Otvoreno pismo „Hrvatskoj riječi“ (uredništvo i naklada), Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu, Konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, DSHV-u, HNV-u, Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata, Hrvatskom kulturnom centru u Novom Sadu, svim udrugama u Srijemu, „Hrvatskim novinama“, „Hrvatskom fokusu“, „Zovu Srijema“ i Hrvatskoj matici iseljenika, a povodom članka „Humorna monodrama i dokumentarac o gucu“ u „Hrvatskoj riječi“ br. 632. od 22. svibnja 2015. godine.
„Informativno-politički tjednik“ Hrvata u Srbiji koji se zove „Hrvatska riječ“ u br. 632. od 22. svibnja 2015. godine obavještava na stranici 32. da su monodrama „Jubav u vrime kupusa“ i dokumentarni film „Pol oriha“ prikazani protekloga vikenda u Beogradu i Novom Sadu. Uz kratku izjavu Tonke Alujević iz Splita, autorice monodrame, koja istu i izvodi, i čestitku umjetnici Svetislava Goncića ravnatelja UK „Vuk Karadžić“ u Beogradu, pri čemu je on naglasio da mnogi profesionalni glumci nisu u stanju tako dobro dočarati emocije kao što je to uradila Tonka Alujević – ništa više! Cijeli „izvještaj“ o ovakva dva kulturna događaja i dva gostovanja poznate hrvatske umjetnice i spisateljice u Beogradu (koji ima preko 10.000 Hrvata po službenom popisu samo u urbanom području grada) i u Novom Sadu (koji ima preko 3.500 Hrvata) stao je u svega tri rečenice!!!
Ignoriranje ovih događaja je još nedopustivije ako znamo da se bar još toliko Hrvata u ova dva grada ne usudi izjasniti kao Hrvati, između ostalog i zato što ih u političkim sferama zastupa Petar Kuntić, u kulturi i mnogo toga drugog Tomislav Žigmanov, da im novac udjeljuje Slaven Bačić, a da o njima brine Ivan Karan i o njima piše glavna mu urednica Jasminka Dulić. U „izvještaju“ nema ništa ni o tome da su ove kulturne manifestcije organizirali Zajednica Hrvata u Beogradu „Tin Ujević“ i HKUPD „Stanislav Preprek“ iz Novog Sada, a uz svesrdnu pomoć gospodina Stanka Krstina. Ništa o tome ni tko je Tonka Alujević i što predstavlja film „Pol oriha“ u Hrvatskoj!!!
Ako znamo i da je „Hrvatska riječ“ u br. 630. od 8. svibnja 2015. godine morala na intervenciju gđe Marije Lovrić, voditeljice književne sekcije u HKPD-u „Stanislav Preprek“ „na temelju Zakona o tisku“ objaviti ispravak „izvještaja“ ovog lista s velike i jedine hrvatske manifestacije u Novom Sadu pod nazivom „Preprekovo proljeće“, jer je osim što je bila krajnje štura, vrvjela i netočnostima, onda je jasno da ovdje za „Hrvatsku riječ“ žive nepodobni građani hrvatske nacionalnosti i postoje njihove nepodobne udruge. No, zato u ovom broju „Hrvatske riječi“ možemo pročitati da će na „etnosalašu“ Balažević u Tavankutu (nikada ne ćemo znati koliko je našeg novca uloženo u famozni tavankutski turizam i koji su rezultati) u nedjelju u 19.00 sati biti održano „Kolo na Dove“; da je „Izgubljeno srce“ Katarine Čeliković pronađeno u Lemešu, čemu su prisustvovali i građani iz Stanišića; da Miroslav Pendelj, kao trenutačno forsirani pisac iz Srijema, kaže da većina tekstova koje je napisao nema veze s realnošću (što bi se patili s realnošću u Srijemu, a NIU „Hrvatska riječ“ u ovom slučaju sigurno ne će proći kao s velikom srijemskom pjesnikinjom koja plagira Andrića); da tavankutske Bunjevke osim što trukuju u slami vješto trukuju i kalupe za trukovanje; da će u Noći muzeja, opet na „etnosalašu“ Balažević u Tavankutu, biti održan susret hrvatskih udruga (kojih?!) „na temu objedinjavanja turističko-promidžbene priče“ (?), a nakon toga slijedi „zabava uz prigodnu glazbu“; da je Larisa Ivanković iz Subotice pjevala na kruzeru, a sada pjeva „u lokalima po Vojvodini“; da Ivan Peček iz Orahovice traži frizerku za brak; da je domaći „Terekveš“ „dominirao od prvog zvižduka do kraja utakmice“ i tako doveo „Dunav“ u veliku opasnost od ispadanja u niži stupanj natjecanja (mada ne znamo ni koji je ovaj stupanj i ima li uopće nižeg stupnja natjecanja); da se u Subotici prodaju veći leanderi u boji, drvena vaga s utezima (mjeri do 500 kg), koturaljke…
Stanislav Preprek
Koncentracija hrvatskih institucija, novca i moći na uzak krug ljudi u Subotici donijela je katastrofalno stanje unutar hrvatske zajednice u Republici Srbiji, posebno što ovi ljudi prije svega gledaju samo svoj osobni interes, a odlučujući o svemu i u književnosti, kulturi i umjetnosti u ime 57.000 Hrvata u Republici Srbiji, te tako čine, između ostalog, i negativnu selekciju u kulturi cijele naše nacije.
Branimir Miroslav Cakić (adresa poznata redakciji)
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više