SUĐENJE U MÜNCHENU – Svjedočenje Vice Vukojevića

Hrvatsku su pogodile dvije velike i teške ideologije nacizam i komunizam

 

 

Na suđenju udbaškim glavešinama Zdravku Mustaču i Josipu Perkoviću svjedočio je Vice Vukojević, te su se na njemačkom sudu čula mnoga poznata imena iz hrvatskog javnog života. Vice Vukojević, nekadašnji sudac Ustavnog suda, započeo je danas pred Višim zemaljskim sudom u Münchenu svoje svjedočenje o saborskoj Komisiji za utvrđivanje žrtava rata i poraća, o tome do kojih je spoznaja i na koji način Komisija došla. Tako je nastavljen postupak protiv bivših komunističkih djelatnika Josipa Perkovića i Zdravka Mustača za sudioništvo u okrutnom ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića u Wolfratshausenu pokraj Münchena 1983. godine.

Vice Vukojević

 

Ročište je započelo iskazom njemačkog policajca Michaela Erba, koji je bio vođa tima pri pretresu odvjetničkog ureda bivšeg odvjetnika Krunoslava Pratesa – Helmuta Rosebrocka. Ukratko je opisao tijek pretresa što je bilo potkrijepljeno fotografijama s lica mjesta. Svjedok je kazao kako je traženu dokumentaciju našao pohranjenu u dva karotna u podrumu, te kako se odvjetnik Rosebrock nije protivio zapljeni. Podsjetimo sud je u listopadu obavijestio stranke u procesu da je izvršen pretres ureda odvjetnika Krunoslava Pratesa – Rosebrocka i Sticklera. Iako razlozi nisu navedeni, već tada se pretpostavljalo kako je to učinjeno zbog izjava koje je dao Krunoslav Prates tijekom aktualnog procesa – da je netko falsificirao njegove izjave. Treba naglasiti da je se pretres odvjetničkih kancelarija čini izuzetno rijeko bilo gdje u svijetu – i to samo uz jako dobre razloge, dozvole nadležnih institucija, prisustvo predstavnika Odvjetničke komore i svjedoka, kako se ne bi narušavala odvjetnička tajna u drugim predmetima koje odvjetnička kancelarija vodi.

 

Podsjetimo i Rosebrock i Stickler svjedočili su kako na Pratesa nisu rađeni nikakvi pritisci u Njemačkoj, ali da je Rosebrock putem posrednika bio u kontaktu s Nobilom i Perkovićem, koji su mu dali znatna financijska sredstva kao i smjernice za obranu. Već u 10:15 je Vice Vukojević zauzeo je mjesto za svjedoke. Vukojević, nekadašnji sudac Ustavnog suda, svjedoči o radu Komisije za žrtve rata i poraća i drugim saznanjima koje ima. Vukojević je sa sobom donio mnogo dokumentacije. Zato mu se, nakon što je predstavljan sudu, sudac Dauster sa smješkom obratio: “Odmah ću vam reći: Došli ste s puno toga, najvjerojatnije ne ćemo biti gotovi danas.” Odmah su zatim zakazana i dva nova ročišta za svjedočenje Vice Vukojevića: 17. i 18. travnja.

 

Komisija za utvrđivanje žrtava rata i poraća: križni put Hrvatske

 

Vukojević, koji je došao pripremljen te je na početku imao uvodno izlaganje, o predmetu istraživanja Komisije za žrtve rata i poraća. Kazao je kako je drugi svjetski rat je iza sebe ostavio velike žrtve u Hrvatskoj. “Hrvatsku su pogodile dvije velike i teške ideologije nacizam i komunizam.” Za vrijeme rata a posebno poslije rata stradali su mnogi nevini ljudi. U AVNOJ-skoj rezoluciji iz 1942. godine navedeno je da se bliži čas odmazde i kako nema kaznenog djela za ništa sa čime se brane interesi NOB-a.

 

Britanski general Scott sam je izjavio da su na Bleiburgu po svršetku drugog svjetskog rata u ruke Jugoslavenske vojske predali 500 tisuća Hrvata, iako su znali da ih šalju u sigurnu smrt. “Na prvom općem saboru 1990. govorio sam o žrtvama Bleiburga i tražio da se javno govori o pokolju i stradanju Hrvata od vremena Bleiburga, a i prije, te o stradanju Hrvatskih emigranata”, kazao je Vukojević dodavši kako je predložio da je simbol svih stradalih bude hrvatski intelektualac ubijen u emigraciji – Bruno Bušić. (Vukojević je predložio i da se posmrtni ostaci Brune Bušića premjeste u Hrvatsku, što je i učinjeno 16. listopada 1999. godine, te su pokopani u Aleji branitelja na zagrebačkom groblju Mirogoju.)

Krunoslav Prates

 

Sabor je o tome donio zaključak i nakon sto je HDZ preuzeo vlast 30. 5. 1990. dobio sam nalog od Predsjednika Tuđmana da napravim zakon o žrtvama rata i poraća. Mišljenje je trebala dati i Vlada RH. Ona se tada brzo oglasila, no iako nije imala prijedloge niti primjedbe zakon je odložila za godinu dana. Zakon je usvojen 8. listopada 1991. na rezervnom položaju Vlade radi granatiranja Banskih Dvora(u podrumu Ine). Iz ovoga je očito da je nova vlast posvetila punu pažnju žrtvama rata i poraća. Sudsko vijeće je bez prekidanja i pažljivo je saslušalo ovo izlaganje Vice Vukojevića.

 

Težak životni put Vice Vukojevića

 

U nastavku svjedočenja Vukojević prelazi na svoju izuzetno bogatu ali i tešku biografiju, na kojoj je očito vidljiv težak životni put Hrvata koji nisu služili Komunističkoj partiji u vremenu Komunizma. Govorio je o zatvaranjima u Udbinim akcijama “Šestine I” i “Šestine II” u kojima su hapšeni studenti, zabranama daljnjeg obrazovanja, o otmici pri povratku iz kina kući u Nazorovu od strane tri djelatnika komunističkih službi te mučenjima i premlaćivanjima koja su trajala 30 dana u policijskoj stanici u blizini Zagreba, i kasnijim zatvaranjima. Između ostalog navodi i boravak u logoru na otoku Sv. Grgur, koji je u javnosti manje poznat, za razliku od Golog otoka.

 

Navodi da se za vrijeme njegovog praćenja, prema podacima iz njegovog dosjea kojeg je kasnije pronašao, od strane UDBE njime bavilo 175 udbaša, 110 sudaca i 50 tajnih agenata. Vukojević izlaganje svoje biografije završava navođenjem svih poslova i funkcija koje je obanašao u Republici Hrvatskoj po njenom osamostaljenju.Za ovaj slučaj je važno kako je 1992. nekoliko bio mjeseci predsjednik Komisije za utvrđivanje žrtava rata i poraća, a poslije njen potpredsjednik do konca 1999. Dana 28. 4. 1992 osnovao je u sklopu Komisije – Vijeće za ubijene Hrvate u inozemstvu. On je bio predsjednik, Gordana Turić dopredsjednica, a Bože Vukušić – tajnik. Vukojević je u jednom osmogodišnjem mandatu od 1999. do 2007. bio sudac Ustavnog suda. No, 1999. godine, u vrijeme kad je bio kandidat za Ustavnog suca, opet se počima s medijskim napadima na njega. U to vrijeme, neke novine, pišu o silovanju bošnjakinje na području Mostara.

 

‘Medijski teorizam’

 

Poseban medijski terorizam doživljava nakon svjedočenja protiv Krunoslava Pratesa. Navodi kako je i novinar Željko Peratović na svom Blogu napisao sljedeće: “Nakon svjedočenja bit će otvorena vatra na Vukojevića od strane Mesića.” Na HRT-u je, u emisiju Latnica, urednika i voditelja Denisa Latina, Saša Kosanović doveo žensku osobu koja je glumila tu navodno silovanu bošnjakinju. Kratko nakon toga Vesna Pusić traži do Sabora ukidanje imuniteta Vukojeviću, kako bi mu se moglo suditi za silovanje. Dražen Bošnjaković, danas potpredsjednik HDZ-a, i tada član stranke stavlja tu temu na dnevni red. “Tako da je na mene napadano sa obadvije strane”, kazao je Vukojević. Prijavu za silovanje podnosiDobroslav Paraga na osnovi novinskih natpisa.

 

Istraga DORH-a

 

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske (DORH) je zatrazilo od Državnog odvjetništva BiH informacije i izvješće o tom silovanju, međutim došlo je izvješće kako ta ženska osoba ne postoji, te da Vukojević u to vrijeme uopće nije bio na spomenutom mjestu navodnog silovanja.

 

Mediji danas

 

Osobito se u njegovom medijskom progonu istakla novinarka Večernjeg lista Silvana Perica, kazao je Vukojević, koja je umjesto da izvještava iz Ustavnog suda, izvještavala o “silovanju”. Ta ista novinarka, piše i o aktualnom suđenju Perkoviću i Mustaču, te navodi kako se Sud u Münchenu poziva na Komisiju za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava, “a koja se nije proslavila u istraživanju žrtava u Jasenovcu”. Čime “želi reći da je moj rad i rad Komisije beznačajan”, spomenuo je Vukojević.

Wolfratshausen

 

U ovom dijelu svog iskaza Vukojević navodi kako hrvatski mediji vode kampanju i šire dezinformacije o njemu, radi Perkovića i Mustača. Kazao je kako će predati svoje zapise sudu, da sud proslijedi određenim EU institucijama ili medijima koji prate demokratsku slobodu medija.

 

Oteo ga je Zdravko Mustač

 

Uslijedilo je ispitivanje svjedoka, no u ovoj fazi svjedočenja nije bilo puno pitanja. Odvjetnik Siniša Pavlović pitao je svjedoka je li mu poznato tko su tri osobe koje su ga otele? Pitanje se odnosilo na otmicu 1965. godine. “Jedan od trojice je bio Zdravko Mustač. Njega sam vidio dok sam ležao na zadnjem sjedištu a on je sjedio na meni”, odgovorio je Vukojević. Odvjetnik Pavlović zamolio je svjedoka da objasni logor Sveti Grgur, kako bi sudu bilo jasnije o čemu se tu govori. Perkovićev odvjetnik Beyer protestira radi ovog pitanja, ali sudac Dauster želi čuti odgovor. “Naprotiv, mene interesira”, konstatira Dauster. “Otok Sv. Grgur je bio logor za žene i muškarce, koji je malo poznat, dok svi znaju za Goli otok”, rekao je Vukojević. Na Sv. Grguru, na istočnoj strani otoka, se nalazio logor za žene, a na zapadnoj logor za muškarce. Uvjeti su bili stravični. Logor je osnovan za informbiroovce.

 

Knjiga s lažima o silovanju posvećena Mesiću

 

Odvjetnik Nobilo je pitao kako je lansirana priča o silovanju. Vukojević je odgovorio kako je ta priča je lansirana 1999. godine. Novinar Željko Peratović došao je u posjed knjige “Molila sam da me ubiju” u kojoj je objavljeno svjedočenje nepostojeće “anonimne Bošnjakinje iz Stoca” s tvrdnjom da ju je Vice Vukojević 1993. godine silovao, urednika  Irfana Ajanovića, izdavača Udruženja logoraša BiH. U primjerku se nalazila osobna posveta Irfana Ajanovića Stjepanu Mesiću. O tome je Željko Peratović želio pisati u Globusu, ali je glavni urednikMirko Galić bio cenzor i nije htio objaviti taj članak po prijedlogu novinara Denisa Kuljiša koji je ocijenio da je to “preveliko žutilo”. “Jeste li bili član HVO-a?”, upitao je Nobilo. Vukojević je odgovorio kako je više puta odlazio u Hercegovinu, jer je tamo i rođen. Dana 10. travnja 1992. predsjednik Tuđman imenovao je generala Bobetka za zapovjednika južnog bojišta, kazao je Vukojević. Bobetko je trebao odblokirati Dubrovnik i osloboditi južnu Hrvatsku. “S njim sam putovao kako bih mu bio pri ruci izvan vojnog zapovijedanja, partizani bi to rekli, kao politički komesar”, rekao je Vukojević.

Manfred Dauster

 

Na pitanje je li imao čin, kazao je: “Ja sam brigadir Hrvatske vojske od 1. 3. 1991. kada su imenovani mnogi generali: Manolić, Boljkovac, Šušak, brigadiri: Bebić, Mesić…” “Bio sam pri ruci Bobetku kad se islo u deblokadu Dubrovnika, nakon sto je Tuđman Bobetka imenovao generalom”, kazao je Vukojević dodavši da je u Bosni, kao brigadir, radio s UN-om. “Jeste li u uniformi ulazili u Sabor i jesu li vas mediji zbog toga napadali?” pitao je potom Nobilo. “Nikada! To je izmišljotina Mike Tripala i nekih zločestih novinara” odgovorio je Vukojević. Dodao je kako to može dokazati fonogramom sjednice hrvvatskog Sabora.

 

Državni odvjetnik Weiss: “Vezano uz silovanje. vi ste rekli u postupku Prates, kratko nakon vašeg saslušanja, počela je prljava kampanja, a 24. 4. 2006. na glavnom programu HRT televizije bila je puštena emisija s tom glumicom koja je navodna žrtva vašeg silovanja. Je li to točno?”

Vukojević: “Da. Poslije toga se otvorio medijski linč protiv mene.”

Vukojević je kazao i kako je o tim napadima izvijestio 152 saborska zastupnika, poimenično, kao i 14 medijskih kuća koje izvješćuju iz Sabora.

Vukojević je spomenuo i postupanje obavještajne službe pod Turekom  prema emigrantima povratnicima, za koje je zatražio građanski nadzor posredstvom Odbora za nacionalnu sigurnost Hrvatskoga sabora koji je uputio nalog Državnome odvjetništvu da se protiv određenih osoba treba pokrenuti postupak. Međutim, ništa se nije dogodilo. O tome je razgovarao s voditeljem POA-e – Tomislavom Karamarkom… no sudac ga je prekinuo u tom za hrvatsku javnost zanimljivom izlaganju.

Sudac Dauster izrazio je želju dobiti primjerak Vukojevićeve knjige “Dosje 240271″ – koju je dobio. Uz njega su i svi sudski vještaci dobili svoj primjerak.

U Vukojevićevoj knjizi njegov dosje i stotine upletenih ljudi 

“Sve što smo čuli nije u nikakvoj vezi s ubojstvom Đurekovića. Svjedok Vukojević je počeo s Drugim svjetskim ratom i svojim neofašističkim viđenjem Drugog svjetskog rata”, rekao je Perkovićev odvjetnik Ante Nobilo.

Suprotnog je mišljenja Siniša Pavlović, zastupnik Đurekovićeve udovice Gizele:

“Fascinantna je knjiga koju je donio, koja sadrži i njegov  dosje, nekoliko tisuća stranica. On je sam naveo stotine ljudi iz tajnih službi, iz policije odnosno ‘milicije’ nekadašnje, sudce, državne odvjetnike…”, rekao je za HTV-u odvjetnik Siniša Pavlović.

Sljedeće ročiste u ovom procesu zakazano je za 14. travnja u 10 sati, a Vice Vukojević svoje svjedočenje nastavlja 17. i 18. travnja.

 

www.narod.hr