Hrvatski Fokus

Drugovi su mijenjali ova tri velikana: Petra Krešimira IV., kralja Zvonimira i bana Jelačića

 
 
Po svemu će biti ili već jest kako sam i napisao: Mile će Bruni, Zlatku i generalu Glasnoviću dati svakome po jednu „maršalovu“ ploču s tog trga, a dobit će ih nekoliko i HDZ. Možda samo simbolički, a stvarne ploče pažljivo će negdje pospremiti u kakav muzej – pa kad ih netko poželi vratiti – tu su. Ne znam čemu tolika buka o promjeni imena jednog trga – pa barem se Tito, njegovo doba, „njegovi“ komunisti, (sada navodni „antifašisti“) namijenjali imena gradova, ulica i trgova.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2017/07/www.6yka.com_img_s_600x315_upload_images_Decembar-2012_16thbosnianmuslimpartis.jpg
Ustvari počelo je to s Francuskom revolucijom – ti revolucionari su promijenili i kalendar, imena dana, mjeseci…, da ne idem dalje, nastavili su boljševici, a zatim i ostali „iz bloka“. A nakon „tranzicije“ opet promjene i to velike, Lenjingrad je opet postao Petrograd, Staljingrad, do 1925. Caricin, je još davne 1961. postao Volgograd (čitam kako bi neki njegovi stanovnici referendum o povratku Staljinova imena) koje godine su Sovjeti promijenili sva imena bilo čemu što je nosilo Staljinovo ime. Takav antifašist, pa nitko nije suzu prolio, ni u SSSR-u ni u „koaliciji“, a naročito se nisu bunili ovdašnji „antifašisti“.
 
Od Titograda do Trga bana Jelačića i Sveučilišnoga
 
Od početka prošloga stoljeća diljem Kraljevine SHS, Kraljevine Jugoslavije, NDH, zatim različitih Jugoslavija od 1945. do 1989. promjena imena ulica i trgova je – konstanta, ako je išta. Samo „kratki  kurs“ i mali popis. Titograd, 1992. referendumom vraćeno ime Podgorice usred titoističke agresije na Hrvatsku, pa vidi eto Crne Gore u NATO-u. Titovo Užice, ime također vraćeno u Užice 1992., usred iste srpske nacionalsocijalističke jeneaovske, titoističke agresije. Hrvatski antifašisti šute uglavnom i o agresiji, a bogme i o promjeni imena. Titov Veles u Veles 1996., e pa kad su se Makedonci usudili… Titovo Velenje, koje je to ime dobilo tek 1981., ostali još sredinom četrdesetih, promijenilo ga već 1990. Ne čuh vapaj ovdašnjih antifašista, a radilo se o promjenama cijele u „bratstvo-jedinstvenim“ gradovima cijele Juge. Ni suzu nisu pustili.
 
Bilo je tu i Rankovićevo (Kraljevo) i Kardeljevo (Ploče); oni su se „vratili“ starim imenima još pedesetih godina prošlog stoljeća – samo je jedan živi imao takav monopol za života. Ili Zagreb – samo tri primjera: Prvi je Trg bana Jelačića, najprije ga skupa s konjem okovali, arhitekt okova kipar Vojin Bakić, a zatim skinuli i bana i konja i ime. Drugi je primjer Ulica kralja Zvonimira, Zvonimorova – bidni hrvatski kralj pao je pod naletom socijalističke revolucije i dobio takvu ulicu. Treći je Trg kralja Petra Krešimira IV., najslavnijeg hrvatskog kralja. Njega je poslije rata zamijenio generalisimus Staljin, a poslije sukoba s njim, mijenja mu se ime u Lenjinov. Dakle i Tito je mijenjao imena trgova i ulica iako su ga nosile po najvećem antifašisti. Koliko je poznato, nije bilo prosvjeda jer još je bio aktivan i „otok Goli“, posebno za takve „antifašiste“.
 
Samo ove tri promjene imena – kralj Petar Krešimir IV., kralj Zvonimir i ban Jelačić duboko su bile antihrvatske, a da pritom nositelji njihovih imena nisu imali blage veze s nekakvim „fašizmom“. Bilo je još zanimljivih pojava, primjerice štucalo se „Sveti“ u nazivu mjesta, pa je tako Sveta Nedelja postala „Nedelja“, Sveti Križ Žačretje samo „Začretje“ itd. Mnoštvo je sličnih primjera, a to također nije imalo nikakve veze s „fašizmom“ – imena su bila stara i prastara. Ah, to bi se „zakvačilo“, blago reći, vjerojatno na „klerikalizam“.
 
„Antifašisti“ u crnim odorama
 
Ponekad se iznose primjeri kako je vremešni građanin, nikamo ne hodeći po svijetu mogao promijeniti Austro-Ugarsku, Državu SHS, Kraljevinu SHS, Kraljevinu Jugoslaviju, Banovinu Hrvatsku koja je skoro bila samostalna država, NDH (Italija, Mađarska), DFJ, FNRJ, SFRJ (samostalna) SRH okupirani dijelovi Hrvatske još kao „Sao Krajina“, pa međunarodni protektorat UNTAES od Oluje od reintegracije Hrvatskoga Podunavlja i konačno Republiku Hrvatsku, računajući od međunarodnog priznanja i prijma u UN. A koliko bi „adresa“ pritom taj isti građanin, računajući još i promjene imena ulice u kojoj je živio, promijenio. Svojedobno sam predlagao neku vrstu istraživanja čitatelja (jednim novinama) u pronalaženju ulice s najvećim brojem promjena imena od 1914. do danas – bila bi to zanimljiva „ulična“ povijest. Dakle ova promjena samo je jedna promjena imena trga onoga koji ih se namijenjao i ohoho. „Antifašisti“ će njome dobiti mogućnost prosvjeda, a za pravi (vidi pod Hamburg) antife će se morati obući – u crno. Izvana crni, iznutra crveni, isti onaj samo drugačije pakiran.
 
Nego ova promjena bi mogla ostati samo jedna lekcija (bitka) iz „kulturne revolucije“ koja reformu obrazovanja nastoji provesti u pravcu zaborava starih, a za račun novoga totalitarizma, osim ostaloga šireći i globalnu epidemiju, opasniju od ebole – epidemiju elektroničke demencije. Odakle će po njoj počinjati povijest, recimo to treba vidjeti. Od Mile Kekina ili od najnovije top-liste ili će se barem nešto istine smjeti znati o Hudoj Jami, Križnom putu… Ili će ova promjena poslužiti tek da se sa spomenika poginulim HOS-ovcima „oriba“ ono ZDS.
 
Što predviđa „kulturna revolucija“? Hoće li u takvoj budućnosti uopće postojati imena država, gradova, ulica? Kamo li njihova povijest, ili će gradovi i ulice dobiti samo šifre u binarnom kodu, a famozni OIB će vam se utisnuti, ne znam u mozak, u debelo meso, jer ionako „kulturna revolucija“ strjemi prema tome da ta dva „mjesta“ čovjeku -postanu ista. Misliti, znati, ni da bi.  
 

Mato Dretvić Filakov

Povezane objave

Malo su se zabunile samoprozvane ikone ljevice

HF

Domoljublje naše svakdašnje

HF

ZAMBIJSKI POUČAK – Zašto Ivan Zvonimir Čičak kategorički govori o trgovini djecom?

hrvatski-fokus

Etnobiznismen koji mrzi!

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više