Ostavštinu kapetan Florio Indiani 1642. daje bratovštini crkve sv. Vida, s naredbom da se vrše svake godine molitve pred raspelom koji je on darovao
Nikola Š. Ivanović piše u “Narodnoj svijesti” od 5. kolovoza 1931. “Crticu iz dubrovačke pomorske prošlosti”. “Godine 1600. živio je u Trstenom (lat. Cannosa)… imućni posjednik i brodovlasnik Florio Indiani. U Dubrovniku je oduvijek bilo često ime Cvijeto, možda je radi suobraćaja sa Španjolcima romanziran oblik imena Cvijeto, a uslijed trgovine sa zapadnom Indijom postade nadimak Indiani. On je svojim brodom “Santa Lucia” doplovio do zapadnih Indija (Karibi, op., T.T.) i stekao veliki imetak, te ulagao glavnice u banku u Napulju.” Jednom, jedreći preko Atlantika učini mu se da vidi Spasitelja propeta na križu.” Nakon sna kupio je u Rimu raspelo u prirodnoj veličini i odjedrio put Dubrovnika. Sve to vrijeme njegova supruga Điva nije ništa znala o njegovoj sudbini, iako je savki dan slala sluškinju da se raspituje u pomoraca i kapetana. Žena je već postajala očajna i tugovala. Tada je naredila kmetima da joj ne prostiru svilene ćilime na putu od kuće do crkve , kako je (tobož) običavala u svečane dane .(luda priča, toliko svile nije imao ni španjolski kralj, osim ako joj kuća nije vis a vis crkve, op., T.T.)
Zavjetovala se da će svaki dan pohoditi sveti Sakramenat, da joj Bog živa i zdrava vrati muža.
Putujući iz Dubrovnika prema Gružu (donedavno 2 odvojena mjesta) kapetan Vlaho Pišić ugleda na moru kraj Boninova (posjed obitelji Bona, danas je tamo groblje op., T.T.) brod sa zastavom (dubrovačkom) svetoga Vlaha. S broda po običaju zapucaše topovi tako pozdravljajući Gospu od Milosrđa, te skoro doplovi u Gruž.
To je brod Florija Indiana, nakon rukovanja i pozdrava otiđoše Pišić i Indiani barkom u Trsteno. Indiani ode do župnika don Iva Bianchija, ispriča mu san sa raspetim Isusom, i kako je donio raspelo za župnu crkvu svetoga Vida. Mještani odu brodicom u Gruž, te donesoše raspelo pucajući iz mužara; u selu bijaše veliko slavlje. Tu je raspelo i dandanas.
Nakon toga Indiani sagradi u Gružu još dva broda, Santa Croce (sveti Križ) i San Bonaventura. S brodom Santa Croce odjedri u Carigrad. Na povratku ga ružno vrijeme zaustavi u carigradskom kanalu na Bujukderima. Tu je raslo gorostasno stablo makljena (valjda platana, jer makljen je vrsta javora), a ispod njega mladi izbojci. Mornar izdere od debla 4 sadnice, od kojih jednu Indiani posadi u svoj vrt kraj žive vode, (lokalitet “Vrbe”), ali je unazad 100 godina uništiše jer je smetala maslinama. Drugu usadi u vrt Indiana, ali ta je uništena kada su Francuzi gradili cestu od Gruža prema Slanome iza 1806. godine.
Ostala dva i danas (1931., kao i 2023.) postoje, “i zovu ih platani europejskoga glasa”.
Ostavštinu kapetan Florio Indiani 1642. daje bratovštini crkve sv. Vida, s naredbom da se vrše svake godine molitve pred raspelom koji je on darovao. Francuskim osvajanjem Napulja krajem XVIII. stoljeća propada i zaklada Indiani. San Bonaventura imao je 500 tona, Santa Croce 300 tona, a Santa Lucia 300 tona. Kapetana Pišića sam našao da ima galeon San Antonio di Padua od 600 tona. Među vlasnicima galeona spominje se Florio Allapetchi iz Trstenoga (između 1550. i 1650., što odgovara i godinama kada je djelovao Florio Indiani.
Njegovi su brodovi sv Giacinto (Hijacint) i karaka san Angelo.
