Što izlazak SAD-a iz Pariškog sporazuma znači za svijet
„Pittsburgh, ne Pariz“ – izlaskom iz Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama SAD se okreće protiv čitavog svijeta. Osim Sirije i Nikaragve, sve su zemlje svijeta njegove potpisnice. Izlazak iz sporazuma imat će posljedice na sve – uključujući SAD. Već se mjesecima šuškalo o tome, no sada je američki predsjednik konačno objavio odluku: SAD izlazi iz svjetskog sporazuma o klimatskim promjenama. On je izjavio da je izabran kako bi predstavljao ljude iz Pittsburgha, a ne Pariza, gdje je sporazum potpisan.
Trump se, unatoč svojoj žestokoj retorici, ipak nije odlučio za najžešću varijantu: SAD će ostati članicom UN-ovih pregovora o klimi, tj. napušta samo Pariški sporazum. Izlazak će prema odredbama sporazuma stupiti na snagu tek tri godine od pristupa, dakle u studenom 2019. Za SAD će sporazum prestati vrijediti tek nakon što od toga prođe godinu dana, dakle na kraju Trumpova mandata. Zemlja se uvijek može vratiti. No korektura povlačenja mogla bi biti nužna jer izlazak iz svjetskog ugovora o klimi krije velike rizike, pa čak i za sam SAD.
Pariški sporazum ima posebnu magiju. Naime, sve zemlje potpisnice mogu same određivati uvjete, pa čak ih i naknadno korigirati, ne moraju se bojati sankcija. Unatoč tomu sporazum je potaknuo ulaganja u obnovljive izvore energije diljem svijeta i zemlje osjećaju obvezu poštivati ga. U Sporazumu o klimatskim promjenama UN je u Parizu dogovorio da će globalno zatopljenje ograničiti na maksimalno dva stupnja. Taj cilj trebao bi se ostvariti na način da svaka zemlja dobrovoljno smanji emisiju stakleničkih plinova. Također je dogovoreno da će se siromašnim zemljama financijski pomoći pri prijelazu na oblike energije niskih emisija stakleničkih plinova. Osim Nikaragve i krizom uzdrmane Sirije, sve su zemlje ocijenile da im potpisivanje sporazuma donosi prednosti. Sporazum se kovao gotovo 25 godina, jer je trebalo sastaviti čarobne klauzule da se nijedna zemlja ne mora bojati da će biti preveslana. Obostrane obveze trebale bi smanjiti emisiju stakleničkih plinova i globalno zatopljivanje.
Što izlazak iz SAD-a znači za klimatske promjene? Ako se SAD prestane osjećati dužnim poštivati preuzete obveze, odnosno značajno smanjiti emisije stakleničkih plinova, zrak i more mogli bi se zagrijavati za 0,3 stupnja više nego što bi se zagrijavali kada bi se poštivali zacrtani ciljevi. Mnoge posljedice zatopljivanja neizvjesne su, ali jedno je sigurno: razina mora će rasti, valovi vrućine bit će češći, ledenjaci će se topiti, područja pogođena sušom širiti te će prijetiti ekstremni vremenski uvjeti. Ako druge zemlje krenu stopama SAD-a, zatopljivanje će ići brže. No čini se da važni trendovi idu u drugom smjeru: emisije stakleničkih plinova u SAD-u već godinama stagniraju, a broj jedan i broj tri na ljestvici zemalja koje ispuštaju najveće količine stakleničkih plinova, dakle Kina i Indija, razvijaju se u mnogo boljem smjeru nego što se očekivalo. Utoliko bi značaj stakleničkih plinova iz SAD-a mogao biti niži no što se strahuje.
Što izlazak znači za borbu protiv klimatskih promjena? Izlazak SAD-a otvara golemu rupu u financiranju projekata za zaštitu klime. SAD je, naime, izdvajao dvije do tri milijarde dolara godišnje za to da bi siromašne zemlje mogle nabaviti prihvatljiviju energetsku tehnologiju i osigurati zaštitu od ekstremnih vremenskih uvjeta. Tome valja pridodati 55 milijuna dolara za Tajništvo UN-a za klimatske promjene i obećane milijarde za UN-ove fondove za pomoć. Zašto Trump želi izaći iz Sporazuma o klimatskim promjenama? Predsjednik se drži svoje krilatice „America first“, koju on može raskidom UN-ova sporazuma istaknuti na učinkovit način. Njegov je korak motiviran nepovjerenjem njegovih pristaša prema UN-ovu sporazumu.
Oni u prvom redu kritiziraju četiri točke:
– Sporazum o klimatskim promjenama mogao bi rezultirati povećanjem poreza jer obvezuje SAD na visoka plaćanja.
– Sporazum o klimatskim promjenama povećava troškove energije.
– SAD bi mogao pretrpjeti pad konkurentnosti. Prema Pariškom sporazumu Kina primjerice, kako bi nadoknadila propuštenu industrijalizaciju, može još do 2030. povećavati emisije stakleničkih plinova, dok SAD svoje emisije mora do 2025. smanjiti za 27 posto u odnosu na 2005.
– Sporazum o klimatskim promjenama stranim birokratima omogućuje kontrolu nad energetskom politikom SAD-a.
Je li Trump u pravu? Kao neutemeljena može se odbaciti samo posljednja kritika. Diplomati za klimu ugovor iz Pariza službeno ne nazivaju ugovorom, već sporazumom. Točnije rečeno, političkim sporazumom, upravo kako se ne bi tumačio kao pravno obvezujući ugovor. Ostali strahovi Trumpovih pristaša ne mogu se jednostavno odbaciti. Rast cijene električne energije u Njemačkoj pokazuje da prijelaz na obnovljive izvore energije može imati neugodne posljedice.
A da poskupljenje energije bogate stakleničkim plinovima može naštetiti konkurentnosti, posebno pokazuje žaljenje SPD-ova kancelarskog kandidata Martina Schulza zbog izlaska SAD-a iz Pariškog sporazuma. Schulz je u četvrtak upozorio da bi europske tvrtke mogle pretrpjeti veliki pad konkurentnosti. Da bi se to spriječilo, posebno su Kina i SAD godinama pregovarale o zajedničkom pristupu sporazumu. Paradoksalno je to što se takvi problemi mogu bolje riješiti u okviru svjetskog ugovora klina negoli izvan njega, i to iz sljedećih razloga: Koje strateške rizike krije izlazak iz Pariškog sporazuma za SAD? UN-ovi pregovori o klimi postali su važna pozornica za diplomatske susrete. Predstavnici država na tim pregovorima i ne govore toliko o ograničavanju emisija stakleničkih plinova, s obzirom na to da te ciljeve svaka zemlja određuje za sebe.
Na tim se pregovorima govori više o razvojnoj pomoći, poticanju gospodarstva, energetskoj tranziciji, dakle u prvom redu o poslovima, ili „dealovima“ kako to kaže Trump. Tko ne sudjeluje u pregovorima, gubi na utjecaju. Ako određena zemlja treba argumente kako bi pridobila partnere u drugim pitanjima, primjerice u borbi protiv terorizma, odvraćanju od proizvodnje atomske bombe, izbjegličkoj politici ili kovanju saveza, dealovi na pregovorima o klimatskim promjenama mogu biti uvjerljivi. Kina u velikom stilu gradi afričku infrastrukturu, što tamo Narodnoj Republici jamči utjecaj i trgovinske veze. Upravo iz tog razloga Trump nije odlučio napustiti pregovore o klimi, već samo izaći iz Pariškog sporazuma.
No čak i napuštanje svjetskog ugovora o klimi može imati negativne posljedice za utjecaj SAD-a u svjetskoj politici s obzirom na to da će SAD nakon izlaska iz sporazuma biti isključen iz pregovora o oblikovanju Ugovora, a upravo se tu govori o unosnim poslovima. Koje ekonomske rizike izlazak iz Pariškog sporazuma krije za SAD? Povlačenjem iz sporazuma o klimi SAD drugim zemljama prepušta veliko područje poslovanja: obnovljive izvore energije. Taj sektor u SAD-u bilježi rast od 20 posto godišnje. Razvoj tog sektora mnogo je brži nego što se predviđalo prije nekoliko godina. Više američkih građana radi u području proizvodnje solarne i eolske energije negoli u proizvodnji nafte, ugljena i zemnog plina.
Za ostanak na putu uspjeha potrebna su ulaganja. Njemačka je, primjerice, u okviru pregovora o klimatskim promjenama dogovorila s Kinom razvoj obnovljivih izvora energije u Indiji. Riječ je o poslu koji objema zemljama nosi prednosti. Njemačke tvrtke ostvaruju zaradu, Indija dobiva najnoviju tehnologiju po povoljnim cijenama. Cilj Indije jest da do 2022. bude u stanju proizvesti stotinu gigawata pomoću solarne energije – dakle deset puta vise nego što je Njemačka 2011. proizvela atomskom energijom.
Već prije dvije godine ulaganja u obnovljivu energiju u svijetu bila su dvostruko viša od ulaganja u „prljavu“ energiju. Kina u naredne tri godine kani uložiti dodatnih 340 milijardi, a čak i Saudijska Arabija, domovina nafte, planira uložiti desetke milijardi dolara u solarne i vjetroelektrane. Povlačenjem iz sporazuma o klimatskim promjenama SAD bi mogao ispasti iz igre. Naime, zemlje potpisnice mogle bi prestati sklapati poslove na području energije s „autsajderima“ koji planiraju sagorijevanjem fosilne energije kratkoročno ojačati svoju konkurentnost. Najvažnije tržište za američke proizvođače energetske tehnologije je Kina.
Kako se vremena mijenjaju: 2009. SAD je iz straha od pada konkurentnosti zaprijetio Kini uvođenjem kaznene carine u slučaju da odbije pristupiti klimatskom sporazumu. Sada, pak, Kina koristi sporazum za lukrativnu razmjenu tehnologija – Kina ulaže u obnovljive izvore energije dvostruko više od SAD-a. Čak je pao američki udio u patentnima u tom sektoru. Trumpova potpora proizvodnju ugljena i nafte mogla bi kratkoročno poštedjeti SAD od porasta cijena energije jer bi se time izbjegla ulaganja u nove tehnologije. Međutim, cijena toga moglo bi biti dugoročno smanjenje konkurentnosti. No problemi prijete čak i kratkoročno: mnoge države zaprijetile su SAD-u uvođenjem uvozne carine. Hoće li sada u SAD-u vršiti pritisak na Trumpa? Najveći Trumpov problem mogli bi biti američki građani – dvije trećine američkih građana izjasnilo se protiv izlaska iz Pariškog sporazuma.
Borbu protiv klimatskih promjena podržavali su brojne tvrtke, guverneri, velike američke savezne države, gradonačelnici i članovi Republikanske stranke, pripadnici vojske, pa čak i energetske kompanije. Gradovi i savezne države sklapali su saveze da bi se ispoštovali ciljevi na području emisije stakleničkih plinova. Udruge za zaštitu okoliša već planiraju podnositi tužbe zbog slabljenja standarda za emisije stakleničkih plinova. Sudovi bi mogli baciti pogled na Trumpov plan za borbu protiv klimatskih promjena. Predsjedniku bi se mogla suprotstaviti i tijela administracije, pa čak iako on na njihovo čelo postavi svoje ljude. Trump može očekivati čak i otpor predstavnika industrije s obzirom na to da se posao s obnovljivim izvorima energije i „čistom“ tehnologijom dobro razvija.
Koja je dobra vijest? Trumpova „košarica“ UN-u čudi utoliko što je i bez nje SAD mogao smanjiti uplate i kršiti klimatske ciljeve. Trump nije za to morao napustiti sporazum, već ga je jednostavno mogao kršiti jer sankcije UN nije predvidio. S druge strane, kada bi za stolom sjedio SAD koji bi sve kočio, pregovori o klimi bili bi znatno teži. Za međunarodnu zajednicu izlazak SAD-a iz sporazuma zapravo je bolja varijanta. To je dobra vijest.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više