Diskriminaran sam jer sam Hrvat

Govori se da sam došao po nalogu hrvatske obavještajne službe, da sam ustaša…

 

 

Na press konferenciji organiziranoj od strane Hrvatskoga građanskog saveza (HGS) član HGS‑a, predsjednik Unije poslodavaca Vojvodine, vijećnik Hrvatskog nacionalnog vijeća Stanko Krstin izjavio je da je ponovo diskriminiran zbog svoje nacionalne pripadnosti. Krstin, vlasnik poduzeća Pre-Print kojem od 2008. godine traju sudski sporovi, u izjavama za medije je ranije rekao da je na meti nacionalista koji su ga optužili da je „hrvatski obavještajac“ a na fasadi njegove tvrtke ranije su mu bili napisali „Ustaše, van!“. Nacionalisti ga optužuju da svojim pogonima „truje“ djecu, građane i golubove u naselju Salajka u Novom Sadu. Krstin je u nekoliko navrata prosvjedovao ispred zgrade novosadskog suda i ispred Agencije za borbu protiv korupcije, kada je nosio transparent „Privrednici, plaćajte reket da ne prođete kao ja“. Napisao je strip u kom je shematski prikazao četiri najčešća vida reketa koji plaćaju gospodarstvenici. Prvi je ona klasična priča kada inspektor u kontroli pronađe neku „nepravilnost“ u maloj tvrtki a potom se kao „dobronamjeran“ ponudi da ne piše veliku kaznu ako na ruke dobije mali dio propisane sankcije. Od ovog „mehanizma“ uglavnom se odustalo jer se putem obilježenih novčanica reketaš može uhvatiti na djelu…

• Vlasnik ste poduzeća PRE-PRINT. Kada je osnovano, koja mu je djelatnost? Radi li pod istim uvjetima kao druga poduzeća u Srbiji?

– PRE-PRINT d.o.o. osnovano je 8. 5. 1996. godine u Odžacima. Od samog početka glavno usmjerenje i opredjeljenje poslovanja bilo je u području grafičke industrije, odnosno u njenom dijelu koji se bavi fleksografskom štampom. Sjedište tvrtke sam spreselio u Novi Sad, na sadašnju adresu 1. 1. 2007. godine. Tvrtka PRE-PRINT je postala jedan od najvažnijih snabdjevača flekso štampara, fotopolimernim pločama i pratećim materijalom na prostoru Srbije, Makedonije i Crne Gore. Također posredujemo u suradnji tvrtke FLINT GROUP i Fakulteta tehničkih nauka u Novom Sadu, departmana za GRID. Firma FLINT Group, tadašnji BASF, poklonio je fakultetu uređaj za izradu klišea COMBI FI, na kome sada studenti vježbaju. Veliki značaj u tvrtki PRE-PRINT se daje ekologiji. Tehnologije koje se primjenjuju su najčistije tehnologije na svijetu u ovom području. Svaka tvrtka u Srbiji radi u izuzetno teškim uvjetima visokih nameta, velike birokracije, neralnog tečaja dinara, skupih kredita, skupih obrtnih sredstava itd. U ovom smislu sve tvrtke na tržištu Srbiji su u jednako teškom položaju.

 

• Od kada poslujete za što su Vas sve optuživali? Je li Vam jedini grijeh što ste Hrvat?

– Problemi kojima sam ja osobno izložen počinju negdje 2008. godine, a prema izjavi čovjeka kojeg je Povjerenica za zaštitu ravnopravnosti ocijenila kao diskriminatora (Nikola Aleksić), on sam kaže da se „brine“ za mene od samog mog dolaska u Novi Sad, a to je kraj 2006., početak 2007. godine. (Vi možete, ali ja namjerno ne ću nigdje navesti ime tog čovjeka, iako je Povjerenik javno u medijima objavio njegovo ime i isto je poznato javnosti, jer je on kao pojedinac potpuno nevažan za mene, on nije dio mog života, a čak se ni ne poznajemo, nikada u život nisam s njim imao bilo što, ne poznajem ja njega, niti on poznaje mene. Ovim dolazimo do ključnog pitanja, tko stoji iza tog čovjeka i zašto? O tome ćemo u tekstu.)

 

Diskriminacija koju provodi ovaj čovjek i oni iza njega, se provodi većinom na skriven način. Navodno prema njihovim tvrdnjama moja tvrtka ne radi po zakonu a oni se brinu za zakonitost rada upravo moje firme. Oni su izmislili otrove u mojoj tvrtki. Uspjeli su da isposluju tri zabrane rada mojoj tvrtki. Čudo je da smo uopće opstali i da još uvijek radimo. Tvrtka danas ima promet u visini od oko 15 % od onog prometa koji je imala prije ovih problema. Ako ovako nastavi uskoro ćemo kao firma nestati. (Pali smo u prometu za 85 %). Sve tri zabrane oborene su kroz institucije sustava, ali nadležne institucije nisu htjele utvrditi tko i zašto je donosio nezakonite zabrane rada mojoj tvrtki, a inspektori koji su ovakve nezakonite zabrane donosili nagrađeni su od strane institucija koje su nadležne za istragu nezakonitog ponašanja, za istragu gospodarskog kriminala i borbu protiv korupcije.

 

Tadašnji republički inspektor za zaštitu okoliša iz Inđije, koji je donio jednu od tih nezakonitih zabrana, od Agencije za borbu protiv korupcije dobio je zaštitu u vidu statusa Uzbunjivač, a na urgenciju Apelacijskog javnog tužiteljstva u Novom Sadu. Apelacijsko javno tužiteljstvo u Novom Sadu je zaustavilo svaku istragu, ali i sudske postupke protiv tog inspektora. U svim ovim događanjima vi ne ćete vidjeti da se nešto radi protiv mene zato što sam Hrvat, a nemoguće je dokazati. Međutim, usmeno kod mojih susjeda, kod građana govori se da sam došao po nalogu hrvatske obavještajne službe, da sam ustaša, da sam došao da namjerno trujem građane, žene, djecu, golubove i pse, te da moja djelatnost izaziva strašna oboljenja, osobito kod djece. Možete li zamisliti kakva je atmosfera stvorena u okolici. Možete li zamisliti strah, ali i mržnju jednostavnih građana prema meni. Vidite li u kakvoj opasnosti ja sada ovdje živim?

 

Ovo govore ljudi poznati imenom i prezimenom, ovaj čovjek, označen kao diskriminator i njegovi pomagači. Skupljaju potpise protiv mene u susjedstvu, pišu neprijateljske grafite, dijele letke mržnje. Za sve ovo imam dokaze u raznim oblicima. Postoji i zvučni zapis intervjua ovog čovjeka i pomagača. U Predstavci koju je ovaj diskriminator poslao na stotine adresa čak je potpuno jasno napisao da sve ovo radi zbog moje nacionalnosti i predlaže mi da se selim u „lijepu moju“. Jasno je da on misli na Republiku Hrvatsku ali ja sam rođen ovdje u Odžacima. Ja sam građanin Republike Srbije i imam sva prava i obveze u Republici Srbiji. Dakle u svim postupcima, zabranama rada moje tvrke ne stoji da se meni zabranjuje da radim zato što sam Hrvat, ali se ti postupci zabrane, ali i sudski postupci, kao i postupci pred tužiteljstvima zasnivaju na temelju djelovanja ovih ljudi, kojima smeta što sam Hrvat. Sve eventualne istrage i kažnjavanje ovih ljudi zaustavilo je Apelacijsko javno tužiteljstvo u Novom Sadu.

 

• Koliko godina traju sudski sporovi? Hoćete li se žaliti Euroskom sudu za ljudska prava u Srasbourgu?

– Sudski postupci traju od rujna 2008. godine. Ima više desetaka sudskih postupaka i više stotina tužiteljskih postupaka protiv mene. Sve su pokrenuli isti ljudi, diskriminator i njegovi pomagači. Imam po dva sudska ročišta dnevno, četiri sudska postupka tjedno, po šest sudskih postupaka mjesečno. Mislim da se ovaj tempo održava namjerno. Može li bilo koji poslovni čovjek izdržati ovaj tempo? Svaki poslovni čovjek koji je ovoliko opterećen sudskim procesima ne stiže da se bavi tvrtkom i tvrtka propada. Tema sudskih postupaka je uvijek ista: otrovi, građani se bune, ja sam kriv. Nije ni tu kraj.

Svi sudski i tužilački postupci su riješeni u korist ovih diskriminatora. Čak i kada sam neki sudski postupak u prvostupanjskom postupku uspio dobiti u svoju korist na apelaciji se takva sudska odluka poništi ili se obesmisli pa sam opet ja kriv. Čak i sudski postupak u kome sam dokazao da su ovi ljudi krivotvorili dokumentaciju protiv mene, riješen je tako što su oslobođeni krivnje „jer su krivotvorenje izvršili bez namjere“. Istu tu dokumentaciju, nenamjerno krivotvorenu, Apelacijsko javno tužiteljstvo upotrebljava protiv mene.

 

Na sudovima i tužiteljstvima se vrše razne manipulacije, predmeti protiv mene se ubrzavaju i prekoredno završavaju, a predmeti protiv diskriminatora se dovode u zastaru. Zato upućujem da je najveći problem na apelaciji i tužilaškoj i sudskoj. Prema mojim naknadnim saznanjima Apelacijsko javno tužiteljstvo je zajedno sa Nikolom Aleksićem na početku svih ovih dašavanja pokrenulo postupak protiv mene zbog raspirivanja rasne, vjerske i nacionalne mržnje i netrpeljivosti. Apelacijsko javno tužiteljstvo u Novom Sadu i Nikola Aleksić koji je proglašen od Povjerenice za diskriminatora zajedno protiv mene!? To je najveći problem. Institucije sustava na čelu s Apelacijskim javnim tužiteljstvom u Novom Sadu ne da sprječavaju diskriminaciju, govor mržnje i aktivnosti ovog čovjeka već aktivno sudjeluju u tome. U ovome zajedničkom djelovanje Apelacijskog javnog tužiteljstva i Nikole Aleskića protiv mene je bitna činjenica da se isto provodi u tajnosti. Ja sam neizravno saznao da uopće postoji ovakav postupak. Nikada me nitko nije o tome obavijestio, ispitivao, privodio, ili bilo što drugo. Nikada mi ni jedan sudac nije ukazao da ovako nešto postoji. Potpuna tajnost. Imam razloga vjerovati da se ova tajna istraga provodi uz pomoć tajnih institucija u potpunoj tajnosti već osam godina. Ne znam je li istraga dala neke rezultate, je li završena ili nije? Sudu u Strasbourgu sam se obratio dva puta zbog ovih istih problema. Jednom su me odbili, bez objašnjenja, na što imaju pravo. Drugi postupak je u tijeku.

 

• U dosadašnjem radu koja ste priznanja primili Vi i Vaša trtka a koja niste, a trebali ste?

– Do sada sam primio niz priznanja za društveno odgovorni, humanitarni rad, pomoć lokalnoj zajednici i u drugim prilikama. Nisam ih nikada brojio. Ovdje ću navesti neke:

– Ključeve Dečjeg sela

– Priznanje Za najuspješnije obiteljske tvrtke u Srbiji

– Za Sudjelovanje u projektima pomoći ženama žrtvama obiteljskog nasilja.

Jedino priznanje koje mi je do sada dodijeljeno, a kasnije nije dodijeljeno, je priznanje od asocijacije Moja Srbija, pod nazivom Moj izbor, za društvenu odgovornost i zaštitu okoliša, u kategoriji mala poduzeća za našu zajednicu. Isto sam trebao dobiti na svečanoj dodjeli 29. prosinca 2015. godine u skupštini Grada Beograda.

Obrazloženja koja sam dobio od organizatora za neuručivanje ovog već dodijeljenog priznanja se temelji na „dokumentaciji“ koju je dostavio ovaj diskriminator. U obrazloženju nigdje ne stoji da mi se ne dodjeljuje zato što sam Hrvat i ja to ne mogu tvrditi, ali se kao što sam rekao obrazloženje temelji na informacijama od čovjeka koji želi da me iseli u „lijepu moju“.

 

• Vijećnik ste Hrvatskog nacionalnog vijeća. Kako bi ocijenili njegov rad?

Vijećnik sam HNV‑a od 2010. godine. Kao što znate nisam zadovoljan radom HNV‑a zbog mnogo razloga. Navešću samo da se od 2010. nismo u dovoljnom broju upisali u poseban birački popis, a osobno sam veoma zainteresiran za isto. Zbog toga sam na prošlim izborima za HNV bio na „oporbenoj“” listi. Moji prijedlozi su išli u pravcu da napravimo jednu zajedničku listu što „pozicija“ nije prihvatila.

 

• Član ste HGS‑a. Iz kog razloga je osnovan i u čemu se njegov program razlikuje od hrvatskih stranaka i udruga u Srbiji?

– Jesam član HGS‑a. Nezadovoljan sam radom političara iz naše hrvatske zajednice, nezadovoljan sam radom DSHV‑a, kome sam osobno pomagao, pored ostalog pomogao sam osnivanje mjesnog odbora DSHV‑a u Odžacima, koji i danas dobro radi. Kada sam zaključio da DSHV ne uspijeva da izrazi sve interese hrvatske zajednice u Srbiji, riješio sam da pomognem osnivanje HGS‑a. Mislim da HGS prije svega uvažava situaciju da smo jedna mala zajednica koja živi u Srbiji, te da u tim uvjetima želim da zadovoljimo više interesa naše zajednice i to samostalno, da budemo vidljiviji na političkoj sceni, ne želim da budemo samo uz nekog velikog, nevidljivi.

 

• Predstoje nam pokrajinski i lokalni izbori. Zanima nas Vaša procjena mogu li Hrvati u Vojvodini nadvladati razlike i zajedno sudjelovati na predstojećim izborima?

– Evo ja nudim ruku svakome. Tko mene poznaje zna da sa svakim mogu da razgovaram uz potpuno uvažavanje i predlažem dogovor i zajednički nastup. Mi smo i ovako mala zajednica, ako se razdvojima, nećemo biti uopće vidljivi.

 

• Vaša ocjena trenutačnog položaja Hrvata u Srbiji?

– Mislim da ne koristimo sva prava i mogućnosti koja imamo prema postojećim zakonima.

 

• Jesu li Hrvati u Srbiji sačuvali svoj identitet?

– Uz sve primjedbe i probleme ipak jesu. Tu smo, zna se za nas, mislim da je na nama da još više na našem identitetu uradimo.

 

• Hrvati diljem svijeta imaju osjećaj da Hrvatska ne ispunjava ustavnu obvezu prema njima. Je li, po Vama, učinkovit Zakon o Hrvatima van Hrvatske?

– Iz mojih kontakata sa institucijama Republike Hrvatske vidim dobru volju da nam se pomogne. Jesmo li mi spremni da tu pomoć primimo i realiziramo – to je prije svega moje pitanje. Kao čovjek koji ima tvrtku i živi u „realnom sektoru“ u svakom smislu, uvijek sam ja i samo ja odgovoran i kriv za sebe i svoju tvrtku, tako i za našu zajednicu. Mislim da ima načina da nam država Hrvatska više pomogne, mi joj moramo reći kako.

 

Zlatko Ifković, Hrvatske novine, Subotica