Lijepo je kad se ljudi vole, povezuju i razvijaju bratstvo i jedinstvo dvaju naroda kao što je kod Srba i Hrvata. U demokratskoj i civiliziranoj Europi malo je takvih naroda jer tamo nema nacionalizama, oni uglavnom brinu samo o svom narodu i o nacionalnim interesima svoje države. Zbog toga treba pohvaliti razvoj bratstva jedinstva naših naroda, koje mogu poslužiti Europi za primjer. Za taj dobar primjer možemo zahvaliti pojedincima koji su se okupili oko udruge „Veritas“ sa sjedištem u Beogradu, koju predvodi ideološki prijatelj Carle del Ponte, Savo Štrbac i s druge strane udruge „Documenta“ sa sjedištem u Zagrebu, koju predvode ideolozi bratstva i jedinstva Vesna Teršelić i Zoran Pusić, uz obilatu potporu predsjednika RH Ive Josipovića, Vesne Pusić i cijele garniture Pantovčaka i Banskih dvora.
Kačje gnezdo
Mnogi, pogotovo u Hrvatskoj, premalo znaju o njihovim aktivnostima i dobrim rezultatima u razvoju hrvatskog gospodarstva. Zbog racionalnog trošenja novca hrvatskih građana, oni su s velikim oduševljenjem obustavili izgradnju Pelješkom mosta. Ako se izgradi taj most tada će ti isti rasipnici tražiti razvoj Pelješca. Osim toga, oni će tražiti i dalje povezivanje Korčule s novim prekomorskim mostom i tako nikad kraja rasipništvu. Zbog principa bratstva i jedinstva naših naroda i racionalnosti, oni su htjeli Dubrovnik povezati s maticom Hrvatskom preko BiH, ali tome su se suprotstavili hrvatski nacionalisti.
Jedan od najvećih uspjeha u povezivanju naših balkanskih naroda, posebno Hrvatske i bratske Srbije, postigao je Ivo Josipović kada je zaključio strateško partnerstvo s prijateljskom Velikom Britanijom, Francuskom i Nizozemskom. Te tri zemlje pokazale su i dokazale posebno prijateljstvo prema hrvatskom narodu za vrijeme nemira nekih srpskih odmetnika 1991. godine. Zbog uznemiravanja naših naroda koje su ti odmetnici poremetili, čiji je posebni trag ostao na Ovčari i Srebrenici, ove tri zemlje, preko Vijeća sigurnosti UN, kaznili su ih tako što su morali preuzeti svu brigu za 49 % teritorija Bosne i Hercegovine. O svim takvim nemirima, na prostorima bivše Jugoslavije zadužen je stručni tim Save Štrpca i Vesne Teršelić sa svojim stručnjacima.
Dani sjećanja na tragediju Vukovara
Vukovar je simbol razaranje Hrvatske i masovnih zločin nad hrvatskim narodom od srbočetničkog agresora.Dan Svi sveti i Dušni dan kršćanski su blagdani odavanja pijeteta i prisjećanja svih nama dragih osoba i ljudi koji više nisu među nama. Pijetet se odaje osobi prema kojoj osjećamo iskreno žaljenje, bilo po rodbinskoj i prijateljskoj osnovi, ili suborcu kojeg su hrvatski branitelji izgubili u obrani Vukovara. Sve ostalo je farsa, simbolika ili protokolarno prisustvovanje takvim skupovima. Žrtva Vukovara je nešto posebno za svakog hrvatskog branitelja i domoljuba koji voli samostalnu Hrvatsku stvorenu u Domovinskom ratu, pa kolona sjećanja nije mjesto za prikupljanje političkih poena, jer je 18. studeni, Dan sjećanja na žrtve Vukovara iz 1991. godine, kada je Vukovar pao u ruke srbočetničkim zlotvorima, koji su ga prethodno tri mjeseca granatirali, rušili i nemilice ubijali sve na tim prostorima. To je dan odavanja pijeteta žrtvama koje su pale od ruke krvožednih agresora. To je dan sjećanja kada je srbočetnički agresor na zvjerski način, na stratištu Ovčare, izvršio likvidacije ranjenika iz Vukovarske bolnice. Zbog toga, kolona sjećanja kreće od vukovarske bolnice do Memorijalnog groblja žrtava srbočetničkog agresora, da članovi obitelji, rodbina, prijatelji i suborci, oplakuju one koje je zločinac ubio.
Svaku godinu, na taj dan, preživjeli hrvatski branitelji i iskreni hrvatski domoljubi, dolaze izraziti pijetet tim žrtvama, s porukom ne ponovilo se. Tu poruku „ne ponovilo se“, Hrvati šalju u svijet još od 1918. godine, ali povijest pokazuje da za velikosrpske ideologe i zločince to ne vrijedi.
Zašto se hrvatska vlast boji doći u kolonu sjećanja među hrvatske branitelje i domoljube?
Prošle, 2013. godine, gospoda s Pantovčaka i Banskih dvora, koji u Vukovar dolaze iz protokolarnih razloga, htjeli su biti glavni i predvoditi kolonu sjećanja. Međutim, s takvim protokolom se nije slagao domaćin, Stožer za obranu Vukovara, koji je i poveo tu kolonu, a u nju su se mogli svi dobro došli uključiti. Gospoda s Pantovčaka i Banskih dvora osjećali su se posramljeni i otputovali pravac Zagreba natrag u svoje fotelje. To su oni koji su bili protiv rušenja Jugoslavije i protiv stvaranja samostalne Hrvatske. Unatoč svakom trudu, oni ne mogu ničim dokazati da su došli izraziti iskreni pijetet palim žrtvama Vukovara. Ako je tako, a tako je, to znači da su došli iz političkih razloga.
Dragan Vulin
Na osnovi tih događaja, iz kluba jugooficira, predsjednik HDSSB-a Dragan Vulin uzeo si je pravo naređivati vukovarcima i njihovim gostima kako bi se ove godine trebali ponašati u koloni Dana sjećanja na žrtvu Vukovara. Vulin prijeti gradonačelniku Ivanu Penavi da oni iz HDSSB-a ne će podržati HDZ u Gradskom vijeću ukoliko sve ne prođe dostojanstveno, u miru i bez incidenata. Očito da Vulin ne brine za žrtvu Vukovara, već da njegovi istomišljenici s Pantovčaka i Banskih dvora, na čelu s Josipovićem žele pokazati kao liju suze za žrtvama Vukovara, kao što su lili kada su izašli iz sabornice za vrijeme kada se donosila odluka o izdvajanju Hrvatske iz zajednice republika bivše Jugoslaviju.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više