Tema je imaginarni ženski akt, motiv tijelo zrele, za suvremene trendove i shvaćanja punačke i putene žene, a njegov je prikaz dosljedno sumaran i reduciran. Fokus je na tijelu i njegovoj impostaciji
U Galeriji Emanuel Vidović na Poljani kraljice Jelene u Splitu u utorak, 21. svibnja 2024. otvorena je izložba Ence Kovačević naziva „Žena“. Izložba „Žena“ prezentira ciklus radova Ence Kovačević koji su nastali u razdoblju od 2021. – 2023. godine u tehnici polikolora i krede na papiru unutar kružnog formata. Kustosi izložbe su ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Zagrebu Branko Franceschi i muzejska savjetnica Muzeja grada Splita Nela Žižić.
Enca Kovačević rođena je u Splitu 1953. godine u obitelji koja potječe s otoka Hvara. Nakon završene Škole primijenjene umjetnosti u Splitu studirala je na Pedagoškoj akademiji u klasi profesora Ante Kaštelančića, također u Splitu. Godine 1980. postala je članica Hrvatskog društva likovnih umjetnika – Split. U prvoj polovici devedesetih godina prošlog stoljeća otputovala je na studijski boravak u Sjedinjene Američke Države. Prvu samostalnu izložbu održala je u prostoru Francuskog instituta 1982. godine. Od tada je priredila više samostalnih izložbi, među kojima se ističu retrospektivna izložba u zagrebačkoj Galeriji Klovićevi dvori 2002., izložba u Muzeju grada Splita 2008. i izložba u Galeriji Ivana Meštrovića 2017. u Splitu. Sudjelovala je i na brojnim skupnim izložbama. Dugo godina je djelovala kao likovna pedagoginja, a posebno je vrijedan njen dugogodišnji angažman na mjestu voditeljice slobodnih aktivnosti u Dječjem domu „Maestral“ i voditeljice likovne kolonije „Maestral“.
U svom prvom samostalnom nastupu izložila je dvadesetak uljanih slika i aktova koji kao da su bojom i čvrstinom izrasli iz oporog mediteranskog tla. Već tada slikarica se predstavila osebujnim rukopisom asocijativnog naboja što je posvjedočila u svim dosadašnjim izložbama.
Potraga za vlastitim likovnim izrazom ubrzo je dovodi do vrlo individualizirane palete i specifične lirske figuracije s elementima apstrakcije. Slikarica najčešće koristi ulje na drvenoj podlozi, a krajolici, podmorje, žene u dalmatinskim nošnjama i aktovi njezini su glavni motivi. U novijim radovima koncentrira se na studije nagog ženskog tijela u tehnici polikolora i krede na papiru unutar kružnog formata.
Tema je imaginarni ženski akt
U katalogu izložbe Branko Franceschi o novim Encinim radovima je zapisao: „Tema je imaginarni ženski akt, motiv tijelo zrele, za suvremene trendove i shvaćanja punačke i putene žene, a njegov je prikaz dosljedno sumaran i reduciran. Fokus je na tijelu i njegovoj impostaciji, pa se detalji, lice, periferni dijelovi poput dlanova i stopala jednostavno stapaju s pozadinom. Kolorit u odnosu na realističan, prirodni inkarnat, teži prema idealiziranom, pastelnom, ružičastom spektru i bjelini. Potez je širok, gesta brza, manira skicozna, a ipak sve je nekako meko i puteno, rekli bismo ženski, iako je struktura pigmenta ponekad vidljiva i gruba. Osim motiva žene, kompozicija zaobilazi sve ostalo što bi moglo sugerirati bilo kakav ugođaj: nema sobe, nema mobilijara, niti odjeće, bilo čega. Jedino što vidimo je tijelo koje se iz pozadine izdvaja tek nužnim izvedbenim repertoarom, crtežom i modulacijom potezima kista (…) Za razliku od svojih kolegica koje su se prema dominantnoj povijesti muškog vizualnog stvaralaštva postavile odmakom prema novom mediju izražavanja i/ili, pak, reinterpretacijom motiva i tema u skladu s proklamiranom rodnom poetikom, Enca se s njom suočila na možda najzahtjevnijoj dionici u kojoj se sreću muški pogled i muško gledište – na motivu ženskog akta. Objekt je postao subjekt, golo žensko tijelo znak, sofisticirano estetizirana seksualna žudnja premetnula se u stav.“ (u katalogu izložbe Branko Franceschi)
„Rafinirani tonski intimizam i nepatvoreni izričaj suosjećajnosti spram žene i njezine faktične tjelesnosti, likovni su mikrosvijet Encina slikarstva. Njezini aktovi, bilo da su sklupčani u bolu ili čeznutljivu zazivanju erosa, bilo da su usredotočeni na okrepljujuća torza ili čvrstinu bedara, ne samo da ocrtavaju duh i tijelo istinske žene, osiguravateljice života pro futuro, nego i zrcale autoričino psihološko i emotivno stanje tijekom kreativnog čina.“ (Biserka Rauter Plančić)
Izložba se može pogledati do 11. srpnja 2024. godine.
