• Mađarsko zatvaranje Srednjoeuropskog sveučilišta (CEU) u Budimpešti, koje je 1991. osnovao George Soros, polako odlazi u zaborav. Osim ovoga stranoga sveučilišta još ih je 27 koje su stranci osnovali kod naših sjevernih susjeda. Mađarske vlasti kažu da 27 od 28 stranih sveučilišta krši neke aspekte mađarskoga prava. Kakva je situacija kod nas. Zasigurno još gora, samo mi nemamo na vlasti Viktora Orbána da ih potjera.
• „Otprilike u ovo vrijeme prošle godine, na Trgu bana Jelačića u Zagrebu okupilo se pedesetak tisuća ljudi, zahtijevajući nastavak reforme obrazovanja na čelu s Borisom Jokićem. Bio je to jedan od najvećih građanskih prosvjeda u povijesti samostalne Hrvatske“, zaziva nemire na ulicama Boris Pavelić, jugoslavenski novinar hrvatskoga prezimena. Pridružuje mu se i drugi jugonostalgičar iz iste redakcije, tj. jugo frakcije, urednik Branko Mijić, koji na blaži način također zaziva „događanja naroda“ i „jogurt revoluciju“ na hrvatskim trgovima po uzoru na blagopočivajućega njihova uzora – Slobodana Miloševića. „To što je prije godinu dana pristojna Hrvatska u pristojnom broju izašla na ulice i trgove da pokaže talibanskoj kako ne će sjediti skrštenih ruku, ne tiče se Plenkovića“, prijeti Mijić i nastavlja: „Vjerojatno i on tih 50 tisuća ljudi smatra feštarima, a ne ljudima dostojnim javnog dijaloga, poput Barišićevog prethodnika Predraga Šustara, pa zaslužuje da ga i naslijedi na onom riječkom transparentu: 'Plenković – just another prick in the wall'… Oni koji su mislili da će prošlogodišnji civilizirani ustanak nešto promijeniti u glavama onih koji o reformi odlučuju, grdno su se prevarili. Politika je i ovoga puta pobijedila struku, a antiintelektualizam i antiindividualizam prethodne vlasti zabetonirani su možda i zauvijek.“ Ovim zazivanjem nemira na ulicama nikad kraja. Početak je bio u režiji Josipa Manolića i Stjepana Mesića 1994. u neuspjelom puču, a nastavak dvije godine kasnije kada se – uz mig izvana – okupilo nekoliko tisuća „nezadovoljnika“ na Trgu bana Jelačića da bi spasilo ogavnu protuhrvatsku „stojedinicu“. Kasnije je „stojedinica“ pala iznutra (neki matići, mojzeši, šeparovići… pojelu su njezino zdravo tkivo), a da nitko nije odgovarao za taj kriminal. A zašto je to tako bilo? Zato jer nismo imali Viktora Orbána.
• A sada o stvarnoj najavi prosvjeda. Nju predbodi Lea Horvat s brnjicom na nosu. Pored nje je drugarica Martina istoga prezimena, koja ne nosi brnjicu u nosu, nego transparent u rukama. Ima među organizatorima „jogurt revolucije“ protiv Plenkovićeve vlasti i jedan muškarac. Taj hoda s ruksakom na leđima. I misle srušiti Hrvatsku. Baš njih briga za kurikulnu reformu. Baš njih briga kako će i što hrvatska djeca učiti u školi. Njih je briga samo da odrade posao koji im je netko izvana već platio. I treći puta šteta što nemamo Orbána.
• Pred nama je drugi krug lokalnih izbora. Postoji velika vjerojatnost da će rezultat tih izbora – prije svega u Splitu – odrediti sastav nove Vlade. Ili raspad aktualne.
• Održan je skup o brendiranju i pokušalo se nešto više reći kako da se što više približimo svijetu. No, kod Agrokora sve se radi suprotno od toga. Radi se samo da se kroz Agrokor ocrni Hrvatska. Bez obzira na to kako je Agrokor u svojim nekim razdobljima nastao i širio se, on je toliko dobar i gospodarski jak da ga sada treba sačuvati. Rijetko koja država ima ovako jaku tvrtku koja objedinjuje poljoprivredno-prerađivačku industriju koja se proširila u susjedstvu. I zato Agrokor treba spasiti. Spašavanjem Agrokora, spašava se ne samo hrvatsko gospodarstvo, nego i brend Agrokor i ugled Hrvatske šire od ovoga dijela Europe. I zato nas ne treba čuditi izjava izvanrednog povjerenika Agrokora Ante Ramljaka da je „interes domaćih i stranih banaka za kreditiranje Agrokora veći od potreba“.
• Ovih dana imali smo priliku vidjeti Josipa Broza kako ga, dok govori svoje političke dosadne tirade, uznemirava pudlica
(http://slobodnadalmacija.hr/scena/mozaik/clanak/id/487895/ova-je-snimka-godinama-bila-zabranjena-jeste-li-znali-da-je-i-tita-netko-godinama-uznemiravao-i-maltretirao). I sad neka titoljupci kažu da je njihov idol brinuo za radničku klasu.
• Jad i bijeda Hrvatske radio televizije. Uz sve lošije urednike, posebica na radiju, sada su i vijesti loše da lošije ne mogu biti. Prilikom izvješivanja sa skupa Natoa iz Taormine na jugu Sicilije pročitana je vijest da se skup održava na obali Jonskoga mora. Strašno!
• „Ja sam sad došao na televiziju autom i u autu sam ostavio cucka jer unutra imam radio“, izjavio je u emisiji Otvoreno politički analitičar Davor Gjenero. Nasuprot njega sjedio je samoproglašeni predsjednik HSS-a Krešo Beljak od onoga što je od HSS-a ostalo. Time je Gjenero podsjetio kako je čudno da dokazani i sudski osuđeni kradljivac i provalnik u automobile bude na čelu jedne političke stranke.
• U Sarajevu je održano predavanje Nermane Mehić na temu "PTSP u bosanskohercegovačkom društvu danas". Faruk Krek, predsjednik Udruženja oboljelih od PTSP-a iznio je podatak da je od 1995. do 2012. godine 1500 pripadnika Armije BiH izvršilo samoubojstvo, 500 pripadnika HVO-a i 3000 pripadnika Vojske RS-a. U prosjeku najviše Hrvata.
• Na Bilima kod Mostara gradi se "Groblje mira" za sve hrvatske žrtve Drugoga svjetskoga rata i poraća u Bosni i Hercegovini. Tu nakanu fra Ivan Šarčević, profesor na Franjevačkoj teologiji i gvardijan samostana sv. Ante na Bistriku u Sarajevu naziva »podizanjem "groblja šutnje" nad vlastitim zločinima«. Ako je i od fra Ivana, previše je bolan.
• Hrvatski povratnik Mirko Vice iz Buturović Polja kod Konjica pretučen je. Pretukao ga je brutalno musliman Đulejman Turković jer mu je prigovorio zbog krađe drva. Ovaj opasan napad po život Višnja Starešina točno uspoređuje s islamističkim napadom u Manchesteru. U oba ova slučaja političari (za)žmire na jedno ili oba oka.
• Srbija je duboko uključena u makedonska politička previranja. Bivši zamjenik ravnatelja BIA-e (Bezbednosna informativna agencija), Goran Živaljević, a sada njezin aktivan časnik, već treći mandat na službi je u srbijanskome Veleposlanstvu u Skoplju. Živaljević je bio u Sobranju Makedonije u vrijeme nasilnog upada demonstranata 27. travnja. Makedonci tvrde kako Živaljević redovito instruira predsjednika Demokratske partije Srba u Makedoniji Ivana Stoiljkovića.
• Nakon Draže Mihailovića, Srbija je rehabilitirala i Nikolu Kalabića. Naime, Viši sud u Valjevu, pod predsjedanjem suca Dragana Obradovića donio je rešenje kojim je usvojen zahtjev za rehabilitaciju Nikole Kalabića, nekadašnjeg zapovjednika četničke „Gorske garde Jugoslavenske vojske u otadžbini“. Time je poništeno rješenje Sreskog suda u Mionici od 11. IX. 1946. kojim je Kalabiću konfiscirana nepokretna imovina.
• Reçep Tayyip Erdoğan u svojoj se političkoj karijeri stalno mijenjao: prvo je počeo kao islamist, zatim se u prvim godinama svog premijerskog mandata predstavljao kao demokrat, a sada vlada Turskom kao despot. Slično se ponaša i Aleksandar Vučić.
• Muslimani Bošnjaci u Bosni i Hercegovini smatraju se Turcima. Ne baš svi, ali velika većina ih se smatra da su oni potomci okupatora Osmanlija. Na to imaju pravu. I nitko im to i ne brani. To su pokazali i „kampanjom turskih međunarodnih studentskih susreta“ pod geslom „Mi smo jedan narod“. Da upravo tako, „turskih međunarodnih susreta“, što znači da su svi muslimani Turci. No, taj se je događaj već odigrao u Sarajevu 28. i 29. travnja. Šteta što se nije prije za njega znalo.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više