"Oto-moto" knjige Kraj Iraka našega dobrog guvernera Pere Galbraitha
U Bagdadu živio trgovac koji je poslao slugu na tržnicu da kupi potrepštine. Nedugo zatim sluga se vrati, blijed, drhteći i reče: Gospodaru, baš dok sam bio na bazaru, udarila me neka žena u svjetini. Kad sam se okrenuo shvatio sam da me to udarila Smrt. Pogledala me i zaprijetila mi rukom – posudite mi svoga konja, odjahat ću iz grada kako bih izbjegao sudbini.
Otići ću u Samaru, gdje me Smrt ne će pronaći. Trgovac mu posudi konja, sluga uzjaši, zarije ostruge konju u slabine i odjuri najbrže što je konj mogao trčati. Tada trgovac siđe na bazar, ugleda me kako stojim u gomili i upita: Zašto si jutros rukom zaprijetila mome slugi? Rekoh: Nisam rukom mahnula da mu prijetim, nego sam se iznenadila. Zapanjila sam se što sam ga vidjela u Bagdadu, zato što se večeras imam susresti s njime u Samari.
(Napomena: ovu priču zapisao je neki engleski momak 1933., a po britanskim nacrtima Smrt inače po Iraku putuje eto skoro sto godina, pa i ovih dana, ali to je druga i drugačija priča o SMRTI.)(t.g.)
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više