Građane bi trebalo animirati i motivirati da u što većem broju izađu na izbore
Puno se toga nakupilo oko aktualnog predsjednika Vlade Andreja Plenkovića. Unatoč, vrsnoj osobnoj elokvenciji, retorici i manipulaciji ne može više skrivati svoju nervozu i uznemirenost. Poznato je i viđeno kako na postavljena pitanja odgovara “litanijama” – nabrajanjem svega i svačega što je ova vlada u svoja dva mandata dobro učinila i dala građanima. Pri tomu pokušava marginalizirati afere koje potresaju hrvatsko društvo, a proizvela ga njegova vlada, odnosno neki ministri. Oporbu ismijava čak i onda kada ta “razbijena” oporba uspije napraviti nešto dobro, poput onog okupljanja i prosvjeda na Markovu trgu. Pokazali su da mogu kad se organiziraju i ujedine postići planirano i viknuti: Dosta je! Odlazi!
Je li stvarno dosta ove vlade i njezina predsjednika Plenkovića pokazat će parlamentarni izbori, kad god bili. Građane bi trebalo animirati i motivirati da u što većem broju izađu na izbore.
Lažna obećanja
Koga birati? Pitanje je sad. Što nam to oporba nudi. Nisu izašli s nikakvim programima. Obećavaju bolje i više, nego što imamo sada. Što je to bolje i više u državi iz koje bježe mladi obrazovani i potentni ljudi? Što je to bolje i više u državi u kojoj se korupcija petrificirala u svim područjima i dijelovima rada, djelovanja i života? Obećavaju nam žestoku, organiziranu i transparentnu borbu protiv korupcije, koja je dobrano nagrizla zdravo tkivo i supstrat cijele države. Obećavaju nam pravnu jednakost svakog pojedinca. Obećavaju nam bolji i veći standard građana. Obećavaju nam pravdu, pravednost i istinu, na svim razinama. Kako to postići? Tko i s kime to može postići? Za sada se to ne vidi. Jedno su priče, a drugo su konstruktivni planovi i programi, odnosno dobra i djelotvorna strategija i taktika. Svi su nam to do sada obećavali i lijevi i desni i oni u centru. Malo se toga realiziralo. Istina, plaće i mirovine su značajno porasle u mandatu ove vlade. Međutim, to je samo privid. Inflacija je sve to pojela. Svaki dan sve ono što je potrebno za život pojedinca poskupljuje, naročito hrana. Velik dio naših građana živi u siromaštvu ili je na samoj granici tog siromaštva. Tu ima najviše umirovljenika. Nikakvi povremeni dodaci na mirovinu to ne mogu riješiti. Svako humano i demokratsko društvo bi moralo brinuti o ljudima koji su cijeli svoj radni vijek stvarali i pomagali u izgradnji zemlje. Zato što je u pretvorbi i privatizaciji mnogo toga uništeno, oteto, i prodano nisu krivi umirovljenici, već vlast koja je dozvolila da pokvareni manipulatori osiromaše zemlju i “kupe” državu.
Manjak demokracije
Država je neposredno u rukama onih koji su se ranih devedesetih obogatili i stekli moć. Ti i takvi, odnosno njihovi potomci upravljaju državom na mnogo načina, posredno i neposredno. Demokracija je tu prividna, pomaknuta i osakaćena. Zapravo nema je. Bilo bi dobro demokraciju uspostaviti, na svim razinama i izabrati onu vlast koju većina građana podržava. Prema ispitivanju javnog mišljenja, brojke govore kako najviše građana podržava HDZ i predsjednika Vlade Plenkovića. To je onih tridesetak posto vjernih članova i simpatizera koji imaju izravnu pomoć, dobrobit i dobit od toga što su u toj stranci, kojoj tepaju državotvorna. To su oni koji su djelomice opljačkali, unazadili, osramotili i učinili taocem državu u koju se zaklinju. To su najveći domoljubi. To su Hrvatine. Zbog njih je premijer nervozan. Ne može se i ne zna s njima obračunati, čak im podilazi, što je pokazao izbor glavnog državnog odvjetnika suca Ivana Turudića. Kad je Andrej Plenković došao na čelo HDZ-a i države rekao je kako će promijeniti HDZ i državu Hrvatsku. To se nije dogodilo. Naime, HDZ je promijenio Plenkovića, u mnogo čemu. On više nije onaj fini, uglađeni gospodin, kakav je došao. On je često drzak, bezobrazan i reduciran u izričaju, naročito kad je dotjeran uza zid. To mu se događa kad brani nebranjeno, svoje ministre koji su ogrezli u kriminal, koji krše Ustav i zakone, koji se bogate na račun države, koji lažu i kradu ili pomažu onima koji to rade. Takvih koji to rade ima puno, na svim razinama, posebice na najvišoj. Međutim, to se pokušava gurnuti pod tepih i zaboraviti. Nitko više ne priča o INA-i i ukradenim milijardama. Sad je aktualan Geodetski fakultet, koji je s Ministarstvom kulture sklopio sumnjiv posao vrijedan stotine tisuća eura, koji su netransparentno i nenamjenski trošeni. Europski tužitelji to istražuju. Ministrica se vadi na način da tvrdi kako u tom poslu nema europskog novca. Novac je nacionalni. Kaj god! Čiji je to novac? Naš, naravno. Zar taj novac manje vrijedi? Za glavnu europsku tužiteljicu Lauru Codruţa Kövesi, novac nema nacionalni niti bilo koji drugi predznak. Ona želi znati i vidjeti gdje i kako je utrošen svaki cent. Nama to očito nije važno niti bitno.
Turudić je guglao
Što je nama važno i bitno, odnosno što je to za vladajuće? Jesu li bitni sudski procesi koji se vode ili će se voditi za bivše ministre i ostale visoke dužnosnike? Je li im važna i bitna prepiska Josipe ex Rimac a sada Pleslić sa sucem Turudićem i ostalim dužnosnicima koji su joj pogodovali ili kojima je ona pogodovala dobro naplativši taj svoj aktivitet. Ona se osigurala. U njenom mobitelu je njena sigurnost i obrana. Sa sobom će ih puno povući u ponor, ako uopće dođe do raspetljavanja njenih poruka i prepiske. To bi moglo otići u zastaru, pogotovo ono što se tiče novoizabranog glavnog državnog odvjetnika, koji je kao sudac guglao neke pravilnike potrebne spomenutoj Josipi u njenim manevrima i pomoći njenim prijateljima. Da je na snazi kolokvijalno nazvan zakon AP, dopuna Kaznenog zakona po kojem će se strogo kazniti svaki onaj koji iznosi bilo kakve informacije, dok to ne odradi sud, ništa ne bismo znali o prepisci Josipe Pleslić, bivše državne tajnice, koja često u svojim SMS-ovima spominje izvjesnog AP-a. Svima je jasno tko je to. Njemu je jasno da je upleten, ako ništa drugačije, ono po spominjanju u razgranatu mrežu spomenute gospođe.
Čini li ga to nervoznim? On to sve bagatelizira i marginalizira, kao i puno toga drugoga. Zašto mu je onda bilo tako važno i bitno imenovanje glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića, zbog koga se digla buka, buna i pobuna u cijeloj državi? To zna samo premijer. Mi ostali naslućujemo. Treba od njega otkloniti sve, pa čak i sumnju u njegovu povezanost s Josipom Pleslić, a preko nje i s njenim prijateljima i “mušterijama”.
Da je premijer kojim slučajem imao ispravan radar, odmaknuo bi ili uklonio s vrha ili potpuno iz HDZ-a gospođu Peslić i njoj slične. Tada bi se HDZ promijenio. Promijenila bi se djelomično i država. To se nije dogodilo. Imamo što imamo. Pred nama su izbori: parlamentarni, europski i predsjednički. Na nama je da odlučimo što ćemo i kako ćemo. Izbora baš i nemamo, ako se nešto ne promijeni i ne dogodi u ovih nekoliko mjeseci pred nama.
