Za ne vjerovati je da politička stranka, pravomoćno osuđena i kažnjena za korupciju, godinama bude na vlasti i 2024. godine bude relativni pobjednik izbora
U srijedu 17. travnja 2024. godine vojska od milijun i dvjesto tisuća umirovljenika krenula je na birališta i glasala za one koji su većinu njih doveli na rub siromaštva i u siromaštvo. Dogodio se svojevrsni Stockholmski sindrom, kojeg većina nije svjesna. Prestrašeni crvenom “nemani” koja će ih napasti, išli su na birališta na štakama, u kolicima , s hodalicama… Onim onemoćalim koji ne mogu ustati iz kreveta i koji su u bolnicama nosili su se izborni listići. HDZ se osigurao. Ipak, ni relativno velika izlaznost na birališta nije ih onemogućila da budu relativni pobjednici izbora.
To je za ne vjerovati. Vlada koja je smijenila 30 ministara, nizala afere za aferom, omogućila prijevare i krađe preko svojih ljudi, posebice u INA-i, čiji premijer omalovažava oporbu i svakoga tko ne misli kao on i nije s njim, koji je uveo apsolutizam…, ispala je jako dobra s velikim postignućima, što ih je poput litanija predsjednik Vlade i HDZ-a ponavljao u svakom govoru i što je bio odgovor na mnoga pitanja. To je moguće samo u Lijepoj našoj, gdje su mnogi, posebice umirovljenici, glasovali za HDZ i njihove partnere.
Povisili su mirovine. Istina, jesu. Međutim elementarna matematika govori kako su mirovine danas u prosjeku manje nego 2016. godine kad su ovi s Plenkovićem došli na vlast. Kreću se negdje oko 40 % prosječne plaće, a tako će biti ako se ostvare obećanja u vezi toga. To nisu imali na pameti oni koji su jučer zaokružili HDZ.
Moć vlasti zove
Što je, tu je. Što dalje, pitanje je sad. Bit će tu puno trgovine, kupoprodaje i izdaje, najviše birača. Ne bi to bilo prvi puta. I ne bi to napravio samo HDZ. Svima njima vlast je mila i moć privlačna.
Bez Domovinskog pokreta se ne će moći formirati vlada, kažu stručnjaci i analitičari. Domovinski pokret ima određene uvjete za eventualnu koaliciju. Oni ne će s onima gdje bude srpska stranka i Pupovac. Sjetite se što je o njima i nekim njihovim članovima govorio Plenković u svojem “slobodnom” govoru, pred 200 članova HDZ, uputivši ih u zadnje predizborne radnje i rabote.
Dijelom će se sve to zaboraviti. Moć vlasti zove. Moglo bi doći do raskola te “stamene”, domoljubne i krajnje desne stranke. Ovisno o tomu, tko im ponudi više i bolje, neki će se prikloniti, posebice onima koji su im ideološki bliže. Govore da se oni ne prodaju. Živi bili, pa vidjeli. Svatko ima svoju cijenu, ovisno o potražnji. Potražnja je velika i sudbonosna.
Na ispitu je vjerodostojnost i temeljne ljudske vrijednosti. Postoje ljudi koji to posjeduju, čak i onda kad su u politici. Predsjednik države zasad šuti. Mislim, da su mu šanse da postane predsjednik vlade nikakve. SDP s partnerima ne može sastaviti nikakvu vladu i doći do 76 ruku u Saboru. Do 76 ruku će teško doći i HDZ, štogod nudio.
Idemo li na nove izbore?
Vrijeme neminovno teče i po svemu sudeći ići će se na nove izbore, opet i ponovno, sve dok relativni pobjednik ne će moći doći do 76 ruku u Saboru.
To sve govori o nama i situaciji u kojoj se nalazimo. Ljudi žele promjene. Velika izlaznost birača je to potvrdila. Nažalost još uvijek je puno onih koji misle da su glasali za Franju Tuđmana, ako su zaokružili HDZ, posebice u ruralnim sredinama. Nije lako i jednostavno to promijeniti. Današnji HDZ je daleko od onog Tuđmanovog, baš kao što je i predsjednik HDZ-a daleko od Tuđmana, bez obzira koliko se trudio da mu sliči, nastupom, govorom i djelom.
Za ne vjerovati je da politička stranka, pravomoćno osuđena i kažnjena za korupciju, godinama bude na vlasti i 2024. godine bude relativni pobjednik izbora. Koje to ljepilo ih drži? Koje to sljepilo naroda ih bira? U čemu je poanta? Nije u Pelješkom mostu, Schengenu, eurozoni, povećanju plaća i mirovina. To je u mentalitetu naroda koji se boji crvenih. Međutim ti crveni nisu ono što su nekad bili. Ako ćemo po istini i pošteno crvenih je više u HDZ-u, nego u SDP-u. Dobro je poznato kako je ranih devedesetih, odnosno na samom početku i u formiranju HDZ-a toj stranci prišlo oko 200.000 komunista. Zamijenili su crvene partijske knjižice plavima i postali “domoljubi” s rukom na srcu. Naši penzići to dobro znaju i mirne duše glasuju za njih i njihove slijednike u HDZ-u. S tom enigmom bi se trebalo suočiti i pokušati ju riješiti.
