Suočavamo li se s globalnom katastrofom u proizvodnji i opskrbi hranom?
Meteorološki i hidrološki uvjeti, vremenske nepogode, iznenadne i burne promjene vremena ozbiljno ugrožavaju poljoprivrednu proizvodnju diljem svijeta. Mi danas hranu shvaćamo „zdravo za gotovo“ – police supermarketa prepune se brojnih i različitih prehrambenih proizvoda gotovo iz cijeloga svijeta. Međutim, neuobičajene i nagle promjene vremena koje nerijetko uzrokuju katastrofe velikih razmjera nanose goleme štete i probleme u nekoliko svjetski ključnih poljoprivrednih regija – od SAD-a preko Australije, Filipina i dalje. Ove nepogode mogu ozbiljno ugroziti proizvodnju hrane, osobito žitarica te utjecati na opskrbu hranom i na cijene prehrambenih proizvoda u nadolazećem vremenu.
JUŽNA EUROPA – Andaluzija postaje pustinja!
Nacionalni ured za poljoprivrednu statistiku američkog Ministarstva poljoprivrede (NASS/ 'National Agricultural Statistics Service,' USDA) objavio je 20. 5. 2019. zabrinjavajući podatak o sjetvi kukuruza i soje u ovogodišnjem planu poljoprivredne proizvodnje. Naime, u izvješću je navedeno kako je kukuruz zasijan samo na 49 posto od ukupno planiranih poljoprivrednih površina u usporedbi s prošlogodišnjom sjetvom kada je sjetva kukuruza bila obavljena na 78 posto od ukupno planiranih površina. Međutim, na zasijanim površinama ove 2019. godine niknulo je samo 19 posto kukuruza u usporedbi s istim razdobljem prošle godine (svibanj 2018.) kada je niknulo oko 47 posto kukuruza na zasijanim površinama. Sjetva riže u šest ključnih američkih država također je bitno smanjena. Poljoprivredni proizvođači stoga su se pitali hoće li i mogu li vrremenski uvjeti utjecati na znatno poboljšanje rezultata žetve. No, to nitko ne može predvidjeti.
SAD je vodeći u svjetskoj proizvodnji soje (34 posto od ukupne svjetske proizvodnje soje) i kukuruza. Ozbiljno smanjeni rezultati žetve kukuruza i soje mogu vrlo ozbiljno utjecati na globalnu cijenu hrane uz podatak da se većina američkog uzgoja kukuruza i soje odnosi na genetski modificirane kulture (GM kukuruz i GM soja). Izuzetno loši sjetveni rezultati u 2019. posljedica su vrlo loših vremenskih uvjeta u cijelom području američkog Srednjeg zapada koji je u posljednjih 12 mjeseci primio najveće, tj. rekordne količine snježnih i kišnih oborina od kada američka Vlada vrši mjerenja i vodi statističke podatke – od 1895. Svakako se mora istaknuti i jako izražen pacifički El Niño u razdoblju 2015.-2016. kao i novi El Niño potvrđen prošle zime (2018/2019.) a koji je došao ranije nego što je uobičajeno. El Niño je periodično zagrijavanje ekvatorijalnog istočnog i središnjeg Tihog oceana.
Povezano sa solarnom aktivnošću, a ne s ljudskim faktorom, ovo može utjecati na globalnu promjenu vremenskih uvjeta tokom određenog vremenskog razdoblja s mogućnošću pojave iznenadne ili još izraženije suše, hladnoće, vlažnog ili suhog vremena u pojedinim djelovima svijeta. Stoga dok je poznati agrarni pojas američkog Srednjeg zapada 'plivao u vodi' druga svjetska područja suočavala su se s katastrofalnom sušom, osobito Australija koja je također jedan od najvažnijih svjetskih proizvođača žita. Australija je prvi puta nakon 2007. bila prisiljena uvoziti pšenicu i to pretežito iz Kanade. Prošlogodišnja suša smanjila je žetvene prinose za 20 posto pa je australska Vlada morala reagirati i odobriti (!) uvoz krušne žitarice tj. pšenice. Australija je do nedavno bila jedan od vodećih svjetskih proizvođača i izvoznika pšenice (peta država na svijetu po količini izvoza pšenice).
Vremenske nepogode već uzrokuju nedostatak/manjak važnih žitarica na globalnom tržištu. Osim toga i Filipini su suočeni s velikom sušom koja je uzrokovala smanjene prinose riže. Sljedeća država koja je pogođena katastrofalnom sušom je Sjeverna Koreja: količina oborina u Sjevernoj Koreji najniža je od 1982. pa je ova država suočena sa znatnim nedostatkom hrane. Istovremeno, Kina je suočena s pošasti širenja smrtonosne afričke svinjske kuge koja je zahvatila kinesku populaciju svinja. Američko Ministarstvo poljoprivrede (USDA) procijenjuje da će Kina morati prisilno zaklati i uništiti oko 200 milijuna svinja zbog pojave i širenja afričke svinjske kuge. Kina je međutim, svjetski najveći proizvođač svinja – 700 milijuna svinja godišnje, pa će to imati ozbiljne i teške posljedice kako za kineske uzgajivače svinja tako i za državu i globalno tržište. No, kao da pojava ove opasne i smrtnosne zarazne bolesti svinja nije dovoljna, pa je Kina suočena s još jednom pošasti a to je pojava i širenje noćnog leptira jesenske sovice (lat. Spodoptera frugiperda) čije nezasitne gusjenice ostavljaju pustoš na poljoprivrednim površinama: usjevi kukuruza i soje mogli bi biti uništeni zbog najezde gusjenica jesenske sovice.
Osim vremenskih nepogoda, pojave i širenja bolesti i štetnika u obzir moramo uzeti i različita ratna područja diljem svijeta – od Jemena do Sirije i Konga gdje je poljoprivredna proizvodnja drastično smanjena zbog ratnih djelovanja i šteta. Rusija je međutim, zahvaljujući sankcijama nametnutim 2014. od strane Europske unije i SAD-a u samo tri godine (!) uspjela postati vodeći svjetski izvoznik pšenice i koja sada daleko nadmašuje i Kanadu i SAD. Procijenjuje se da će Rusija u ovoj žetvenoj godini (2019./2020.) izvesti oko 49,4 milijuna tona pšenice, 10 posto više nego prije godinu dana.
Sankcije koje je Zapad nametnuo Rusiji 2014. izazvale su vrlo zanimljiv učinak jer je ruska Vlada preuzela odgovornost i poduzela odgovarajuće mjere za postizanje samodostatnosti u proizvodnji hrane, osobito žita. Osim toga, ruska Vlada na preporuku ruskih znanstvenika zabranila je 2016. sjetvu / komercijalni uzgoj i uvoz genetski modificiranih organizama, GMO-a; pored toga Rusija raspolaže s golemim područjem najplodnije crne zemlje našeg planeta – „černozem“ ili crnica. SAD vjerojatno ne će nikada 'tražiti' od Rusije žito, a kada i bi, tada bi to bila velika povijesna ironija. Naime, početkom 1970-ih godina prošlog stoljeća tadašnji Sovjetski Savez (SSSR) bio je suočen s lošim žetvama, pa je američki tajnik Henry Kissinger uz potporu kompanije „Cargill“ i drugih velikih kompanija za trgovinu žitom pokrenuo agresivnu diplomaciju hrane koju je znao nazivati „hranom kao oružjem.“ Tadašnja američka prodaja žita Rusiji, odnosno SSSR-u poznata je kao „velika pljačka žita.“
Zbog ljetne suše također je ugrožena i proizvodnja povrća, osobito krumpira. Njemačka kao najveći europski proizvođač krumpira suočena je sa smanjenim prinosima i do 25 posto, a prinosi proizvodnje krumpira smanjeni su između 10 i 15 posto u Velikoj Britaniji zbog čega su se povećale cijene krumpira. Prema podatcima Eurostata, u razdoblju između 2000. i 2018. proizvodnja krumpira u Europskoj uniji smanjena je za 37,3 posto zbog loših vremenskih uvjeta. Poljoprivrednici tvrde da je zbog lošeg vremena smanjena proizvodnja luka, mrkve, kupusa, poriluka, pasternaka itd.
Zapitate li ljude koje su najveće opasnosti zbog klimatskih promjena i povezanih vremenskih nepogoda, većina će bez razmišljanja reći: snažni vjetrovi i oluje, tornada, orkani, hurikani, opasni i smrtonosni valovi vrućine, poplave i požari. Međutim, malo tko će reći da klimatske promjene i solarna aktivnost snažno utječu na poljoprivrednu proizvodnju ugrožavajući prehrambeni sustav u cijelosti a time i ljudsku civilizaciju. Južna Europa mogla bi postati „produžetak“ Sahare, a velika agrarna područja u SAD-u i Kini također nisu izuzeta od ove opasnosti; NASA upozorava da bi jake i dugotrajne suše mogle pretvoriti američke plodne ravnice i Jugozapad u divovsko područje prašine. No, ironija je u tome što Međuvladin panel o klimatskim promjenama (Intergovernmental Panel on Climate Change, IPCC) upozorava kako klimatske promjene ozbiljno ugrožavaju proizvodnju i opskrbu hranom na globalnoj razini, ali istovremeno upravo je suvremena, industrijalizirana poljoprivredna proizvodnja glavni krivac klimatskih promjena jer uzrokuje gotovo četvrtinu od ukupne emisije stakleničkih plinova što je posljedica antropogenog djelovanja.
Američki poljoprivredni sektor prolazi kroz jednu od najgorih kriza od 1980-ih godina. Američki poljoprivrednici već nekoliko godina imaju smanjene prinose a time i zaradu. Zbog izrazito nepovoljnih vremenskih uvjeta u agrarnom području Srednjeg zapada sjetva kasni i manje površine budu zasijane poljoprivrednim kulturama. Proizvođači kukuruza izgubili su tržište jer je američka Agencija za zaštitu okoliša (EPA) početkom kolovoza 2019. odobrila malim rafinerijama nafte da više ne moraju poštivati zakonsku odredbu miješanja benzina s etanolom koji se proizvodi od kukuruza. Gotovo 40 posto od ukupne proizvodnje kukuruza bilo je namijenjeno za proizvodnju etanola.
Drugi, još ozbiljniji problem prouzročio je gospodarski i carinski rat između SAD-a i Kine kojeg je nametnuo američki predsjednik Donald Trump. Kina je do tog trenutka predstavljala golemo tržište za američke proizvođače/izvoznike kukuruza i etanola. Nametnuti gospodarski rat prouzročio je dakako reakciju Kine koja je za 70 posto povisila carinske tarife za etanol iz SAD-a. Kina se tada „okrenula“ Brazilu iz kojeg sada uvozi etanol proizveden od šećerne trske. No, Kina je prije početka nametnutog gospodarskog rata iz SAD-a uvozila 19 milijuna tona soje vrijedne oko 12 milijardi US dolara; Kina je uvozila oko 60 posto od ukupne američke proizvodnje soje (pretežito genetski modificirana soja). Ukupna vrijednost izvoza američkog poljoprivrednog sektora u Kinu procijenjena je na oko 20 milijardi US dolara. A sada je sve to nestalo jer je za američke farmere golemo kinesko tržište izgubljeno. Zbog svih navedenih razloga, a postoje još i drugi ozbiljni problemi, neto zarada američkih farmera drastično je smanjena. Cijena američke pšenice snižena je gotovo za 50 posto od 2012. do danas, a cijena kukuruza smanjena je za više od 50 posto od 2013. do danas. Američki farmeri stoga su suočeni s rekordno visokim dugovima koji su u međuvremenu dodatno povećani. Ova golema kriza američkog poljoprivrednog sektora neminovno će prouzročiti bankrot mnogih farmi.
Svi problemi s kojima su suočeni američki farmeri neminovno će pak utjecati na znatno pogoršanje poljoprivredne proizvodnje, smanjene prinose, samodostatnost će biti ozbiljno ugrožena kao i sigurnost hrane i to ne samo u SAD-u nego i na globalnoj razini. Stručnjaci naime upozoravaju: zbog klimatskih promjena na globalnoj razini vrlo je teško planirati poljoprivrednu proizvodnju i ostvariti ciljeve a još je teže nadomjestiti nedostatak hrane.
Izvor:
