• Posljednji dani, politički gledano, opet su bili intenzivni i bogati političkim događajima. Nakon loše vijesti prostigle iz usta kompromitiranoga suca Gilberta Guillaumea, došla je jako dobra vijest iz Varšave. Najzaslužnija za lijepu vijest sa skupa Inicijative triju mora u prijateljskoj Poljskoj je hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, te njezin domaćin, poljski predsjednik Andrzej Duda. Iako je glavni čovjek varšavskoga skupa bio američki predsjednik Donald Trump, prevelika je uloga i naše predsjednice koja je najzaslužnija što se okupilo dvanaest čelnika europskih država poredanih po uspravnici od Baltika do Jadrana i Crnoga mora. Ovo nije samo veliki politički skup i politička poruka, nego i okvir za velika gospodarska povezivanja od kojih će Hrvatska imati velike koristi. Dakako, ovo je i poruka Njemačkoj da ne može samo tako šurovati sa Srbijom, pritom zanemarujući višestoljetni doprinos Hrvata u razvoju Njemačke. U životu često je pragmatizam jači i važniji od geopolitike.
• Potpredsjednik Europske Komisije, Nizozemac Frans Timmermans, podržao je zloglasnoga francuskog suca Gilberta Guillaumea i naredio Hrvatskoj da provede sramnu Guillaumeovu arbitražnu presudu. Ali nije kriv Timmermans, kriva je Njemačka na čelu s kancelarkom Angelom Merkel, koja već podulje vrijeme stoji iza organiziranoga i sustavnog progona Hrvatske. Istina, Nizozemac Timmermans je još u ljetu 2015., kada je otkriven skandal zbog kojeg se Hrvatska povukla iz arbitraže, prenosio Hrvatskoj stav Europske Komisije da povlačenje iz arbitraže ne će imati nikakvog učinka ako arbitražni sud donese presudu te da će tu presudu Komisija poštivati. U međuvremenu, prije svega nakon dolaska na vlast Europskoj uniji poželjnoga Andreja Plenkovića, taj je stav donekle ublažen i Komisija je slala poruke kako ona načelno podržava arbitraže (u množini) ali da je ovo bilateralno pitanje koje Hrvatska i Slovenija same trebaju riješiti. No, tako nije bilo 4. srpnja 2017. Iz Bruxellesa stigla je po Hrvatsku neprihvatljiva preporuka. I države Beneluxa (Belgija, Nizozemska i Luksemburg) objavile su zajedničku izjavu kojom pozivaju Hrvatsku i Sloveniju da “poštuju arbitražnu odluku u konstruktivnom duhu”. Dakle, svrstale su se uz Njemačku. I EU!
• Nije Njemačka samo na strani Slovenije u odnosima s Hrvatskom, ona je i na strani Srbije i BiH. Njemački i hrvatski stavovi razilaze po pitanju europskog puta Bosne i Hercegovine. Hrvatska inzistira na reformama koje jačaju jednakopravnost hrvatskog kao jednog od triju konstitutivnih naroda, dok Njemačka ima pristup koji ne inzistira na konstitutivnosti naroda, nego na "građanskoj" BiH. Po pitanju Srbije, Njemačka daje snažnu potporu četniku Aleksandru Vučiću. Berlinu ne smeta kada Vučić ignorira rješavanje problema koje Hrvatska želi vidjeti riješene, poput spornog zakona o jurisdikciji za ratne zločine. U tom smislu trebamo gledati i poruku Georga Zieglera, dužnosnika Europske Komisije zaduženoga za BiH, koji kaže: "EU treba započeti smanjivati elemente etničke prirode i malo unaprijediti građanski element u BiH".
• Ima i Nijemaca koji podržavaju Hrvatsku u sporu sa Slovenijom. To je Stefan Talmon,odvjetnik ugledne tvrtke 20 Essex Street, profesor na Oxfordu i na Sveučilištu u Bonnu. Uz to, ovaj stručnjak međunarodnoga javnog prava, rješavanja međunarodnih sporova te prava mora u Večernjem listu kaže: „Nasilna provedba ili nametanje odluke suda jedne strane suprotna je međunarodnom pravu“, te dodaje: "Jedini način na koji jedna strana može “natjerati” drugu da prihvati odluku je kroz nenasilne protumjere ili javni pritisak". I stoga je od iznimne važnosti potpora međunarodne zajednice, posebice velikih država, za koju obje strane lobiraju. Ovako prof. Talmon govori o provedbi odluke suda:
1. 'Kršenje međunarodnog prava' – pokuša li Slovenija silom provesti odluku Arbitražnog suda, kršit će međunarodno pravo
2. 'Javni pritisak jedini način' – jedini način na koji jedna strana može "natjerati" drugu da prihvati odluku je nenasilnim protumjerama ili javnim pritiskom
3. 'Sila nikad nije opravdana' – država se ne smije koristiti silom ili prijetnjom sile u odnosu prema drugoj državi ni kada provodi neko svoje pravo.
• Kad je Ivo Sanader 1. srpnja 2009. objavio da podnosi ostavku na sve državne i stranačke dužnosti, kao jedini i glavni razlog povlačenja naveo je da »projekt europskih integracija nema šanse ako bi se u EU-u prihvatilo načelo ucjene«. Proteklih osam godina Sanader stalno svoj iznenadni odlazak u političku mirovinu isključivo je navodio kao nemogućnost dogovora sa Slovenijom bez teritorijalnih ustupaka. To govori i danas. Ovih dana Sanader je predstavio svoju knjigu u kojoj pokušava isprati gorak okus koji ga prati već osam godina. U toj knjizi obračunava se s onima koji su ga cijelo vrijeme napadali, ali i s onima koji ga nisu napadali, ali, po njemu, rade posao koji mu ne ide u prilog.
• Kako je Ivo Sanader u žarištu medijske pozornosti, Jurica Körbler je podsjetio na događaj iz svibnja 2015. kada je u Nedjeljnom Jutarnjem objavljen tekst o »"misteriju Sanaderove ostavke", nakon što je već doživio silno medijsko cipelarenje, iz Remetinca je bivši premijer poslao pismo u kojem je na opremu članka i dio teksta izrazio negodovanje. Završio je s ovim rečenicama: "Za kraj još jedno pitanje: a što ako se obistini ono što je slovenski ministar vanjskih poslova Erjavec izjavio prije nekoliko dana? Da će Arbitražna komisija dodijeliti Sloveniji dodir s otvorenim morem? Dakle, uzeti dio našeg teritorija. Hoćete li i tada sumnjati u dostatnost tog razloga za moju ostavku? Ako se dogodi taj žalosni scenarij, na koji ja nisam pristao, ali moja nasljednica Kosor, nažalost, jest, hoćete li i dalje sumnjati da junction nije dovoljan razlog da jedan premijer podnese ostavku? Ja se još uvijek nadam da teritorij nećemo izgubiti, da će Arbitraža biti pravična. Previše je života žrtvovano za ovu zemlju da bi se olako trgovalo njezinim interesima. Ufam se i u to da moj odlazak s dužnosti premijera i ovaj progon koji otad podnosim, a između ostaloga i zato što sam napao sporazum Kosor – Pahor (pogledajte njezine izjave iz siječnja 2010.!), ne će biti uzaludni."« Komentar je suvišan.
• Slovenska vlada u predizbornoj godini ne će pristajati na kompromise, stoga ovo zapaljivo stanje najviše koristi predsjedniku slovenske vlade Miri Ceraru i njegovoj lijevo-liberalnoj vladi koja ne stoji dobro glede popularnosti. Podupire ju tek 30 posto građana, pa bi moglo doći i do prijevremenih izbora.
Miro Cerar
• Hrvatska je do izlaska iz arbitražnog postupka 2015. na troškove suda potrošila 850.000 eura te za troškove zastupanja 3,05 milijuna eura, no slovenski troškovi su gotovo dvostruko veći – 6,71 miljun eura – od početka suđenja do proglašenja odluke. Preskupo sudovanje, koje je izazvala Jadranka Kosor.
• Predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker ne razlikuje Sloveniju od Estonije. Tijekom posjeta Tallinu, novinarima je rekao da je u Sloveniji. I ne samo što ne zna koja je koja članica Unije, Juncker je pijanac, prost i čovjek bez djece. Kao i većina onih koji trenutačno vladaju Europom.
• I Mirko Galić je protiv Inicijative triju mora. Dovoljan dokaz da se ustrajava na njoj.
• Bošnjački mediji javljaju da su „vandali“ oskvrnuli spomenik hrvatskim žrtvama kod Živinica. No nisu to vandali, to su islamski fundamentalisti koji su nasrnuli na ovo za Hrvate Luga i Živinica sveto mjesto. Taj napad je odraz unitarne politike u Sarajevu i islamskoga radikalizma u Islamskoj zajednici BiH.
• Matija Babić iz portala Index radi veleizdajničke stvari. Ovih dana je optužio hrvatske vlasti zbog 10-postotnoga poskupljenja cestarina na autocestama. Ne samo optužio, nego je razaslao po Europi na jezicima europskih država poruke u kojima na najružniji način govori o „svojoj“ državi. Ovako je napisao na srpskome jeziku: »Od 1. jula vožnja ionako skupim hrvatskim autoputevima postaje još skuplja. Umesto da autoputevi budu što jeftiniji i time pristupačniji građanima Hrvatske i mnogobrojnim turistima koji posećuju našu zemlju, one su postale same sebi svrha. U državi kao što je Hrvatska kojoj je turizam najvažnija grana u privredi, podizanje cena autoputevima ima dva efekta: hranjenje lopova koji žive na grbači poreskih obveznika i odbijanje turista koji, za razliku od lopova, doista doprinose celoj državi.« Je li to kažnjivo? Odgovor je na onima koji provode zakone.
• Ovako glasi komentar na portalu Narod.hr: »Samo treba spomenuti pr(lj)avosuđe i DORH koji bi trebali organizirani kriminal te, "duboke Agrokor & CO države" procesuirati. Tu duboku državu njezine paralelne (ili podzemne) strukture vlasti vješto servisiraju i održavaju vitalnima a UDB-a i KOS su uvijek na taj način funkcionirali. Sve ima svoje objašnjenje. U Vrhovnom sudu od 40 sudaca, 39 su bivši članovi SK. Otac glavnog Državnog odvjetnika je bio pukovnik JNA, obavještajac KOS-a, a ujak general JNA i jedan od glavnih KOS-ovaca u generalštabu. Bio je blizak Adžiću i Kadijeviću, jedan od organizatora velikosrpske agresije na Hrvatsku, a 1999. godine pokopan u Beogradu uz najviše (srpske) vojne počasti. Kako je Cvitan uopće prošao sigurnosnu provjeru?«
• Ove godine navršilo se deset godina od smrti Ivice Račana, slavnoga vođe hrvatskoga naroda nakon gušenja Hrvatskoga proljeća i čovjeka koji je svaki puta napuštao sabornicu kada su se donosile ključne odluke o hrvatskoj samostalnosti i nezavisnosti. Zbog svih tih Račanovih zasluga, bilo bi najbolje Trg zločinca maršala Tite žurno preimenovati u Trg izdajnika Ivice Račana. Time bi svi bili zadovoljni. A Jadranka Kosor će još malo morati pričekati.
• Nastavljaju se prijepori o nestalim ljudima tijekom srbijanske agresije na Hrvatsku. Agresorska Srbija tvrdi i traži od Hrvatske da na popis od 2036 nestalih (uključeni i Hrvati žrtve i Srbi agresori) – od čega na agresorske Srbe otpada 1086, a na hrvatske žrtve 950 – još dodamo imena 629 agresorskih Srba! Koji su to Srbi? To su oni koji su naknadno dodani popisu nestalih Srba, koje su revne srbijanske vlasti i razne udruge izbjeglih hrvatskih Srba u Srbiji i BiH pod vlašću Srba prijavili „Crvenom križu Srbije“, a ne Hrvatskom crvenom križu ili Međunarodnom odboru Crvenoga križa.
• Nakon što je Andrija Mikulić rekao da je promjena imena Trga maršala Tite izvorna zamisao HDZ-a, i Zlatko Hasanbegović je zasluge podijelio mnogima, ali ne i onima kojima jedino pripada, a to je Građanska inicijativa Krug za trg.
• Fahrudin Radončić, čelnik Saveza za bolju budućnost (SBB) i vlasnik Dnevnog avaza teško je napao Bakira Izetbegovića, čelnika Stranke demokratske akcije (SDA). Optužio ga je da izdajnik i član Muslimanskoga bratstva. Radončić poziva Izetbegovića da što prije skinu oznake tajnosti kako bi javnost saznala kakva je njegova uloga bila u padu Srebrenice i povlačenju Nasera Orića iz tog grada s dužnosti zapovjednika obrane. Isto tako Radončić pita Izetbegovića što je 1993. godine bio cilj Bošnjačkog sabora u Sarajevu i ujedno odgovara da je cilj sabora bio podjela BiH i stvaranje „fildžan države i vladavine pet familija“. Najteža Radončićeva optužba protiv Izetbegovića je poziv da napokon istupi iz Muslimanskog bratstva, jer to “nije bila ideja za koju su ginuli Bošnjaci”, a to članstvo nanosi ekstremne štete BiH.
• Bruxelles traži načine da nadoknadi 11 britanskih milijardi eura koje će izgubiti zbog brexita, jer Europska Komisija najavljuje rezove u zajedničkom proračunu koji iznosi 1 posto europskog BDP-a. Europski proračun, kojim se financira od poljoprivredne politike pa sve do Erasmus stipendija svake će godine gubiti između 10 i 11 milijardi eura neto, u što nisu uračunati troškovi slavnog britanskog čeka za kompenzaciju, zbog izlaska Britanije kao jednog od najvećih platiša. Time se Europa suočava s teškom situacijom. Ne samo što će izgubiti 16 posto bruto proračunskih prihoda iz razloga što će London prestati vršiti uplate do 2020. do kada Britanija polako izlazi, nego najgore tek slijedi po izlasku Britanaca, pa će tako od 2021. preostale članica morati dogovoriti se oko toga tko će ubuduće davati više, a tko primati manje, kako bi se poravnali računi.
• Postoje naznake kako bi moglo doći do ujedinjenja Cipra, o čemu se u Crans-Montani u Švicarskoj vode pregovori. U Švicarskoj se inače od nastanka Republike Cipar 1960. stalno vode pregovori između Grčke i Turske i potpisuju sporazumi. I taj sporazum od 16. VIII. 1960. potpisan je u Zürichu. Nadalje, završna poglavlja Annanova plana dogovorena su u Bürgenstocku (24. II. 2004.), aktualna konferencija održana je u Ženevi s kolateralnim rundama u Mont-Pèlerinu (10. XI. 2016.), te sadašnji posljednji pokušaj održava se u Crans-Montani.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više