Get Adobe Flash player

Pet tipova proizvodnih postupaka

 
 
Nužnost samostalnog sistematiziranja osnovnih proizvodnih postupaka pri uzgoju biljaka proizlazi iz posebnosti tehnički funkcija proizvodnih postupaka. Na analogije prema postupcima oblikovanja tvari i procesima pretvorbe tvari već je ukazano. Njihovo uvrštavanje u ove razrede proizvodnih postupaka ne bi međutim dovoljno odražavalo njihove proizvodne funkcije i biti promjena radnog predmeta koji se žele postići.
 
Tako oranje doduše ima u velikoj mjeri sličnosti s postupcima obrade odvajanjem čestica (npr. blanjanje), u tehničkom postavljanju cilja ipak se bitno razlikuju. Oranjem postignuta promjena oblika tla ima za cilj njegovo rahljenje, preokrene i promiješa kako bi se aktivirao ekološki sustav i povećala plodnost tla.
Zbog toga tehničke postupke uzgoja biljka valja promatrati kao samostalni razred proizvodnih postupaka unutar agrotehnike.
 
Kriteriji za podjelu mogu se slobodno izvesti iz strukturnog modela uzgoja biljaka. Sukladno različitim proizvodnim funkcijama koje treba ostvariti u proizvodnom procesu proizlazi pet tipova proizvodnih postupaka za:
• optimiranje uvjeta na mjestu proizvodnje (staništu)
• obradbu biljaka
• opskrbu hranjivim tvarima
• žetvu/berbu (prinos)
• oplemenjivanje proizvoda i držanje zaliha.
 
Daljnja raščlamba u skupine postupaka odvija se prema jednakom kriteriju, proizvodnoj funkciji u proizvodnom procesu s biološkim sustavima. Pregled daje slika 13 koja istodobno sadrži odabrane osnovne postupke pojedinih skupina postupaka.
 
Proizvodni postupci u uzgoju životinja
 
Postupci uzgoja životinja čine samostalni razred proizvodnih postupaka. Usporedivost s postupcima oblikovanja tvari odnosi se isto tako samo na neke aspekte i ne obuhvaća dovoljno njihovu kompleksnu proizvodnu, uzgojnu funkciju. Osobito se ovdje radi o drukčijem postavljanju cilja. Čišćenje životinja primjerice pokazuje niz analogija s osnovnim postupkom tipa postupka «izdvajanje čestica». Ako se radi o otklanjanju prašine, prljavštine i izmeta postoje u svakom slučaju zajednička obilježja s postupcima oblikovanja tvari struganjem i četkanjem. Ostali aspekti, aktivirajuće djelovanje mehaničke obrade kože na njezine biološke funkcije i ukupni organizam kao i sprječavanje razvoja i uništavanje ektoparazita, kod jednog se ovakvog razmatranja ne uzimaju u obzir. To su međutim bitne proizvodne tehničke funkcije koje karakteriziraju osnovni postupak «čišćenje životinja». Slika 14 prikazuje osnovne postupke pri uzgoju životinja. Uz podjelu razreda u tipove postupaka prikaz sadrži i podjelu skupina i pridruživanje nekih odabranih primjera osnovnih postupaka.
Slika 13 Podjela proizvodnih postupaka biljne proizvodnje
 
Slika 14. Podjela proizvodnih postupaka u životinjskoj proizvodnji1
 
Razred proizvodnih postupaka uzgoja životinja može se isto kao i kod uzgoja biljaka raščlaniti u pet tipova postupaka. Oni odgovaraju osnovnim proizvodnim funkcijama koje proizlaze iz strukturnog modela uzgoja životinja. Podudaraju se u velikoj mjeri s onima uzgoja biljaka, ne proizvodnje. Pojedinačno to su proizvodni postupci za:
• optimiranje prostora za držanje životinja
• obradu životinja
• opskrbu hranjivim tvarima
• dobivanje proizvoda
• oplemenjivanje proizvoda i držanje zaliha.
 
(Nastavak slijedi)
 

Professor emeritus Igor Čatić

U Splitu održan znanstveni skup 'Naše more - Marenostrum 1069. - 2019.)'

 
 
U prigodi 950. obljetnice prvog spomena Jadrana „našim morem“, Hrvatski pomorski muzej Split i Zavod za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Splitu organizirali su znanstveni skup „Naše more - Marenostrum 1069. - 2019.)“.
http://www.mdc.hr/files/g/1-103416/na%C5%A1e-more1.JPG
U uvodnom obraćanju ravnateljica HPM Split dr.sc. Danka Radić istaknula je kako se ovim skupom nastoje donijeti nova saznanja o povijesti istočnog dijela Jadrana, kontinuitetu života na Jadranu proteklih tisućljeća kojeg su Hrvati uspješno održali, arheološkim i podmorskim nalazima, pomorskim putovima i trgovini tijekom tisućljeća, povijesnom tijeku razvoja pomorstva na Jadranu, tehnološkom i gospodarskom razvoju, brodogradnji i brodarstvu. „Iako hrvatska znanost i historiografija obiluje mnoštvom spoznaja o našem moru i krajevima koje ono oplakuje, 950. obljetnica prvog spomena Jadrana „našim morem“ prigoda je za širenje i dopunu saznanja novim istraživanjima i prinosima.“
 
Čestitajući organizatorima i sudionicima na istraživačkom entuzijazmu, zapovjednik HRM kontraadmiral Ivo Raffanelli zahvalio je na svemu onom čime će doprinijeti hrvatskoj pomorskoj povijesti i znanosti uopće. „Cjelokupni potencijal mora i priobalja i na njima utemeljene tvarne i duhovne vrijednosti čine pomorsku moć države. Taj pojam usko je povezan sa geografskim položajem zemlje, ukupnog snagom njezinog gospodarstva, pomorskom orijentacijom kao uporištem i težišnom strategijom te sposobnostima zaštite nacionalnih vrijednosti i interesa na moru. Danas, mare nostrum Croaticum obuhvaća gotovo četvrtinu površine Jadrana. S obzirom na to da ukupna morska površina nad kojom Republika  Hrvatska ima jurisdikciju iznosi 111.531 kilometar četvorni, a kopnena 56.578 kilometra četvornih, nepobitna je činjenica da je opstojnost naše domovine velikim dijelom omeđena njezinom pomorskom orijentacijom. Ne čudi onda da je ovo važno geostrateško područje stoljećima bilo poprište borbi za opstanak i dominaciju nad njim. S obzirom na sve navedeno, pitanje zaštite nacionalnih interesa na moru danas predstavlja najveću odgovornost. No, uvjet bez kojeg se ne može u tom  procesu jest suradnja sa znanstvenom zajednicom, to jest oslanjanje na suvremena interdisciplinarna znanstvena istraživanja na teme mora i pomorstva“, istaknuo je kontraadmiral Raffanelli.  
 
Od najstarijih vijesti u kojima je akvatorij Jadrana identificiran Kronovim morem i Rejinim zaljevom, preko prve pojave kod Hekateja u 6. st.pr. Krista naziva Adrias, iz čega su evoluirali naši kroatizirani nazivi Adrijatički zaljev i Adrijatičko more, Jadran se postupno upoznavalo. Međutim, zanimljivo je da se taj naziv, Adrias, danas Jadran, baštini po Adriji u porječju rijeke Po. U toj etruščanskoj Adriji upliv su imali i grčki kolonisti, pa se već Za Adrias može konstatirati da je dijelom obilježen supremacijom izvanjske trgovinsko-vojne sile iz područja rijeke Po. Više od tisućljeća kasnije naziv Golfo di Venezia, tek je modernija inačica najnovije, sada mletačke supremacije, opet s izvorištem u porječju rijeke Po (Venezia na lidima pri ušću rijeke Po), ali ovaj put ponajprije i teritorijalno usmjerene na hrvatski akvatorij uključujući ne previše duboko zaobalje. Unatoč tim supremacijama, a obje „dolaze“ iz porječja rijeke Po, kroz tisućljeća održat će se temeljni naziv Jadransko more u različitim inačicama i na raznim jezicima. O svemu tome svjedoče brojni povijesni pisani i kartografski izvori.
 
Petar Krešimir IV. „kralj Hrvatske i Dalmacije„ (Croatiae Dalmatiaeque rex) povodom proširenja svoje države na kopnu i na moru, izdao je 1069. godine u Ninu ispravu u kojoj istočni dio Jadrana naglašava i proklamira „našim morem“.  Hrvatski su knezovi i kraljevi, već preko dva i po stoljeća prije, vladali istočnom obalom Jadranskoga mora i često bili stvarni gospodari ovoga mora, ali to im nije priznavao vrhovni gospodar ovih obala i njihovih gradova, odnosno bizantskog temata Dalmacije. Petar Krešimir IV., kojemu je uspjelo ujediniti hrvatski teritorij s dalmatinskim uz pristanak i odobrenje bizantskog cara, postao je i gospodar ne samo onih dijelova jadranske obale i otoka koji su se nalazili izvan dalmatinskih gradova nego i onih pred njima i uz njih, pa je on s pravom mogao prvi put u povijesti Hrvatske države nazvati ovo more „našim morem“. Zbog toga je ova isprava prvi javno izraženi, danas poznati izraz hrvatske dominacije na ovome moru, jedan najjači oslonac naših prošlih prava na ovo more, u prošlosti hrvatsko i danas hrvatsko. Od tada pa do danas hrvatsko more svjedočilo je burnim povijesnim mijenama, događajima i protagonistima  koji su stvarali njegovu povijest.
 
Pomorska povijest prisutna je u historiografijama nacionalnih država koje svoju povijest vezuju uz more u najširem smislu. Isto tako, hrvatska znanstvena historiografija koja se postupno razvija od sredine 19. st. također uključuje u svoj korpus istraživanja i pisanje znanstvenih monografija i članaka koja se usredotočuju na pomorsku povijest. Dok su na početku takva djela posljedica potrebe opravdanja i zaokruživanja nacionalnog teritorija, a s time i usmjerena na epizode iz vojno-pomorske povijesti, u kasnijim razdobljima, a posebice nakon Drugog svjetskog rata javlja se pomorska povijest koja istražuje civilnu (građansku) odrednicu pomorskog života iz koje se uočava višeslojnost međuodnosa hrvatskog priobalnog i otočkog življa s morem. U prvom planu istražuje se trgovina, brodogradnja, brodarstvo, navigacija, izgradnja luka i lučkih objekata, pomorsko zdravstvo, pomorsko pravo, ribarstvo kao i brojni sekundarni čimbenici ovog međuodnosa. U suvremenim historiografskim kretanjima pomorska povijest nije više nacionalno obilježena već je ona globalna povijest na više razina. Današnja istraživanja  hrvatskih pomorskih povjesničara slijede ideje i metodološke pristupe koji od početka 21. stoljeća doživljavaju novi zamah i preporod. 
 
Hrvatska je primorska i pomorska zemlja, što rado ističemo i dičimo se time, no činjenica je da u nas, na planu pomorske povijesti i baštine, još uvijek nedostaju neka analitička djela i sinteze, a osobito s aspekta kulturoloških, antropoloških i etnoloških istraživanja i obrada. Na tom tragu, nova saznanja koja bi donio ovaj skup, bio bi vrijedan prinos hrvatskoj pomorskoj povijesti, iz koje se može iščitati i mnogo drugih podataka o vremenu i prostoru, odnosno najplodonosnijem razdoblju hrvatskog pomorstva. Povijest hrvatskog pomorstva i vrijedna građa koju baštinimo, a čuva se u privatnim i Državnim arhivima te raznim institucijama i muzejima, a koja još uvijek nije dostatno valorizirana važan su segment hrvatske nacionalne povijesti, ali i nezaobilazan dio sredozemnog, odnosno svjetskoga pomorstva.
 

Nives Matijević

Jedna od osobina dubrovačkoga narječja jest nepostojano l na kraju riječi

 
 
Jedna od osobina dubrovačkoga narječja jest nepostojano l na kraju riječi. Iz toga konal postake konol, pa kono, ali u sklanjanju postaje na konalu. Konavle je također dobilo ime po kanalima od kojih je glavni išao od Vodovađe prema kasnoantičkom Cavtatu (Epidauru). Muškarac iz Konavala je Konavljanin, žena je pak Konavoka. Konavoski nazivi za mještane su: Molunat - Moluntar i Moluntarka (pojavljuje se i Molunćanin, ka), Vitaljina daje Vitajane i Vitajke, Čilipi Čilipjane i Čilipke, Gruda Gruđane i Grujke, Đurinići Đurijane(!!!) i Đurijanke, Mikulići Mikujane i Mikujke. Tu vidimo slabo l i lj karakteristično za Konavle; usp. bakajar, poje namjesto bakalar, polje. Rječica Ljuta daje Jućane i Jućke.
https://i.ytimg.com/vi/x-EeA9BZg-Y/maxresdefault.jpg
U Popovom polju zimi nastaje potok Zavoka, što je zapravo Zavalka. Kraj Kotora je mjesto Muo; stanovnici su Muljani, žena Muljanica (nepravilnost valjda da se izbjegne sličnost sa mulcima (izvanbračnom djecom) i mulama (potomcima magarca i kobile). Najsloženiji je slučaj sela Osojnika zapadno od Dubrovnika u kojem je muškarac Sočanin a žena Salačka. Držim da selo nije dobilo ime po osojnoj strani brda već po oslima, magarcima. Osal je oso, pa bi time bila objašnjena neobična sklonidba. Stariji ljudi su znali kazivati i Solačka, a put do Pobrežja (u starini Pobreže) se zvao solački put, po svjedočenju gospara Kazimira Tomšića koji se bliži stotoj godini života. Usput se pitam kako bi se gramatički ispravno sklanjali i ljudi iz norveške prijestolnice Osla, ili iz Živinica kod Tuzle?
 
Dubrovnik daje izvedenicu ženskog roda Dubrovkinje, kao da su trgovkinje! D i t koje prelaze u j se očituju u Brgat (iznad Dubrovnika) - žena Brgajka, Lopud - Lopujka, Cavtat - Cavtajka i Cavtajanin(!). Čepikuće su glasovite po bitki u kojoj je pod zapovjedništvom Nijaza Batlaka daidže i Marka Miša Mujana nanesen jak udarac okupatoru 1991. godine. Žena iz Čepikuća je Čepikujka ali i Čepikučka, kao što je iz mjesta Čelopeci Čelopejka. Iz sela Lisac je Lisačka, dok za mještane Ošlja, Zvekovice, Suđurđa, Hodilja, Kupara, Srebrenog, Oskorušnog, Broca, Bistrine, nisam siguran, te radije ostavljam pitanje otvorenim. Iz Slanoga nije Slanka već Slanjanka, ali je iz Stona Stonka. Ljude iz Točionika (Primorje) su zvali Točijani, a oni su Čepikućane pogrdno zvali Čepujani.
 
Gubitak lj u j je vidljiv u Žujanka, žena iz Žuljane na Pelješcu. Pelješac je do Janjine, od Trstenika je ikavski Pelisac, što je kao naziv skoro nestalo osim kod Korčulana. Žena je Pelješka. Na Pelješcu Potomje ima ženu Potomku, Žuljana Žujanu i Žujanca(?), grad Orebić Pelišku(!!!) i Župljanina(!!!), Janjina Janjinarina, Pijavičino Pijavku i Pijavljanina, Ponikve Ponikovku i Ponikovca, Kuna pelješka (slikar Medović) Konovku i Kunovljanina.
 
Iz Župe Dubrovačke je Župka, a iz Plata u Župi je Plaćanin i Plaćanka (i Plajka). Iz Mlina (Mlini)su Mlinari žena Mlinarica (Kupari, Srebreno?). Iz Rijeke Dubrovačke je Riječka iz Komolca Komo(l)čanin i Komočanka, iz Rožata Rožatčanin i Rožačka, iz Mokošice Mokoška i Mokošanin. Stanovnik Koločepa je Kalamotez jer je staro ime otoka Kalamota, a Kalamočanin ne može biti jer je u lokalnom dijalektu kalamuča (usp. kalamoča i grčki kalamos za trsku iz čega slijedi latinski kalametum) trstika koja je bila izvrsni ribički štap jer je vrlo žilava i osjetljivo prenosi trzaj zagrizle ribice. Usput rečeno imena Elafiti, Lopud, Kalamota, Mljet, Šipan, Ragusa nisu uvjerljivo razjašnjena! Ludo je vjerovati da bi netko otoke nazivao po jelenima ili da bi Ragusa potjecalo od Lausa.
 
Stanovnik Mjeta je Mlječanin pa i Mlečanin(!, e da nisu oni sjekli šumu okolo a svoju sačuvali, pa sve podmetnuli Venecijancima?), žena je Mlječka. Žena iz Lisca (Lisac u Primorju) je Lisačka, iz Mravinj(a)ca su Mravinka i Mravinac. Za Nakovanj (koji se do 1918. zvao Nakovana) je Nakovjanin i Nakovjanka (ovo naselje je nažalost napušteno pa informaciju dugujemo nekadašnjem stanovniku gosparu Pamiću), Lovište Lovištanin i Loviška. Iz sela Bosanke na istočno od brda Srđa dolaze nam Bosančari. Neretljanin, Neretvanin, Neretvanac su jednako zastupljeni. Korčulom se ne ću baviti, samo kažem da je iz Lumbarde Lumbarajka, iz Blata Blajka, iz Vela Luke (Vela)luška i Velalučanin.
 
U povelji Kulina bana Dubrovniku iz XII. stoljeća nalazimo izraz dobri Bošnjani. U dijelu BiH naseljenom Hrvatima česti su nastavci na ak tipa Kuprešak, Duvnjak, Livnjak. Vrlo slično je Bošnjak nasuprot Bošnjanin i Bosanac. Bilo bi veselo pisati i o nadimcima sela, sebe duhovito Žrnovci zovu kunejima, a neka sela sa znatnijim brojem komunista zvao je narod podrugljivo mala Moskva. Žabari, gusari, faraoni je novijeg datuma, a moguće je i malicija došla od pokreta srbokatolika koji su malvaziju konavosku pretočili u maliciju kivni na čvrsto hrvatstvo toga kraja.
 

Teo Trostmann

Anketa

Tko je "zaslužan" što je 2018. mason Dražen Jelenić došao na čelo DORH-a?

Subota, 22/02/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1073 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević