Cijena nafte poznata je po nepredvidljivosti. Jedan od najboljih definicija dao je 1999. predsjednik Lukoila Vagit Alekperov: "Cijena [nafte] je od Boga". Niti jedan od ozbiljnih igrača nije zainteresiran za cijenu ispod 80 dolara za barel, izjavio je u listopadu predsjednik Vladimir Putin. U isto vrijeme, glavni tajnik OPEC-a Abdullah al-Badri izjavio je da će polovica proizvodnje nafte iz škriljca u SAD-u umrijeti pri cijeni od 90 dolara. Sada cijena Brenta i WTI iznosi oko 45 dolara, ali proizvodnja u SAD-u i dalje raste.
No, zamisliti što će se dogoditi na tržištu nafte i kako će to utjecati na gospodarstvo Rusije koje je ovisno o njemu, moguće je ako razmotrimo dugoročne cikluse. A tu sve zastrašujuće podsjeća na ono što se dogodilo sa Sovjetskim Savezom. Godine 1970, godine stagnacije (ispričavam se, stabilnosti), – to je razdoblje dugoročnog rasta cijena nafte. Kolaps monetarnog sustava Bretton Woods; rat Yom Kippur u Izraelu 1973. godine i uvođenje poslije njega od strane arapskih zemalja embarga na isporuku nafte Zapadu; Islamska revolucija u Iranu 1978-1979. i kao posljedica rat između Irana i Iraka. Cijena po barelu porasla je s 1,8 dolara u 1970. do 36,83 dolara u 1980-im. (podatci BP-a).
U tom desetljeću, mir i relativno blagostanje, kao i ekskluzivni utjecaj SSSR-a na svjetskoj sceni kupljeni su petrodolarima. Pomoću njih se uvozila hrana (degradirano selo nije moglo osigurati hranu gradovima, kuda su bježali seljaci); roba široke potrošnje, koju, za razliku od tenkova i raketa, baš i nije umjela proizvoditi sovjetska industrija; oprema za tvornice. Naftno izobilje lišilo je Moskvu marljivosti, a 1980. godine Sovjetski Savez je napao Afganistan.
U isto vrijeme cijena nafte dostigla je vrhunac i počela je padati, ali 1982.-1985. ona je oscilirala oko 30 dolara. A 1986. Saudijska Arabija odlučila je kazniti druge zemlje OPEC-a za prekoračenje kvota, znatno je povećala proizvodnju (SAD je prije toga također povećao), a do sredine godine cijena je pala na 12 dolara za barel. Gospodarstvo Sovjetskog Saveza počelo se raspadati, a ni određeni rast cijene nafte (15-23 dolara između 1987.-1991.) nije ga mogao spasiti.
Stabilnost i rast blagostanja u Rusiji s početka 2000-ih također su kupljeni za petrodolare. Cijena nafte porasla je s 12,72 dolara u kriznoj 1998. do 108,66 dolara u 2013. U posljednjih nekoliko godina, ruska vanjska politika, preplavljena gotovinom, bila je posebno agresivna. Vrhunac je bilo pripajanje Krima uz pomoć "uglađenih ljudi" i podrška separatista u istočnoj Ukrajini što je izazvalo rat. Aktivira se borba protiv unutarnjih neprijatelja, a koriste se kako suvremene, tako i (sve češće) metode karakteristične za prvu polovicu 1980-ih godina.
Cijena nafte vrhunac je dostigla 2008. godine, a onda se smanjila te je, kao 1982.-1985., oscilirala na visokoj razini. A u 2014., šeste godine nakon vrhunca (kao i 1980-ih godina) ona se urušila. Prste u tome opet ima Saudijska Arabija, ali iz drugih razloga: kako bi potisnula s tržišta američke proizvođače nafte iz škriljca koji su napali njenu proizvodnju nafte i doveli proizvodnju – da, da! – na razinu iz 1986. godine. Čak i ako se cijena neznatno poveća nakon zatvaranja niza neprofitabilnih projekata, činjenica da se pet godina nakon početka smanjenja cijena nafte srušio Sovjetski Savez trebala bi poslužiti kao upozorenje.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više