Hrvatski Fokus
Kultura

Armenski kipar Sergej Merkurov

Josipu Staljinu je za sedamdeseti rođendan poklonio granitni spomenik "Smrt vođe"

 
 
Umjetnost, pogotovo kiparska mora silom prilika podilaziti naručitelju i njegovom ukusu. Dok sam strahovito ljut na intelektualce koji podilaze totalitarnim režimima dotle na kipare gledam sa puno suosjećanja i oprosta,osim ukoliko njihov angažman znači poticanje rasizma,mržnje i sotonizma. Nitko ne očekuje od intelektualaca da o međunarodno priznatom režimu koji ima podršku dobrog dijela prkose, odlaze u zatvore, žrtvuju obitelj i karijeru, ali jedno je biti aktivan u podršci zlu,a drugo je biti disident,vršiti pasivni otpor i čekati kao sjemenka u zemlji da nakon ledene zime proklija u proljeće.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2019/09/350px-ArmenianStamps-359.jpg
Uostalom, povijesno gledano većina čovječanstva nije živjela u slobodi i demokraciji. Tako je i naš Antun Augustinčić portretirao srbojugoslavenske kraljeve Aleksandra i Petra, Pilsudskoga, Mojsija za obitelj Gluck u Zagrebu, komunistu Mošu Pijade, Stjepana Radića, maršala J.B.T-a, dr. Antu Starčevića, poglavnika Antu Pavelića itd.
 
Sergej Dmitrijevič Merkurov (1881. – 1952.) bio je sovjetski kipar grčko armenskih korijena. Bio je akademik SSSR-a i direktor Puškinova muzeja lijepih umjetnosti. Osobito je umijeće iskazivao u izradi posmrtnih maski. Nažalost izgradio je tri najveća spomenika Josipu Staljinu (Džugašviliju). Rođak je Georga Gurdijeva, također grčkoarmenskoga podrijetla. https://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=1&cad=rja&uact=8&ved=2ahUKEwiAgZSAi8vkAhVOY5oKHSKCDrIQFjAAegQIABAB&url=https%3A%2F%2Fhr.wikipedia.org%2Fwiki%2FGeorgij_Ivanovi%25C4%258D_Gurdijev&usg=AOvVaw2qkH6I5epNrUjr6MmSzZRB
 
Merkurov je rođen u Aleksandropolju, danas Gumri (Gyumri), Armenija. Nakon političkoga skandala napustio je Kijevski politehnički institut i otišao u Švicarsku gdje je student kod kipara Adolfa Meyera. Pohađao je umjetničku školu u Njemačkoj (1902.-1905.) nakon čega se uključuje u Rodinov studio u Parizu. Utjecaj Augusta Rodina je vrlo prepoznatljiv u njegovom djelu. Merkurov se upoznao s Lenjinom i slušao njegove govore. Godine 1907. vraća se u Rusko carstvo gdje izrađuje posmrtnu mastu katolikosa (vrhovnoga poglavara Armenske apostolske crkve) Mkrtiča Krimijana. Nakon toga radi u Tbilisiju, Jalti, Moskvi i radi posmrtne maske Lava Tolstoja (trbušast kao Rodinov Balzac!), Tumanyana, Lenjina i njegove supruge, Gorkoga, Majakovskoga (ova je umjetnički vrlo uspjela) i dr.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2019/09/Sergey-Merkurov-%D0%A1%D0%B5%D1%80%D0%B3%D0%B5%D0%B8%CC%86-%D0%9C%D0%B5%D1%80%D0%BA%D1%83%D1%80%D0%BE%D0%B2.-Alfabeto-Ero%CC%81tico-Sovie%CC%81tico.-1931.png-016.jpg
Figura Fjodora Dostojevskoga (1911.-1913.) sliči na prikaze vjerskih velikana iz doba pokrštavanja Slavena. Portret Puškinov ima dinamiku i monumentalnost, kao da je misao iskoračila izvan granica prirode (fizike), portret revolucionara Armenca Stjepana Šaumijana naliči na Isusa (1929.), Mislilac iz 1920. izgleda gandhijevski i ima gotovo kubističke nabore. Godine 1931. nadahnut Kama sutrom izradio je Sovjetski alfabet (abeceda, azbuka) na pornografski način, sa crtežima bez umjetničke vrijednosti.
 
Merkurov je poznat kao slobodno misleći čovjek i izvanredna osoba. Nažalost bio je član Komunističke partije i izradio je nadgrobni spomenik i takvom gadu kao što je Feliks Džerzinski. Kao ravnatelj Puškinova muzeja spasio je kip Katarine Velike šaljući ga potajno u Erevan (koliko je bilo moguće u policijskoj državi prenijeti kameni blok veći od slona?, op. T.T.). Josipu Staljinu je za sedamdeseti rođendan poklonio granitni spomenik "Smrt vođe". Staljin je odbio preuzeti poklon i to je početak nevolja za našega armenogrčkoga umjetnika. Djelo sliči na građane Calaisa Rodinove (ljudski ponos i dostojanstvo zadržavaju ti likovi unatoč slomljenosti i tuge zbog predaje francuskoga grada Calaisa engleskome kralju) i Staljin pronicljiv kakav jest nije bio oduševljen, a usto nije uobičajeno ljudima poklanjati smrt, makar i u veličanstvenom obliku. Povorka više sliči na Rjepinove ljude koji mukotrpno vuku lađu nego na ožalošćeni narod. Sahranjen je Merkurov u Novodevičkom manastiru, Moskva. Njegove Kiparove bilješke objavljene su 1953. godine. U  armenskome gradu Gyumri (Gumri) otvoren je u obiteljskoj kući Merkurova 1984. muzej.
P.S. Zapravo i vrhunske skulpture Vigelanda u Oslu imaju nešto fašistoidno naturalističko u sebi, a okultno je nažalost jednako zanimalo i naciste i komuniste i liberale!
 

Teo Trostmann

Povezane objave

Kažu ljudi…

HF

Magla.. Magla gusta

HF

Osebujni slikarski ciklus Ivane Zerovnik

HF

Pričati tuđe priče

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više