Erdoğan zaprijetio Europi vojskom migranata, Izetbegović ih prosljeđuje preko Hrvatske
"Ponavljam Europskoj uniji: Ako pokušate predstaviti našu operaciju (u Siriji, o.a.) kao invaziju protiv Kurda, otvorit ćemo naša vrata i poslati vam 3,6 milijuna izbjeglica, zaprijetio je Reçep Tayyip Erdoğan". U nastavku Erdoğan prijeti Europskoj uniji milijunima izbjeglica: "Otvorit ćemo vrata migrantima") Ova Erdoğanova prijetnja sjajno oslikava tzv. migrantsaku krizu – skida ju do gole kože i potvrđuje kako su migranti, osim što su žrtve nekog (lokalnog, regionalnog) rata i(li) ekonomske krize, na drugoj strani, u drugom koraku i vojnici u globalnom, svjetskom ratu.
Nas će ovdje zanimati neke njegove, očite, manifestacije od Turske do Hrvatske s kratkim osvrtom na Europu. Uostalom glavni cilj ovoga rata je Europa koja se u malo dužem vremenskom razdoblju želi osvojiti bez ispaljenog metka u pohodu(ima) „migranata“ (izbjeglica i sl.).
Migranti kao vojnici
Pritom vam se čini, a tako to predstavljaju i global medija, ista politika i njezine sekcije u ostatcima tzv. suverenih država, udrugarska infrastruktura… kako su mladi ljudi koji su gurnuti i migraciju nenaoružani, izgladnjeli jadnici koje je samo Zlo natjeralo u „migraciju“ pa zaslužuju sažaljenje i usputnu pomoć te kad stignu na odredište – trajnu brigu. A to je laž jer migranti su dalekometno naoružani s dva opaka moderna oružja: mobitelima najnovije generacije i bankovnim karticama. Prvi pokrivaju cijeli svijet, te im omogućavaju putovanje, satelitsku navigaciju, informacije o lokalnom vremenu i sve druge potrebne, primjerice upute za izbor rute i sl. Globalno bankarstvo im osigurava novac za put. Gledam pr snimke Al Jazeere iz „Kampa Vučjak“ smještenog tik uz hrvatsku granicu u hrvatskom selu Vučjak i doznajem kako tamo nema vode za piće, voda nije za piće, ali postoji punionica za mobitele s mnoštvom utičnica! Zanimljivo, putuju i po godinu dana i dulje, primjerice od istočnog dijela Pakistana (tamo nema rata, možda ga bude, ali s Indijom) a tko i kako im za to vrijeme plaća mobiteliranje. Meni ovdašnji šalju ovrhu nakon mjesec dana neplaćanja i deru sa zateznim kamatama, a kako „vrše“ bidnog „migranta“? Dakle, fina jedna i složena organizacija „putovanja“. Sve u svemu mobitel im je oružje u rukama daleko učinkovitije od automatske puške, pa kad im policija oduzima mobitele ona ih ustvari razoružava. Bankovnu karticu u okviru bankarske globale mogu gurnuti u, valjda, svaki bankomat usput. Ako, i kad, Europa „šaptom“ padne, svoj pad će moći zahvaliti svjetskoj telekomunikacijskoj multinacionalki i izumu globalnog bankarstva, odnosno današnjim globalnim bankarima, pri čemu su i u jednoj i u drugoj multinacionalki nazočni Europljani ili podrijetlom Europljani. U nastavku ćemo se zadržati na „potezu“ od Turske do Hrvatske.
Erdoğan prijeti (i) Hrvatskoj
Što Erdoğan („sultan“) ustvari traži? Ništa osobito, tek slobodne ruke za ubijanje Kurda napadom, invazijom na susjednu državu Siriju. Tamo bi, navodno, očistio od Kurda samo pojas uz granicu u dubini od trideset i dužini od 120 kilometara i tako sirijske odvojio od Kurda u Turskoj. Ukoliko bi mu se to ma samo na riječima sprječavalo, on će na Euniju poslati svoje vojnike pod egidom migranata u brojci od 3,6 milijuna.
Članica smo te Unije, pa je ova prijetnja izravno upućena i Hrvatskoj. Svih 3,6 milijuna migranata s kojima trenutačno raspolaže Erdoğan, a radi se, dakako, o daleko većem broju samo još nisu stigli do Turske, morat će proći preko – Hrvatske. (Mađarska je zatvorila granicu, Rumunjska, ako ništa, ima Dunav…) Nu ta Erdoğanova prijetnja se ostvaruje još od proljeća, od ljeta se intenzivira – samo se o tome ovdje šuti. Migranti, što „sami“ što uz pomoć krijumčara i ovdašnjih, stižu u Zagreb sad već i redovnim prigradskim autobusnim linijama. Dolaze preko Banovine i Korduna, pa preko Kupe, pa do Zagreba. Vjerujem kako će slijedeći korak poduzeti naš Zmaj od Kamenih vrata (Milan Bandić) i dočekivati ih na nekom od zagrebačkih mostova. Bilo je nešto buke u mediji kad je ljetos neki Srbijanac s kombijem migranata sletio u Kupu i tako uspješno obavio zadatak (žao mi je, ali smrt je u takvim akcijama uračunati „trošak“), a poslije se dolazak migranata nastavio. Doista, medija o svakom navijačkom mulcu, ili skupini mulaca koji napadnu navijače drugog kluba, naročito ako su „delije“, dozna sve – u stilu Ozna sve dozna, a o ovom Srbijancu, koji je po svemu sudeći, slučajno uhićen tek na Bajakovu eto ne zna ništa. Dobra medija, ne talasa po javnosti.
Izetbegović gura migrante na Hrvatsku
Vratimo se u Vučjak, hrvatsko selo u okolici Bihaća, gdje je ljetos otvoren Kamp Vučjak tik uz granicu s Hrvatskom. Tu se, uključivo i područje zračne baze Bihać bivše JNA, nalazi nekoliko hrvatskih sela, a kraj inače pripada Lici i „otkinut“ joj je, time i Hrvatskoj 1946. Činjenice glede tamošnjih migranata govore sljedeće: migranti, očito manje-više slobodno iz Srbije prelaze granicu BiH na području tamošnje srpske republike. (Napomena: Aleksandar Vučić koji je svojedobno u Skupštini SRJ prijetio sa „sto za jednoga“, Muslimana, za Srbina, danas je jako dobar prijatelj sa sultanom Erdoğanom.) Ona ih onda šalje na bošnjački dio Federacije, a on, „bošnjački“ dio, ih usmjerava u Unsko-sansku županiju, na granicu s Hrvatskom i baš u tamošnje hrvatsko selo Vučjak, osim ostaloga.
Islamističko-fundamentalistčki „elementi“ (da se ne lažemo i „licemjerimo“ uokolo, reći ću blago jer stvari stoje puno gore) s guranjem migranata na granicu s Hrvatskom imaju dva cilja: a) vanjsko-politički, pritisak i iznurivanje, ucjenu s migrantima, pa i slabljenje Hrvatske, kako se ona, osim ostaloga ni ovoliko ne brinula o Hrvatima u BiH, b) unutarnjopolitički, među bošnjački, se odnosi na Cazinsku krajinu, Veliku Kladušu i Fikreta Abdića, njega se, konačno, želi oslabiti i uništiti. Fundamentalističkoj „centrali“ u Sarajevo izgleda nije baš mio ni cijeli taj zapadni „kanton“. U srijedu, 16. X. 2019., iz Bihaća, grada, protjerano je oko 2000 migranata, grad „očišćen“ i odvedeno (odvezeno) u Kamp Vučjak. Gradonačelnik Bihaća prijeti kako će im ukinuti plaćanje i vode koja nije za piće, a tamošnji Crveni križ će ih hraniti- dok bude mogao ( imao graha). Po svemu izgleda kako će migranti napuniti mobitele, što jesu, pa put pod noge, ako već nisu krenuli. A to je tek početak. Na početku kraja novog velikog migrantskog vala koji se očekuje naredne godine u proljeće, i idućih godina „Unsko-sanski kanton“ bi, zbog pojačanog iseljavanja tamošnjeg domicilnog stanovništava mogao biti s bošnjačkom manjinom i muslimanskom migrantskom većinom, što očito nimalo ne brine sarajevske fundamentaliste. Bio bi to povratak u daleku prošlost. Posebno to treba sagledati pod svjetlom činjenice kako je Bakir Izetbegović, kao jedan od rijetkih političara u svijetu, otvoreno podržao Erdoğanovu intervenciju u Siriji, pa će tako podržati, i već zapravo podržava migrantsku vojnu na Euniju, kojoj je Hrvatska prva na putu. Zar opet? Ovom treba pridodati i činjenicu kako fundamentalistički dio bošnjačkih političara, ali vladajući, napada Hrvatsku i na i oko Pelješkog mostu u izgradnji, svugdje joj traži slabu točku, s prvim, ali ne i zadnjim ciljem, dodatnog slabljena Hrvata u BiH.
Rat u vašem domu kojega još i plaćate
Zaključno, osim što se ova migrantska vojna vodi kao internetski rat, internet je „eksplozivno punjenje“ i mobitela i kartica, ovdje ću spomenuti još jednu njegovu izrazito opasnu dimenziju. Ovaj, svjetski, valjda četvrti (Treći je bio hladni), rat, i „klasični“ ratovi u njegovom sastavu već neko vrijeme, ne poznaju tzv. unutarnje neprijatelje pa oni slobodno i javno djeluju u dubini napadnutog teritorija, bolje bi bilo reći napadnute kulture, identiteta, svjetonazora… Prije su oni koji su se branili mogli takve barem izolirati, da ne spominjemo kako su te „izolacije“ izgledale, a danas se nekoga tko očito djeluje protiv moje kuće, doma, ne smiješ ni ružno pogledati. Na raspolaganju im je odmah, primjerice, jer tema je kompleksna, mač tzv. govora mržnje, ljudskih prava, sloboda, rasizma i sl. Da stvar bude gora takvi protivnici svoga, bolje reći moga doma, za srušiti su ga spremni, a kako se sve u njih odvija na području kulture, pojednostavljeno rečeno, tu nema krvi, nema žrtava, pa se čini kako to ni nije rat. Eto samo neka rasprava. Mnogi su u tom kolu borbe za navodne „više vrijednosti“, fantastično je kako su i udruženi i registrirani i kako ih još i financiraju oni koje napadaju, kao porezni obveznici. Na usluzi su im i razne internacionale, uglavnom one koje su i pokrenule i vode ovaj svjetski rat, i(li) one kojima je zadaća da ga prikriju, proglase nepostojećim. Naravno kako nisam ništa otkrio, jer sve je ovo već odavno „topla voda“, ali me zabrinjava što je i šutnja u Hrvatskoj još toplija „topla voda“. Šuti medija u Hrvatskoj, točnije galami o beznačajnim stvarima i temama, šuti politika u Hrvatskoj, šuti elita u Hrvatskoj… Ni šapat se ne čuje.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više