta koji je uzrokovao uginuće golemog broja pčela – oko pola milijarde pčela je tada uginulo radi trovanja. Tretiranje sjemena neonikotinoidima zabranila je i Italija, dok je Francuska zabranila tretiranje sjemena kukuruza i suncokreta imidaklopridom.
Neonikotinoidi su kao i nikotin, agonisti nikotin acetilholinskih receptora, uzrokuju blokadu nikotinergijskih nervnih putova. Blokada uzrokuje gomilanje acetilholina koji je važan neurotransmiter (tj. prijenosnik nervnih impulsa), a to rezultira paralizom kukca i najčešće uginućem. Kod sisavaca, ovi receptori nalaze se i u središnjem i u perifernom živčanom sustavu. Međutim, kod kukaca receptori su ograničeni samo na područje središnjeg živčanog sustava. Niska do umjerena aktivacija ovih receptora uzrokuje nervnu stimulaciju, ali visoke razine uzrokuju prekomjernu stimulaciju i blokiraju receptore. A blokada receptora uzrokuje paralizu i smrt, tj. uginuće. Prirodno je i normalno da acetilholin bude razgrađen pomoću acetilholinesteraze te da tako završe signali iz receptora. Međutim, acetilholinesteraza ne može razgraditi neonikotinoide, a veza je ireverzibilna. Budući se većina neonikotinoida veže mnogo snažnije za receptore neurona kod kukaca nego kod sisavaca, ova skupina insekticida selektivno je mnogo toksičnija/otrovnija za kukce nego za sisavce.

Većina neonikotinoida, kao što je imidakloprid, pokazuje nizak afinitet prema receptorima nikotin acetilholina kod sisavaca (nAChRs), dok s druge strane pokazuje visok afinitet prema nAChRs kukaca. Nizak toksični učinak imidakloprida kod sisavaca može se u većoj mjeri objasniti nedostatkom pozitivno nabijenog atoma dušika (N) u fiziološkoj pH. Molekula pokazuje slab afinitet prema nAChRs sisavaca, ali istodobno pokazuje vrlo snažan afinitet prema nAChRs kukaca. Nadalje, nenabijena molekula može kod kukaca prodrijeti kroz barijeru krv-mozak, dok kod čovjeka krvno-moždana barijera ne dozvoljava prolaz.
Međutim, metabolizam sisavaca omogućava stvaranje tzv. desnitro-imidakloprida, koji također nastaje i razlaganjem u prirodi, a ima nabijeni dušik te pokazuje visoki afinitet prema nAChRs sisavaca. Tako je desnitro-imidakloprid vrlo otrovan za miševe. Neovisna istraživanja pokazuju da se vrijeme poluraspada kod većine neonikotinoida kreće oko 34 dana pod utjecajem sunčeve svjetlosti, dok u slučaju nedostatka sunčeve svjetlosti i aktivnosti mikroorganizama razgradnja ovih tvari može trajati i do 1386 dana (3,8 godina). Također postoji velika zabrinutost radi mogućnosti akumuliranja neonikotinoida u akviferima (podzemni vodonosnici).
Neonikotinoidne supstancije i njihovi metaboliti (razgradni produkti) su neurotoksični za kukce uključujući i pčele već kod vrlo niskih koncentracija (1 ppb) koje ne uzrokuju ugibanje pčela i drugih kukaca, ali uzrokuju poremećaje u ponašanju (tj. orijentaciji) što može biti kobno za pčelinje zajednice. Jedan od razgradnih produkata imidakloprida, imidakloprid olefin osobito je problematičan za pčele, a poznat je kao tvar koja je mnogo toksičnija od samog imidakloprida (istraživanje: Rouchaud et al., 1996.).
Glavni foto-metaboliti imidakloprida su: imidakloprid desnitro, imidakloprid olefin, imidakloprid urea i još pet manje značajnijih metabolita. Završni spoj fotorazlaganja je kloronikotinska kiselina i na kraju ugljični dioksid (CO2). Nadalje, već ranija istraživanja pokazala su da je neurotoksičan učinak neonikotinoida i njihovih metabolita mnogo jači kod pčela radi njihove genomske osjetljivosti i ranjivosti.
Naime, mapiranje genoma pčela otkriva da receptori nikotin acetilholina imaju 11 ranjivih podjedinica u njihovom nervnom sustavu (Jones et al., 2006.). Naime, pčele posjeduju mnogo više receptora nikotin acetilholina nego na primjer komarac ili voćna muha. Ukratko, problem kod pčela nastaje upravo radi većeg broja nikotin acetilholinskih receptora koji budu blokirani od strane insekticida poput imidakloprida, što teoretski gledano, pčele čini mnogo ranjivijima i osjetljivijima na insekticide poput imidakloprida i slične neurotoskine. Vrlo sličan učinak ima klotianidin i tiametoksam. Nadalje, dodatni problem uzrokuju supstance poput neonikotinoida i njihovih metabolita koji perzistiraju u okolišu. Ove neonikotinoidne supstance i metaboliti mogu djelovati sinergistički zajedno s fungicidima u složenim kombinacijama, što povećava toksično djelovanje i do 1000 puta. To je dokazalo istraživanje provedeno na Sveučilištu Sjeverne Karoline (North Carolina University). Američka agencija za okoliš (EPA) priznala je visoku toksičnost imidakloprida i klotianidina za pčele (LD50 >0.439 mg/pčeli za klotianidin).
Na žalost, nisu ugrožene samo pčele i njihove zajednice. Ugrožene su i druge vrste kukaca koje imaju određeno značenje u oprašivanju poljoprivrednih kultura. Tako je poznati i ugledni svjetski časopis za znanost („Science“ Penelope R. Whitehorn et al., 29. 3. 2012.) objavio rezultate provedenog istraživanja o štetnom učinku neonikotinoida na bumbare (lat. Bombus terrestris). Istraživanje je pokazalo da već vrlo niske doze imidakloprida uzrokuju poremećaje kod bumbara, koji se očituju u signifikatno smanjenoj stopi rasta, dok je stvaranje matica smanjeno do 85 posto. Stoga postoji opravdana bojazan da, s obzirom na raširenost i učestalost uporabe neonikotinoida, osobito imidakloprida, postoji znatna mogućnost štetnog djelovanja ovih tvari i na populacije divljih bumbara širom svijeta.
Sve naprijed navedeno doprinijelo je da Europska komisija 6. 12. 2010. usvoji dokument pod nazivom „Komunikacija o zdravlju pčela“, koji daje pregled ključnih pitanja vezanih uz zdravlje pčela i pčelinjih zajednica te daje inicijative i akcije na razini EU-a. „Nestanak pčela mogao bi smanjiti broj vrsta te imati za posljedicu niže prinose usjeva, voća i cvijeća“, upozorila je tada Europska komisija. Također je tada predloženo uspostavljanje programa za praćenje pčela i njihovog zdravlja u EU-u sa svrhom točnog utvrđivanja gubitaka pčelinjih zajednica. Kao što znamo, to je dovelo do konačne odluke o dvogodišnjoj zabrani tri vrste neonikotinoida u Europskoj uniji.
Rodjena Marija Kuhar, dr. med. vet.
Ministar Jovanović se nalazi na čelu jednoga od najvažnijih ministarstava u očuvanju hrvatskoga nacionalnog identiteta!
Connect trenutačno potiče i podupire raspravu o tri izuzetno važne teme za opstojnost Hrvatske: novi ateizam, promicanje ideja hrvatskih podružnica stranih društava i osobito borbu protiv pseudoznanosti. Neki im stvaraju šumoveu raspravi, ako se suprotstavljaju onima koji promiču i ostvaraju uništavanje hrvatskoga jezika i hrvatskoga znanstvenog prostora.

Tomislav Domazet Lošo
Prividni (virtualni) trg za javni dijalog o znanosti i obrazovanju pod šapom svog čeda, Foruma za etičnost trenutačno potiče i podupire tri izuzetno važne teme za opstojnost Hrvatske. Connect.org projekt i glasilo Društva za znanost razvio je široku raspravu o novom ateizmu, a u povodu intervjua dr. sc. Tomislava Domazeta-Loše Glasu Koncila. Njegov razgovor i rasprava potakli su rasplamsaj novog ateizma kojim se bore pojedinci protiv pseudoznanosti. U toj borbi osobito se ističe kao borkinja već niz godina, urednica portala, dr. sc. Ana Bedalov. Međutim postojali su na Connectu neki pojedinci koji su se suprotstavljali, osobito istaknutim članovima Foruma za etičnost, stvarnom ministru znanosti prof. dr. sc. S. Zelenici i akademiku V. Silobrčiću. U ime divne proljetne pastorale takvim pojedincima zabranjeno je pisanje. Naime, hrvatskoj znanosti potrebni su samo unisoni glasovi koji podupiru sve što se događa u prostoru hrvatske znanosti, obrazovanja i športa. Posebno novi pravopis za neuko pučanstvo i poticanje znanstvenog rada za potrebe inozemstva. A to među ostalima znači da će opunomoćenik ministra određivati tko će dobiti potporu za izdavaštvo.
Crveni karton šumiteljima
Tri tjedna poslije članka na portalu Hrvatski fokus pod naslovom: U ime koga i s čijim sredstvima djeluje Connect, potrebno je ponovno se naglasiti da je Uredništvo koje vodi taj portal sklono jednoumlju, etiketiranju a baš se i ne odlikuje poznavanjem bontona.
Temeljno je pitanje zašto sam se vratio na Connect poslije tri godine praćenja, ali ne i komentiranja. U odluci Ministra ZOS-a, doc. dr. sc. Ž. Jovanovića da ukine Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika, prepoznao sam prve znakove oluje koja će se zbiti na prostoru kojeg pokriva MZOŠ. Ako to nekome nije još jasno, neka mu bude, to je jedno od najvažnijih ministarstava u očuvanju hrvatskoga nacionalnog identiteta. Kada je akademik V. Silobrčić preuzeo ključna mjesta u nekoliko ustanova, a osobito mjesto predsjednika Povjerenstva za izdavačku djelatnost, odlučio sam ponovno sudjelovati u radu Connecta. Jesu li moji tekstovi bili svima po volji ili jesu li sve razumjeli, pametni ili glupi, nebitno je pitanje. Bitno je pitanje: je li se Connect kao »sociološki agregat u kojem članovi sudjeluju javnoj debati na teme znanosti i obrazovanja i svojim izravnim djelovanjem usmjeravati Hrvatsku prema društvu temeljenom na znanju« pridržava svojih osnovnih ciljeva. Ili se taj Prividni javni trg, pretvorio u cenzurirano glasilo Foruma za etičnost.

Prvo, moram poučiti Uredništvo o osnovnim pravilima ponašanja. Nisam posebno osjetljiv na tituliranje, ali u javnoj komunikaciji imam pravo na odgovarajuće tituliranje. Prema stavu Sveučilišta u Zagrebu, osobe koje su završile svoju akademsku karijeru kao redoviti profesori u trajnom zvanju, imaju pravo zadržati titulu prof. Ona označuje zvanje, a ne zanimanje. Prema tome pišući g. Igor Čatić, Uredništvo me pokušava dopunski poniziti. Najviše volim kada mi netko napiše profa, ali za Uredništvo Connecta sam po dobrim običajima Sveučilišta u Zagrebu, prof. Igor Čatić. A vjerojatno i Sveučilišta u Splitu. Na kojem sam predavao dulje od četvrt stoljeća, započevši još daleke 1977. A tijekom Domovinskog rata putovao sam na predavanja u Split predsjedničkim zrakoplovom koji je vozio sigurnosnom rutom Zagreb-Mali Lošinj-Split.
I dalje sam prof. a ne g. Igor Čatić
Dana 10. svibnja istekla mi je kazna koju mi je odredilo troje doktora znanosti: A. Bedalov, S. Garaj i D. Kovačić. Povod, lažna optužba da promičem nacističku tvorevinu, što su naknadno priznali. Kako sam se namjeravao vratiti s dva oproštajna teksta, po isteku kazne, ustanovio sam da mi je to onemogućeno, upozorio sam dvoje urednika. I što je slijedilo?
»Svibanj 11., 2013. u 20:33
16
26 (stanje 15. svibnja 2013. u 6:26 sati)
Prije mjesec dana, uredništvo Portala je odlučilo suspendirati člana g. I. Čatića na određeno vrijeme, kao što je obrazloženo u početnom tekstu i u komentaru #11. Nakon toga, članovi Uredništva su se našli pod baražom javnih, privatnih i profesionalnih napada. Rasprave o ovom slučaju na Portalu su bile uljudne, ali u javnim medijima su neki tekstovi prešli bilo koje granice normale. Ovakav pritisak je bez premca u dosadašnjem radu Portala. Glavni moto uredništva portala, u svim dosadašnjim postavama, je bio i ostao isti: odbijanje bilo kojih pokušaja vanjskih pritisaka. Iz svih navedenih razloga, uredništvo je jednoglasno odlučilo suspendirati članstvo g. I. Čatića na neodređeno vrijeme. Želja nam je da se portal nastavi baviti relevantnim temama u vezi razvoja znanosti i edukacije u Hrvatskoj. Srdačan pozdrav. Uredništvo portala.« Netko je sintagmu neodređeno vrijeme protumačio kao trajno izbačen.
Valja prenijeti jedan komentar. »Obzirom da suspenzija na neodređeno vrijeme je cenzura nezamislive vrste, posebno u današnje informatičko doba, smatram apsolutno nužnim da citirate dijelove koji su »prešli bilo koje granice normale. Ne može biti problem u tome, jelda?« I nije, šumitelj se suprotstavlja pogubnim idejama iza kojih stoji Forum za etičnost. Ne od sada. Postoji pismo u kojem dobivam podršku od visokog dužnosnika u vezi uništavanja hrvatskih časopisa, po zamisli budućeg ovlaštenika ministra. Pismo je datirano 16. rujna 1991.
A logično je pitanje zašto Uredništvo nije reagiralo na tekstove koji su »prešli bilo koje granice normale« tamo gdje su objavljeni.I odgovorili npr. na pitanje kako to da se čitajući internet može doći do podatka da postoje dva predsjednika Društva.
Suspenzija na neodređeno vrijeme cenzura je nezamislive vrste
Prvi pripremljeni tekst bio je posvećen velikom uspjehu dvojice istaknutih hrvatskih znanstvenika na području biomedicine. Obadvojica baš i nisu bili miljenici dijela članova Connecta. O čemu je riječ?
U utorak 7. svibnja 2013. na poziv organizatora HUP-a, nazočio sam predstavljanju u njihovim prostorijama, interdisciplinarnog projekta »Multi-dimensionalomics ap proachto stratificationof patient swith low back pain«. Nekoliko podataka o projektu. Tijekom 2012. na natječaje Europske komisije za istraživačke projekte iz područja medicine prijavila su se 1173 istraživačka konzorcija iz svih europskih država, a za financiranje je izabrano svega 10 posto projekata. Projekt je međunarodni pri čemu su dvije hrvatske privatne znanstveno-istraživačke tvrtke voditelji projekta u kojem sudjeluje nekoliko europskih i jedna američka ustanova. Hrvatskim istraživačkim ustanovama odobreno je nepovratno 17 milijuna, od oko 50 milijuna kuna koliko vrijedi projekt, O kojem se ustanovama radi? To su Specijalna bolnica Sveta Katarina iz Zaboka koju u projektu predstavlja prof. dr. sc. D. Primorac. Treba pridodati ta je ta relativno nedavno osnovana privatna bolnica nastavna baza Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu i Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Osijeku. Drugi hrvatski partner je tvrtka Genos d.o.o. koju vodi prof. dr. sc. G. Lauc, vlasnik i voditelj prvog privatnog DNK laboratorija u regiji i koja zapošljava 27 djelatnika. Od toga u tvrtki radi 17 istraživača, od čega njih 8 ima doktorat znanosti, dok ih 9 studira na poslijediplomskim studijima i steći će doktorat znanosti u sljedeće tri godine. Genosu je do sada odobreno ukupno šest europskih istraživačkih projekata u području istraživanja zdravlja, što ga svrstava među najbolja mala poduzeća u Europi. O tom uspjehu hrvatskih znanstvenika nije bilo ni riječi na Connectu.
Veliki uspjeh hrvatske medicinske znanosti
Međutim središnja tema ovog teksta je proglašavanje teologije pseudofilozofijom, dakle pseudoznanošću. Ideja potječe vjerojatno od naslova jednog članka na Connectu iz 2010. pod naslovom Znanost dokazuje, pseudoznanost vjeruje.
Proglašenje teologije pseudoznanošću pojavilo se u reakcijama na intervju kojeg je dao dr. sc. Tomislav Domazet-Lošo katoličkom tjedniku Glas Koncila. Nije namjera prepričavati raspravu koja sadrži 111 komentara. Ali neke pojedinosti treba ipak zabilježiti i predočiti široj javnosti.
Kako protumačiti iskaze: »preporučite Tomislavu Domazetu-Loši da pročita navedene knjige, jer je po svemu očito da je (barem po Vašim kriterijima) skoro analfabet za religiju u koju se gorljivo plemenski svrstava.« I nastavlja isti autor: »Teologija je pseudofilozofija jer je u sličnom odnosu prema filozofiji kao pseudoznanost prema znanosti: naoko koristi iste metode i žargon kojima si želi priskrbiti intelektualni legitimitet, ali ima unaprijed zadanu agendu u ime koje će eskivirati strogu filozofsku metodologiju kad god ne odgovara njezinoj unaprijed zadanoj misiji.«
Kada sam upisao u tražilicu na Connectu pseudoznanost, pronađeno je 14 početnih tekstova s imenima autora. Koliko se o kojem tekstu raspravljalo je nebitno. Dakle barata se ovdje s javnim podatcima. Najzastupljenija je najistaknutija borkinja protiv pseudoznanosti, dr. sc. Ana Bedalov. Ona je sa svoje bruxelleske adrese poručila 23. veljače 2011.
»Jedan portal je objavio članak o radikalnim i odlučnim izjavama britanskih političara u vezi netoleriranja pseudoznanost i. Pseudoznanost je opasna baš kao i rasizam. Britanski glavni državni savjetnik za znanost John Beddington objavio je početkom mjeseca rat pseudoznanost i pozvavši svoje kolege da budu krajnje netolerantni prema vjerskoj ili političkoj zloporabi znanosti.«Svejedno tko je pozvao na rat protiv pseudoznanosti. Zna se tko je prozivao na ukidanje emisija zbog njihove pseudoznanosti. Zbog suprotstavljanja potpisivanju peticije od strane jednog djelatnika HRT-a, šumitelj je trajno izbačen s portala Connect.
Pozivam Uredništvo Connecta na dosljednost. Ako je teologija pseudoznanost i jednaka opasnost kao rasizam, što ona radi u hrvatskom obrazovnom i znanstvenom prostoru? Stoga pozovite pravovjerne konektovce, osobito deklarirane ateiste, da pokrenu peticiju za izbacivanje teologije kao pseudoznanosti iz obrazovnoga i znanstvenog prostora. Ili sam krivo razumio autora?
Teologija je pseudoznanost – zna se gdje joj je mjesto
Dakle, s ova dva neobjavljena teksta na Connectu opraštam se od tog portala. Sve ostalo je sporedno. Uredništvo je pokazalo da je dosljedno, moćno i može uvesti cenzuru kada im netko kvari posao. Međutim, Uredništvo baš i nije dobilo oduševljenu podršku o čemu svjedoči broj palčeva dolje na njihovo priopćenje. Kako neki komentiraju na Connectu moje članke objavljene na portalu Hrvatski fokus, a da ogromna većina konektovaca uopće ne zna o čemu je riječ, preporučujem im da svoje komentare napišu na tom portalu, kako bih im mogao odgovoriti.
Prof. Igor Čatić