Knjiga svećenika don Luke Depola To je dar o razmišljanjima patera Ante Gabrića objavljena je u Zagrebu 1989. godine. Nastala je tako da su na Novu godinu 1977./1978. plovili Gangesom „kad ugledasmo da se sunce primaklo crti vode“… zapodjeli smo razgovor o vremenu i uključili smo magnetofon“.
VRIJEME
„Bog me stvorio – to je divota. Njegov sam i svoj sam – ali samo koliko sam njegov… ako je vrijeme dar, onda nema jedan sat, dva sata, pola sata. Ima samo vrijeme dar. Mi ljudi računamo, brojimo, ali kod Boga toga nema. On daje. Pa ako smo mi Božji… onda jednostavno dajem, što ću drugo… (pater naglašava da ne znamo koliko će trajati naše zemaljsko vrijeme, op., T.T.). Gdje imam više sebe nego kad dajem sebe. To je tajna koja mi više nije tajna… plovimo Gangesom, dođe onaj ribar, podigao nogu iz blata, vidimo mu ranu. To je veća atrakcija nego ikakva televizija, više nego ikakvo kino… vidiš, tu ćeš nešto moći jer drugi ne će pristupiti. Zato tebi Bog daje ovo vrijeme, to je tako dragocjeno kada se ti darivaš ovom čovjeku.“ „Ako je moja savjest čista, ako mi je oko čisto, tada u onom što radim ne mislim hoće li me tko gledati ili ne će. Mislim na to da čovjek vidi Boga“.
DARIVANJE
„U radu je sreća, to je ono što me motivira – sreća davanja“ (misli jasno kao rad na to da napoji, nahrani, obuče, zavije ranu, pruži blagoslov i lijepu riječ op., T.T) …umoran biti nije nikakva krivnja, nikakvo prokletstvo, to je najveći dar. Ako dođe prilika da moraš pomoći bratu čovjeku, ostavi lijek, odmah pođi, daj čovjeku što treba, Bog te treba. Ne će ti biti gore, ne ćeš osiromašiti. Bit ćeš bogat. (kada je pater Ante umro nije ostavio iza sebe materijalnoga posjeda nikakvoga, čak niti odijelo op., T.T.) Ako za vrijeme odmora čuješ da su u tvojoj župi iskrsle teškoće,da su župljani pogođeni kakvom nesrećom, prekini odmor, vrati se župljanima, jer Bog ima nešto s tobom raditi…
VJERA
Stotinu puta sam iskusio da mi imamo dosta milosti da možemo sve učiniti kao svećenici… Sve. Zašto mi imamo neke logističke igre?… Krist je činio čudesa… Ante, ne boj se! Najveće čudo je ono što činimo kod svete mise: Boga s neba na oltar donosimo. Bojimo se dati ga u ljudska srca. Bojimo se dati ga na cesti, ili gdje god radimo… Presudna je vjera svećenika… Kad je mene brat svećenik pitao: „Što ću učiniti, imam napasti da ostavim zvanje? – ja sam mu rekao: Umri pred oltarom. To ti je najljepše mjesto gdje može svećenik umrijeti.“ Ističe važnost molitve i dodaje „ne samo moliti krunicu, nego je tu i meditacija. Osobna molitva srca i razuma. Budi blizu Bogu… dobru knjigu pročitati. Sve je to molitva. Ili kojega bolesnika pohoditi.“ „Molitva i dobra djela, to učvršćuje vjeru. Kada čovjek čovjeka sretne mislio da je susreo Boga. Progovoriš s čovjekom riječ dvije. Pomoliš se s njim,blagosloviš ga.
POKORA
Znam od novicijata davali su nam vježbe pokore,da se sjećamo muke Kristove. To držim i dandanas. „Pokora jača volju, Osobito je to važno kada dođu napasti,jer one se moraju pobijediti snagom volje. Ljudi se sve manje znaju radovati pokori. Mislim da smo kukavice“
BITI SAM
Ako itko ima najveću obitelj na svijetu, ako itko ima najviše prijatelja, to je svećenik. Redovnici nikad ne mogu biti sami. Uza te su anđeli i ljudi za koje se moliš i žrtvuješ, koji na tebe čekaju.“ „Mala žrtva odricanja dat će mu (svećeniku) onu unutarnju sreću o kojoj i ne sanja. Mi trebamo snage da podnesemo nepravde. Tko će nam je dati? Hoćeš li je kupiti u trgovini?… po žrtvi ćeš dobiti snagu.“ „Obični smo ljudi,imamo poteškoće, imamo napasti, ali znam da mogu ljudima davati, ne samo ljudsko, nego i Boga. Sam Isus preko mene radi. To je snaga svećenika.“ Ne mogu zamisliti svećenikov život u kući bez rada. Ne može se zamisliti Isusov život na svijetu bez posla. To je tako priprosto da ne treba nikakva tumačenja.“
BOG
Kada je papa Pavao VI. došao u Bombay iznenadila ga je religioznost indijskog naroda. „Indijcu je vjera dio života. Bog je prisutan svagdje. U praktičnom životu politika ne ulazi u… vjerska pitanja. Ovdje ni komunisti ni drugi ne će nikada dirati u vjeru.“
EUHARISTIJA
Ističe da Krist, Krist hrana (hostija) kao Bog koji sebe daje Indijce privlači. Drugo što ih privlači jest bratska pomoć bolesnima i bijednima, što druge religije ne rade. Ističe važnost pričesti i „za mene misa nema ništa drugo do (žive) Kalvarije. I mali cvijet što su ona dječica u Bošontiju prinijela, kad nemaju ništa drugo – to je krasno. To znači davanje. Isus dolazi u gubavcu, bolesniku i siromahu koji ti dođe, u čovjeku kojega nađeš na ulici. Tvoj je cijeli život euharistija… Život euharistije od pola sata – to ne ide, to je prejeftino.“
SAMOĆA
Gdje smo mi sami?… Kada sam sa Isusom, sa mnom je čitav svijet. „Ako u tebi nema Isusa prazan si i moraš biti sam“. „Isus se povlačio u samotno mjesto da moli. Stoga molitva dozrijeva u samoći.“ Potrebno je samoću učiniti lijepom. Mi moramo biti sa drugima, ali i onda kada si sa drugima da si sam. (da ne pripadaš svijetu op., T.T.)
PISMA
Čvrsto vjerujem da je pisanje pisama jedan od načina apostolata… pisma su Božji blagoslov… Preko pisama možemo vrlo mnogo dobra učiniti. Pisma patera Vizjaka iz Indije su ga nadahnjivala, kada je išao u prvi razred travničke Klasične gimnazije posjetili su ih pateri Šmit i Vizjak i na upit tko će s nama Ante im odgovori „Ja ću!“. (Josip Vizjak iz Zagreba i Mijo Schmidt iz Đakova, op., T.T.) Nekada je pisao do iza ponoći, a budio se u 4 ujutro. Mjesečno bi pisao 300 i više pisama, danas internet to olakšava, ali pitanje je bi li pater Ante pristao na to da kupi skupi stroj.
RIJEČI I DJELA
Svi mi ljudi malo previše govorimo… ali djelima, pa i malim, možemo puno dobra učiniti. Apostol Jakov kaže: Vjera bez djela je mrtva… Ako imamo Isusa u sebi, onda i svaka riječ mora tijelom (tj. djelom, T.T.) postati.“
„Kad sebe izgubiš, onda sebe dobiješ i druge dobiješ.“ Kad sebe imaš, onda si uvijek zabrinut. (oholost, navezanost na materijalno, briga za zemaljska dobra i zdravlje op., T.T.)
OBRAĆENJE
Biti „drugi Krist“ – to nije tek prazna riječ. Ljudski govoreći bit će malo uspjeha, malo utjehe. Ni Krist nije imao mnogo uspjeha. Potrebno je najviše naše obraćenje. Inzistirao je na molitvi i opraštanju kao uvjetu za obraćenje krštenika. „Divna je stvar kad nemaš ništa svoga kao imetak… Kada bi me sutra poglavar povukao imam naočale… i časoslov. Kad bih za nešto rekao da je moje, učinilo bi me to nesretnim. Sve što imam služi svima. I tada sam sretan.“
ČUDO
Čitav svijet je veliko čudo. „Bez vjere je čudo nemoguće. Ako se i malo posumnja, gotovo je.“ Spominje oluje na Gangesu, čudesna ozdravljenja, propovijedanja protivnicima kršćanstva… Nikada nije bio preumoran da bi u kapelici molio za bolesnika!
JEDNOLIČNOST
„Ako uvijek daješ, daješ još malo više, uvijek novost, uvijek radost, uvijek veselje. Čovjek nikada ne ostari… Bože moj, nikada u životu nisam osjetio jednoličnost.“ U župi je najveća sreća kada su ljudi u miru. Sve ovo vrijedi i za nas svećenike.
BLIŽNJI
Tko nije moj bližnji?Koga sretnem na putu, on je moj brat. U vrtu su razni cvjetovi.
ŽRTVA
Žrtva je danas tuđa riječ… i onima koji bi morali biti „živi žrtvenici“ – svećenicima. U žrtvi se mi ne gubimo, nego se nalazimo. Zar se Isus izgubio na križu? Naprotiv, on s križa privlači svijet. „U toj žrtvi nalazimo sebe i druge sa kojima se sjedinjujemo u supatnji. Žrtva nam je glavni smisao života. Ističe da se od žrtve u životi ne može pobjeći, dragovoljne ili prisilne.
GUBAVAC
Dotakni se gubavca rukom svoje ljubavi (natpis na automobilu Majke Terezije) Oni (ljudi) su gubavce izbacili iz društva. Pitam se kojim pravom? Oko Kalkute ima 73.000 gubavaca. (1977./1978., op., T.T.)
Ne ćemo ih zbog toga što je to najteža bolest i što se bojimo sami za sebe. „Nije mi cilj da dobijem gubu, nego da gubavcima pomognem ne štedeći sebe. Ako služeći njima dobijem gubu, znam da sam dobio nagradu. (?!!!) Gledajte, kada mislimo na smrt, gdje nas sve ona može zateći? Koliko ljudi u mire u prometnim nesrećama? Takvi računi o smrti zatvaraju nas u sebičnost. Kao i Majka Tereza u gubavcu vidi Isusa. Oni su nam dani da ih izliječimo, da se približimo Bogu“.
LJUBAV
On je (Isus), Bog je ljubav. Nema ljubavi prema Bogu bez ljubavi prema bližnjemu.
ŠUTNJA
Kada bismo malo više šutjeli, bili bismo mnogo pametniji, mnogo duhovniji. U šutnji imaš Boga pred sobom i svakog čovjeka… Što činimo, činimo u zajedništvu s Bogom i s drugim ljudima… U šutnji dozrijeva čovjek, dozrijeva misao. Šutnjom treba Gospodinu dati vremena da i on nama govori.
ZVANJE
Kada bismo mi sami sebe izabirali tada bi lako bilo reći ne!
BOGOSLUŽJE
Moramo uzimati ono što je najdublje u duši naroda. Misa mora biti davanje, čin davanja. (Time) se ostvaruje jedinstvo svete mise, žrtve i onih koji žrtvuju.
NEPRAVDA – KLEVETA
Bog ne tjera pravdu. On grli sa križa… Oprosti im jer ne znaju što čine. Iz dobre volje, ili iz zle volje – to nek Isus sudi, nek Bog sudi. Kad primiš uvrjedu, pa i nezahvalnost… tada si sretniji nego da si dobio povelik ček, pohvalno pismo od biskupa. Oprostiti je najteže.
SLUŽITI
Nije poniženje služiti… Što je bilo sa Isusom kada je Petru oprao noge? Je li postao manji? Je li postao manji Bog? …eto kako nas je ovaj moderni svijet podijelio na kaste. Ti si brate brat. A ona mi je sestra.
POSLJEDNJI SUD
Kako veli sv. Terezija gorjeti i izgorjeti iz ljubavi… A kada bismo mi takvi bili… onda suda ne će biti. To će biti samo zagrljaj. Meni je to otajstvo. Ipak boji se za one koji nisu imali ljubavi,koji nisu znali zagrliti bližnjega. Pred smrt usnio je Gospu, i sjetio se pjesme svećenika Izidora Poljaka „O, kako prelijep Gospode/U svetištu tvome ja snivah san/Dopusti mi da sanjam ga Gospode/Još godinu mnogu – mnogi dan“. Prisilio je sebe na propovijed i tiho izdahnuo na putu do bolnice. Uz zemljani grob pod palmom uzglavlje mu čini po vlastitoj želji bočica mora iz Jadrana i čestica metkovske hrvatske zemlje.
UČINI MOJ ŽIVOT SVETIM
Dotakni ognjem svojim život moj/Tvojim darom učini ga svetim
Podigni ovo moje tijelo/Učini ga svjetiljkom u hramu tvome
Dan – noć plamen ove svjetiljke pjesmom neka gori.
U tami si ti prisutan/Čitavu noć, o Bože – zapaljuj nove, nove
Zvijezde, ovaj život učini svetim.
S vida moga spasti će tamne mrene /kud god se okrenem – sve, sve, bit će svjetlost sve moje boli k tvojim će visinama uzaći… Ovaj život učini svetim (R. Tagore u prepjevu patera Ante Gabrića). Sjećam se još jednoga suvremenika Gabrićeva koji je kao fotograf snimao njegov rad i rad Majke Tereze, ali i narod i krajolik Indije Zvonimira Atletića. Na Zvonimirovoj izložbi fotografija pitao sam ga nasamo zašto se Indijci budući žive tako siromašno, u očajnim higijenskim, zdravstvenim, prehrambenim, klimatskim i inim prilikama odlučuju na vrlo visok natalitet; tada mi je fotograf dao „atletski“ odgovor: „Zato što vjeruju u život! I stvarno danas vidim da su mnogi kockari, narkomani, isprazni i tužni europski jedinci zabludili ne vidjevši u životu smisao, osim trenutnoga zadovoljenja poriva ili gomilanja vremenite moći i bogatstva. Luka Depolo, autor ove knjižice i dugogodišnji urednik časopisa za mlade „Maka“ u vrućici (ognjici) je prerano otišao, u dobi od svega 56 ljeta. Ali tada se to nije brojilo u žrtve Korone. Ljudi su umirali bez statistike.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više