Velika je to muljaža, naročito u preračunavanju broja glasova u drugom krugu
Od samih začetaka strukturiranja, stvaranja i oblikovanja nezavisne, suverene i demokratske države Hrvatske, kroz rat, poraće, obnovu, uspostavu nužno potrebnih struktura i širenje u svim područjima rada, djelovanja i života provlači se djelovanje političkih stranaka, političkih koalicija, jakih pojedinaca, interesnih skupina, s desna, s lijeva, iz centra, kao i svih mogućih kombinacija ovih triju opcija, kao presjeka dviju dominantnih boja plave i crvene, što ponekad izgleda kao crno ili se javlja se u svim mogućim nijansama sive, ovisno o tome koja od dviju osnovnih boja je jača. Bilo je tu još nekih drugih boja: zelena, narančasta, bijela, smeđa, roza, crna, žuta…, koje bi se rubno prilijepile uz crvenu ili plavu boju, ponekad uz obje, bilo s vanjske strane ili iz kranjeg centra, koji vuče prema jednoj strani, po potrebi, u danom vremenu i prostoru.
Svaka od tih boja, političkih stranaka i strančica iznjedrila je vođu, nekoliko vidljivih i istaknutih pojedinaca, koji su u početku imali originalne političke ideje, prepoznatljivost, uvjerljivost i vjerodostojnost, platformu, agendu, strategiju, taktiku, realan odnos prema prošlosti, sadašnjosti i viziju budućnosti. Ti planovi i programi, doneseni u različitim i raznim strankama, bilo kojeg predznaka su se u mnogu čemu poklapali, preklapali, plagirali, nudili kao najbolji, spasonosni, razvojni, reformski, domoljubni, hrvatski i europski. Bilo je tu svega i svačega, ali svima je prioritet bio bolja, bogatija, uspješnija, transparentnija, sigurnija, kompaktnija, humanija, pravna i demokratska država.
U proteklih četvrt stoljeća puno se toga događalo, promijenilo i otišlo u krivom smjeru, za što smo svi krivi. Naivno smo vjerovali i još uvijek vjerujemo kako će nam bolji život, pravedniju, sigurniju, odgovorniju, modernu državu, napraviti oni koji misle samo na sebe, svoj uspon na društvenoj i političkoj ljestvici, što donosi materijalno bogatstvo, elitizam, odnarođenje, sunovrat gospodarstva, osiromašivanje, sve veći jaz između siromašnih i bogatih, raslojavanje, nestanak srednje klase, odljev mozgova, iseljavanje najpotentnijeg dijela stanovništva, pustoš svuda oko nas, njive zarasle u korov, preorani vinogradi, livade bez stoke, iskrčene šume, pokradeno drvno bogatstvo, prazna sela, iseljene regije, manjak radne snage, nove škole bez učenika, derutne stare škole s IT uređajima, na kojima nema tko raditi, forsiranje STEM područja, a djeca ne znaju čitati, pisati i govoriti hrvatskim jezikom….
Tjerali smo lisicu, a istjerali King-Konga. Svakim danom je sve jasnije tko i kako nam je stvarao državu. U početku ne bijaše riječ, već laž. Na laži je uglavnom, sve sagrađeno, održavalo se godinama i sad se ruši. Za sve su uvijek bili krivi “crveni”. Zna se gdje je bilo više tih crvenih, koji su preko noći poplavili. Oni su bili uvijek i sada su drugovi, umreženi, usklađeni, čak i onda kada se međusobno javno napadaju i “kolju”. Naprosto jedni drugima trebaju da bi ostali, opstali i “progutali” sve one koji na izgled nisu s njima, pogotovo one koji su drugačiji, žele pokrenuti nešto, razmontirati političke tvrđave, disperzirati političke polove, i napraviti državu po mjeri čovjeka. Očigledno je, da više nema niti crvenih, niti plavih, tu i tamo se pojavljuju crni, što je kratkog vijeka i beznačajno. Svi su postali sivi. Možda se u tom općem sivilu pojavi svjetla zraka, koja će poput lasera prerezati čvrsto vezivno tkivo laži, obmane, ortaštva i korupcije. Uz tu “zvijezdu vodilju” bi se trebale svrstati sve zdrave snage koje ova zemlja ima, pokazati svoju volju, znanje, sposobnosti i cilj: Spasimo Hrvatsku! To ne mogu učiniti oni koji su je doveli u sadašnje stanje.
Postava iz početka se manje više sva izmijenila, ispremiješala, prilagodila osobnim i stranačkim interesima, potrebama, mjestu i vremenu. Nema više temeljnih ideologija, niti desnih, niti lijevih. Od svega je nastao nejestiv čušpajz, odnosno žabokrečina, smrdljiva bara puna gladnih krokodila, što jedan drugog proždiru. Mnogi od njih su imali svoj vrhunac slave i moći. Neki su se uspjeli zadržati negdje oko vrha, balansirajući na rubu održivosti. Neki su nestali prirodnim ili političkim odljevom, neki su došli malo pomalo se gurajući, neki su bljesnuli poput nove, neki su svoj dolazak navijestili poput Mesije, neki su poslani od stranih dušobrižnika, neki su dovedeni – iznajmljeni jer nije bilo domaćih, koji bi mogli biti premijeri. Uvezli smo premijera. Imali li to igdje osim u nas? Čovjek ništa nije kriv. Željeli su da bude “lutka na koncu”. On se tome odupro, za što mu treba skinuti kapu. Razumio je što mu spremaju, iako nije znao govoriti hrvatskim jezikom. Danas mnogi to ne razumiju i ne shvaćaju. Imamo puno “lutki na koncu” čiji su upravljači doma i vani. Te “lutke” nas zabavljaju svojim izjavama, ponašanjem i vladanjem. Bilo bi to smiješno, da nije žalosno. Namjerno projiciraju netrpeljivost, neprijateljstvo, neslogu, ili obrnuto po trenutnoj potrebi, čime podcjenjuju građane. U stanju su od sebe napraviti budale samo da bi stekli koji pozitivni poen i postali popularniji. Razbacuju se našim novcem, stvarajući iluzije kako se ima i može, a kad stvarno zatreba, onda novca nema.
Kad god zatreba svi se okreću pokojnom predsjedniku Franji Tuđmanu, kao da je to odrješenje od svih grijeha i propusta. Sad je drugo vrijeme i drugačije potrebe. Nije Tuđmanova doktrina, ni u čemu Sveto pismo. On je isto griješio, ali je bio svjestan toga. Znao je da mora žrtvovati više pješaka da bi spasio lovca, kraljicu ili kralja. Nekad je to bilo bolno, ali je bilo djelotvorno i u skladu s prioritetima, odnosno s postavljenim ciljem. Nije se ni pred kim sagibao i služio mu da bi postigao zacrtane ciljeve. Bio je svoj na svome, sa svojim šeširom na glavi i svojom lisnicom u džepu, što se za mnoge poslije njega ne bi moglo reći. “Hrvatska iznad svih i svega!”, bio je njegov moto.
Gdje je Hrvatska danas? Ne samo po brojkama, koje svatko tumači kako mu odgovara, u odnosu na ono što sam izabere kao polaznu ili čvrstu točku. Razapeli su Hrvatsku globalno između Istoka i Zapada, domicilno između Sjevera i Juga. Danonoćno je razvlače, rasprodaju, urušavaju, trampe, čerupaju, komadaju i sramote, neodgovorni pojedinci, tuđe sluge, domaći izdajnici – judoskudaši. Tih i takvih bi se trebalo riješiti, na demokratski način što prije. Međutim, oni su zaštićeni zakonima koje su sami za sebe skrojili. Puna su im usta reformi, a od reformi samo zakrpe. Pod okriljem guste magle, zaogrnuti licemjerjem, usavršeni obmanjivanjem, primjenom D'Hondtove metode, uz pomoć APIS-a i ostalih brojača i mjerača, kroji se demokracija po mjeri vladajućih, odnosno onih koji tu rabotu mogu platiti.
Ne treba tu nikakvo razotkrivanje SMS-ova, MMS-ova, e-mail-ova da bi se to sve vidjelo i spoznalo. Najbolje se u malim mjestima to odmah otkriva, gdje se svi poznaju i znaju kako je tko glasovao, koga je zaokružio, koga je prekrižio, što je nadopisao. Što je ustvari s tim nevažećim listićima? Kamo oni spadaju. Sa čim oni daju omjer? Usput, kad već spominjem omjer, neki taj pojam koriste bez da znaju što je to, kao i druge matematičke pojmove. Ne moraš se matematički izražavati da bi ispao pametan i učen, pogotovo kad nisi na čistu što pojedini pojam znači. Čovjek se pita čemu služe skupi savjetnici. Velika je to muljaža, naročito u preračunavanju broja glasova u drugom krugu. Poseban slučaj su prebrojavanja broja potpisa za pojedina referendumska pitanja. Po ovome što se javnosti prezentira ne znaš tko je glup, tko je gluplji, ali znaš da je narod koji tome vjeruje najgluplji. Tko laže? Tko kome podmeće? Zašto to radi? Osim toga previše košta ova igra demokracije, pogotovo ako se unaprijed znao ishod svega.
Kako god okreneš, sve je laž, prijevara i obmana. Ne treba pisati nikakve knjige da bi se to opovrglo. Uostalom, kroz takvo četvrtstoljetno upravljanje državom, ponašanje prema vlastitom narodu, stavljanje sebe ispred države i naroda, osobno materijalno bogaćenje, služenje stranom kapitalu, podvrgavanje velikima i moćnima, pokazuje svu bijedu i poneki sjaj naše politike i političara. Bijeda se odražava u narodu, dok se sjaj traži u travi, koju je zarastao korov.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više