Do sadašnjeg pada imovine došlo zbog promijenjenih osnova, ranijeg pooštravanja politike i pandemije
Nakon tri godine strogih “nultih covid” blokada, analitičari su očekivali da će se kinesko gospodarstvo brzo oporaviti ove godine. Ali nedavni skupovi podataka ukazuju na suprotno. Maloprodaja, industrijska proizvodnja i ulaganja u srpnju rasli su sporije nego što se očekivalo. U međuvremenu, pad agregatne potražnje stvorio je deflacijski pritisak na drugo po veličini svjetsko gospodarstvo.
Koliko bi Sjedinjene Države trebale biti zabrinute za kinesko gospodarstvo? Koliko je politika Pekinga pridonijela nevoljama u, primjerice, sektoru nekretnina? Kineski kreatori politike nekada su bili poznati po pragmatičnosti, ali može li se pragmatizam nastaviti u trenutnoj političkoj klimi u Pekingu?
NPR je razgovarao s Tao Wang, autoricom knjige Making Sense of China’s Economy. Bivša je ekonomistica u Međunarodnom monetarnom fondu, a trenutno je izvršna direktorica i glavna kineska ekonomistica u UBS-u u Hong Kongu.
- Godina 2023. je trebala biti godina u kojoj je kinesko gospodarstvo uzvratilo. Što je pošlo po zlu? Koliko bismo trebali biti zabrinuti zbog kineske ekonomske putanje?
– Očekuje se konsenzus da će se kinesko gospodarstvo oporaviti ove godine nakon tri godine politike nulte stope COVID-a. Očekivali smo da će oporavak biti potaknut oporavkom potrošnje, vođenim normalizacijom gospodarskih aktivnosti i poboljšanjem na tržištu rada, te stabilizacijom sektora nekretnina. Gospodarstvo se u prvom tromjesečju oporavilo uglavnom prema očekivanjima, a u slučaju imovine i izvoza nešto bolje nego što se očekivalo. Međutim, ulaskom u drugo tromjesečje, oporavak imovine je posustao, s prodajom stanova i počinje padati mnogo dalje. Osim toga, dok su se lokalne samouprave suočavale s izazovima financiranja, pooštrile su fiskalnu potrošnju, što je također ograničilo rast. U tom kontekstu industrijski sektor počeo je smanjivati zalihe i oporavak potrošnje usporio se u drugom tromjesečju. Zbog toga se ukupni gospodarski rast smanjio u drugom tromjesečju.
Na sastanku Politbiroa krajem srpnja, kinesko više vodstvo prepoznalo je poteškoće s kojima se suočava gospodarstvo i obećalo uvesti više politika potpore kako bi pomoglo stabilizirati gospodarstvo. Očekujemo ublažavanje fiskalne politike s većom kreditnom potporom za ulaganja u infrastrukturu i skromnim ublažavanjem politike nekretnina. Naša osnovna prognoza je da će se rast na kvartalnoj razini oporaviti na 4–4,5 % u trećem i četvrtom tromjesečju, što će rezultirati godišnjim rastom BDP-a koji će ove godine dosegnuti oko 5 % (cilj vlade za 2023.), u usporedbi s jedva 3 % u 2022. Gospodarstvo se možda neće oporaviti u drugom polugodištu, a rast bi ove godine bio daleko manji od 5 posto ako se sektor nekretnina ne stabilizira, bilo zato što imovinska politika nije značajno ublažena, ili se pokazala nedovoljnom za zaustavljanje pada. U tom će slučaju dugotrajni duboki pad imovine i dalje smanjivati prihode i povjerenje sektora poduzeća i kućanstava, kao i cijene.
- Je li vladino regulatorno pooštravanje i razduživanje u sektoru nekretnina posljednjih godina igralo ulogu u usporavanju?
– Vladine mjere pooštravanja imovine u razdoblju 2020.-2021. zasigurno su bile ključni okidač u tekućem padu imovine. Međutim, potonje je također posljedica velikih promjena u dugoročnoj potražnji i ponudi nekretnina, a pogoršala ga je pandemija i povezane politike. Regulatorno pooštravanje internetskih platformi, fintech tvrtki i sektora podučavanja nakon škole izašlo je u koncentriranom vremenskom razdoblju prije nekoliko godina uz malo upozorenja, što je dovelo do oštre korekcije u tim sektorima. Iako je vlada sada signalizirala normalizaciju propisa i obećala potporu privatnom sektoru i internetskim kompanijama, poslovno povjerenje moglo bi potrajati i konkretne ohrabrujuće mjere za oporavak. Prigušeno poslovno povjerenje vjerojatno je čimbenik slabih privatnih ulaganja nakon COVID-a, iako su krivi i pad dobiti i narudžbi.
Najveći rizik povezan je s imovinom
- Državni mediji navijestili su proteklih tjedana kako će biti veće potpore tržištu nekretnina. Bi li ovo bila promjena igre?
– Mislim da je do sadašnjeg pada imovine došlo zbog promijenjenih osnova, ranijeg pooštravanja politike i pandemije. Kineska vlada već je krajem 2022. signalizirala promjenu politike nekretnina, nakon što je prepoznala da najveći rizik povezan s imovinom više nisu cijene i poluga koja ide više, već duboki pad koji vuče gospodarstvo i ugrožava financijski sustav. Međutim, marginalno popuštanje do sada nije uspjelo zaustaviti silazni trend imovinskih aktivnosti. S više poticajnog političkog signala sa sastanka Politbiroa u srpnju, nada se da dodatne mjere ublažavanja lokalnih vlasti i raznih ministarstava mogu pomoći u stabilizaciji prodaje nekretnina, kao i upumpavanju više kredita kako bi se spriječilo neispunjavanje obveza programera u većem opsegu.
Mislim da je do sadašnjeg pada imovine došlo zbog promijenjenih osnova, ranijeg pooštravanja politike i pandemije.
S obzirom na to da nije bilo opsežnih mjera za ublažavanje imovine, ostaje za vidjeti hoće li one biti dovoljne za skoru stabilizaciju tržišta nekretnina. Međutim, jedno je jasno: dugoročni temelji imovine su se promijenili – kinesko stanovništvo vjerojatno je doseglo vrhunac, urbanizacija se usporava, a vlasništvo nad kućama već je vrlo visoko. To znači da će potražnja za nekretninama i izgradnja ostati znatno ispod najviših razina u razdoblju 2020. – 2021. čak i nakon što se oporave od trenutačnih najnižih razina.
Mnoge lokalne samouprave nemaju dovoljno novčanog tijeka za plaćanje kamata na svoj dug
- O pitanju duga već se dugi niz godina raspravlja. Koliko je ozbiljan problem sada?
Ukupni udio duga u BDP-u u Kini iznosi oko 300 % i raste, što je najviše među tržištima u nastajanju i više od većine naprednih gospodarstava. Iako je dug kineske središnje države relativno mali i iznosi nešto više od 20 % BDP-a, dug na razini lokalne vlade procjenjuje se na više od 70 % BDP-a. Štoviše, mnoge lokalne samouprave nemaju dovoljno novčanog tijeka za plaćanje kamata na svoj dug. Neki dijelovi korporativnog sektora, posebice trgovci nekretninama, također se sada suočavaju s ozbiljnim izazovima za servisiranje duga s obzirom na duboki pad imovine.
Unatoč visokoj i rastućoj razini duga, mislimo da je rizik od “tipične” dužničke krize ili financijske krize u kojoj velike neispunjavanja obveza uzrokuju neuspjehe banaka, ozbiljnu kreditnu krizu i / ili oštru deprecijaciju tečaja relativno mali u Kini.
Dug tijekom duljeg razdoblja stalno raste brže od proizvodnje
- Zašto?
– Jedan od čimbenika je da kineska vlada ima značajnu imovinu koja se može raspolagati kako bi pomogla u plaćanju duga. Što je još važnije, dužnička kriza obično je kriza likvidnosti, a u slučaju Kine visoka domaća štednja koju drže kontrole kapitala u domaćim bankama znači da je više od 95 % kineskog duga domaći dug, financiran relativno stabilnim domaćim depozitima i ne podliježe promjeni raspoloženja međunarodnih ulagača. Državno vlasništvo nad bankama i državna jamstva za depozite i evidenciju također čine poslovanje banaka vrlo malo vjerojatnim. Državno vlasništvo također znači da vlada može spriječiti banke da povuku kredite ili na drugi način izazovu kreditnu krizu. U međuvremenu, vlada također može ubrizgati kapital ili likvidnost kako bi poduprla rad bankarskog sustava i može koordinirati relativno uredno restrukturiranje duga, za razliku od razduživanja koje provodi tržište, što može biti neuredno i prekoračeno.
To ne znači da visoka i rastuća razina duga Kine nije problematična. Dokazi upućuju na to da dug tijekom duljeg razdoblja stalno raste brže od proizvodnje, a sve veći udio dodjeljuje se neproduktivnim sektorima. Bez tržišne discipline za uklanjanje niskih prinosa ili neuspjeha ulaganja, neučinkovita i rasipna ulaganja istisnut će produktivnija i profitabilnija. To znači pogrješnu raspodjelu resursa, smanjenu profitabilnost poduzeća i ulaganja te niži dugoročni rast. Rasipana sredstva na kraju će završiti kao nepopustljivi dug, čiji će trošak morati snositi financijski sektor i, u konačnici, štediše.
- Vaša knjiga govori o tome kako je Kina upravljala svojim gospodarstvom od 1978. godine. Sada kada je gospodarstvo ponovno na raskrižju, koje bi prošle lekcije kineski čelnici trebali naučiti kada razmišljaju o tome što slijedi?
– Kinesko gospodarstvo sada se suočava sa značajnim izazovima, pri čemu su se promijenili i vanjsko okruženje i vlastiti gospodarski temelji Kine. Kineski čelnici mogu učiti iz vlastitih iskustava snalaženja u izazovima u prošlosti.
Prvo, ostanite pragmatični i prilagodljivi kao i u prošlosti, prilagođavajući prioritete i alate politika kao odgovor na nove izazove i promijenjene okolnosti.
Drugo, ostanite otvoreni i otvoreni prema vanjskom svijetu – međunarodna trgovina, strana ulaganja, razmjena ljudi i ideja, najbolji međunarodni standardi i prakse izuzetno su pogodovali razvoju Kine i još uvijek su važni.
Treće, progurajte ključne reforme i zadržite tržišnu orijentaciju – one su bile ključne za poticanje brzog razvoja Kine od 1978. Suočavajući se s novim izazovima, Kina sada treba nastaviti s reformama poduzeća u državnom vlasništvu, hukou [sustavom registracije kućanstava] i mirovinskim reformama, podupirući privatni sektor i preuređujući fiskalni sustav, da spomenemo samo neke.
