Hrvatski narode, nema čekanja!

Moramo pristupiti uspostavi etički, strateški, biologijski, kulturologijski i egzistencijsko reprodukcijskih optimalnih društvenih odnosa

 

 

Općenito je današnje sveukupno stannje u Hrvatskoj doseglo nedopustivo egzistencijski razornu razinu. Dojam je da je to posljedica namjerno opaka sustavna djelovanja moćna i mudra vanjskog čimbenika s pomoću dementobiokatalitičkih amoralnih pohlepnika unutar državnog sustava ostvarena uspješnom pravednom borbom i golemim žrtvama većinski vrlinskih pripadnika hrvatskog naroda, na sveukupnu prostoru kojeg nam je Bog darovao, ali i najbližih srodnika izvan tog prostora, pri čemu nije zanemariva pomoć tradicijski prijateljskih naroda, pa sve brojnijih pripadnika drugih koji prepoznaju neupitnu moralnost ostvarivanja naših vjekovnih i sadašnjih ciljeva. Osobno držim da ne treba sumnjati u mogućnost cjelovita ostvarivanja tih ciljeva, ako se odmah započne učinkovito djelovati. Učinkovitost, međutim, ovisi o sposobnosti prepoznavanja sadašnjih sustavskih manjkavosti.

Započnimo s isticanjem onih već prepoznatih! U nekoliko navrata sam bio potaknut javno pisano izraziti svoj stav da država neupitno treba biti pravna država, ali da ne smije postati pravnička, a nikako političarska. Argumentirano pisano sam reagirao na pisano javno izrečene tvrdnje jednog poznatog ekonomista da je pohlepa pokretač napretka i da ekonomija pripada ekonomistima. U svojem objavljenu tekstu sam naglasio da ekonomija pripada ljudima, a da je obveza ekonomista da u suradnji sa stručnjacima iz drugih područja strukovne usmjerenosti optimalno djeluju. U posebnom tekstu sam upozorio na potrebu usklađenosti djelovanja stručnjaka različitih usmjerenosti. U objavljenim tekstovima običavao sam naglašavati neupitnu važnost moralnosti u svim područjima strukovnog djelovanja, ali i usredotočiti se u potpunosti na razmatranje etike u svezi sa znanošću i primjenskim tehnologijama u provedbi proizvodnih procesa, pa objaviti cjelovite radove. Bilo je odjeka, ali nije dotaknuo moralno osjetljive subjekte u vladajućim strukturama, jer ih nije bilo, ili su bili krajnje rijetki i bez izgleda da mogu učinkovito utjecati.

 

Sveučilište u Zagrebu već je po svom osnutku počelo stjecati svoj ugled u Europi, ali je tek osnutkom Medicinskog i Tehničkog fakulteta porast ugleda dobio veće značenje, jer su polaznici tih fakulteta po uspješnu završetku studija postupno sve učestalije uspijevali dokazati svoju kvalitetu po zapošljavanju u inozemstvu, pri čemu su se usporedno s time sve jače očitovali tehnički napredak i bolja zdravstvena skrb u tuzemstvu. Po završetku Drugoga svjetskog rata promjena društvenog sustava odrazila se i na izobrazbu. Iako se sustavski pogodovalo podobne, poratna obnova i nužan gospodarstveni razvoj zahtijevali su i uključivanje obrazovanih ljudi izrazitijih specifičnih nadarenosti, dakle takvih koji su kadri uspješno završiti odgovarajuće studije na Tehničkom i Medicinskom fakultetu, pa produbljivati ta znanja. Zato se pozitivan trend i nastavio. Pogodovanima je više odgovaralo stjecanje kvalifikacija kojima se stječu položaji u vladajućim društvenim strukturama, pa je njihova društvena zastupljenost sustavski sve izrazitije prevladavala. Uslijedile su negativne posljedice, kakvima smo sada svjedoci.

 

Nastavljanje takvog trenda prijeti opstanku hrvatskog naroda i njegove države. Naime stekao sam dojam da je previše quasi ekonomista, pseudopolitičara oskudne moralnosti i kojekakvih pohlepnika manjkava znanja i uljuđenosti. Zato se smijemo zapitati, zašto i kako je došlo do takvog stanja, pa podrobnije to obrazložiti. Naime, da bi nadzirala stanja u svojim institucijama, državi su trebali podobni, pri čemu je bilo dopustivo da ovi mogu biti čak i jako manjkavih sposobnosti. Takvi, međutim, nisu mogli zadovoljiti kriterije kakvima podliježu osobe orijentirane prema stvarnostno kreativnim znanstvenim istraživanjima, poglavito ne onima koji vode prema gospodarstvenom napretku i unaprijeđivanju zdravstva. Trebamo biti zahvalni Bogu što je u hrvatskom narodu bilo dovoljno onih s takvim sposobnostima, a nerijetko i s popratnim moralno prihvatljivim

 

sposobnostima, pa se dosta toga dobra moglo ostvariti, jer je Hrvatska raspolagala s dostatnom raznovrstnom industrijskom podlogom i žiteljstvom duge kulturologijski napredne tradicije. Zato je i država zbog vlastitih interesa dopustila da sposobni stručnjaci učinkovito djeluju. Rezultirale su brojne korisne posljedice glede uspješna razvoja industrije i utemeljenja znanstveno istraživačkih institucija, primjerice svjetski prepoznatljiva „Instituta Ruđer Bošković“, pa pridavanja veće važnosti farmaceutičkoj proizvodnji. Bilo je mogućnosti i za dobivanje stipendije. Lakše su ostvarivali takve mogućnosti oni koje se držalo podobnijim društvenom sustavu, a manje podobnima vjerojatnost dobitka rasla je s dokazanom uspješnošću svladavanja studija i s primicanjem uspješnom završetku.

Osobno sam kvalitetom i revnošću bio prepoznat da pripadam najuspješnijima, ali sam stipendiju uspio dobiti tek nakon niza neuspjelih pokušaja, ali tek pri završnoj fazi studiranja. No dopustivo je da se podičim uspjehom, jer sam stipendiju natječajem ishodio od ugledne znanstvene institucije, „Instituta Ruđer Bošković“(IRB). Ta činjenica je uvelike trasirala moj zaposlenički put, čime i znanstveno-istraživačku, edukacijsku i industrijsko proizvodnu uspješnost, pa međunarodnu prepoznatljivost. Naime, diplomski rad bio je iz područja organske kemije, a eksperimentalno sam ga obavljao u Zavodu za organsku kemiju pod nadzorom uglednog sveučilišnog profesora dr. sc. Viktora Hahna. To je značilo i stjecanje početnog znanstvenog ugleda po diplomiranju, pa potom i izravno znanstveno-istraživačko djelovanje u IRB. Jasno se naziralo nekoliko znanstveno istraživački privlačnih mogućnosti, pa sam o njima i razmišljao. No, u životu se iznenada pojave i mogućnosti o kojima nisam ni sanjao. Tako se u dnevnom tisku pojavio i oglas u kojem tradicijski ugledna hrvatska farmaceutička tvrtka PLIVA, najavljuje svoju namjeru pokretanja vlastite bazne proizvodnje C-vitamina i antibiotičkih substancija, pa u svezi s time, povezano s Tehnološkim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, najavljuje i organiziranje Poslijediplomskog studija. Festina lente latinska je poslovica prema kojoj je uputno postupiti. Razmišljanje o cjeloživotnim neizvjestnostima dovelo me do zaključka da ugledna farmaceutička tvrtka pruža jednako privlačne mogućnosti za znanstveno istraživačko djelovanje kao i IRB, pri čemu je prednost PLIVE kao učinkovita gospodarstvena subjekta, vlastito stjecanje financijskih sredstava za opstanak i nastavljeni napredak. To je značilo i pružanje mogućnosti za rješenje stambenih poteškoća.

 

Zato sam se, nakon preporuke i posredovanja meritornih osoba Zavoda, odlučio otići izravno razgovarati s Upravom Istraživačkog instituta PLIVE. Nisam pogriješio, nego mi je Bog podario razlog za radovanje. Naime, tijekom razgovora jasno mi je priopćeno da su zainteresirani za moje zapošljavanje u Institutu i da će troskovno pokriti sve moje obveze prema IRB. Zato mi preporučuju zasnivanje radnog odnosa odmah po obrani Diplomskog rada i službenoj promociji. Postupio sam u skladu s dogovorom pa postao zaposlenik PLIVE. Moralno i poslovno postupanje ondašnje Uprave Istraživačkog instituta PLIVE trebalo bi postati uzor sadašnjim vladajućim državnim strukturama u Hrvatskoj, ali to se ne će dogoditi zbog biologijske imunosti pripadnika tih struktura na stjecanje vrlinskih osobina, a poglavito zbog njihove sadašnje oskudne moralnosti. Optimizam pobuđuju očekivanja koja nude sadašnje pobjedničke političke strukture, a uzdanje u Boga ojačat će i sposobnosti hrvatskog naroda. Ovom prigodom želim podsjetiti čitatelje ovog teksta na rad objavljen u časopisu „Prirodoslovlje“ (1), jer se u radu navode podrobnosti uzorna djelovanja ondašnjih djelatnika Istraživačkog instituta.

 

Tjedan dana po mojem zaposlenju definiran je cjelovit program poslijediplomskog studija pod naslovom „Kemija i tehnologija antibiotika“, sklopljeni su ugovori s renomiranim sveučilišnim profesorima i primjernim znanstvenicima, pa se odmah započelo s praktičnim vježbama i predavanjima sa svrhovito definiranim sadržajima. Osim toga, polaznici studija bili su izravno uključeni i kao zaposlenici u Istraživačkom odjelu poluindustrijske proizvodnje biotehnologijskih farmaceutičkih supstancija (antibiotika i i međuprodukata). U istraživačkim kemijskim i farmaceutsko medicinskim istraživala su se svojstva proizvedenih supstancija, ali

 

popraćeni i pokusima orijentiranim na sintezu novih substancija. Poradi provedbe planirane industrijske proizvodnje, Uprava tvrtke se pobrinula ugovoriti boravke nekoliko istaknutijih polaznika studija u jednoj tvornici. Republike Poljske (Krakov). Tromjesečni boravak doveo je do spoznaja, koje su obećavale da će montaža tvorničkog proizvodnog pogona, pa zatim i uspješna proizvodnja biti uspješne. Pri tome je važno pripomenuti, da je pet polaznika poslijediplomskog studija uspjelo i magistrirati. Bili su to prvi magistri znanosti, u području tehničkih znanosti u Hrvatskoj, a vjerojatno i u Europi.

 

Proizvodni uspjesi tvrtke jako su odjeknuli u stručnoj i gospodarstvenoj javnosti diljem cijele ondašnje države (Jugoslavija), pa su se odrazili i na ubrzane konkurentske aktivnosti, još više na ugled Plivinih stručnjaka u hrvatskoj znanstveničkoj javnosti. Porasle su mogućnosti i za strukovno znanstveno napredovanje putem boravaka u afirmiranim znanstvenim ustanovama u inozemstvu, ali i kao predstavnici hrvatskih strukovnih udruga. Zato je PLIVA poduprla moj zahtjev da se natječem za jednu od stipendija UN.

 

Posrećilo mi se, pa sam uspio dobiti stipendiju za studijski boravak u institucijama Belgijskog kraljevstva. Prvi mjesec sam proboravio u mikrobiologijskim istraživačkim laboratorijima Medicinskog fakulteta u Liège-u, a čiji je ravnatelj bio svjetski ugledni profesor Maurice Welsch. Profesor mi je svojim savjetima mnogo pomogao, a poglavito zauzimanjem da svoja znanja obogatim boravcima u nekoliko vrsnih znanstveno istraživačkih institucija. Tim boravkom sam uvelike obogatio svoja teorijska i praktična znanja, što je olakšalo moje nastavljeno djelovanje. Bilo je to doba dobre zaposlenosti u uznapredovaloj raznovrsnoj zagrebačkoj, pa općenito u hrvatskoj industriji. U tada prezaduženoj državi orijentiranoj jače na uvoz nego izvoz, Hrvatska i Slovenija imale su pozitivnu izvoznu bilancu, ali uz reducirani politički utjecaj u okviru države. To je vodilo k očitovanju nesklada, pa postupno i prema razlazu članica državne zajednice. Optimisti su vjerovali da će se uspjeti naći miran način razlaza. Stvarno stanje je odstupalo od optimističkih nadanja.

Zbog moje strukovne i radne uspješnosti omogućeno mi je i ostvarivanje osobnih sposobnosti, kako glede znanstveno istraživačkog uspješna djelovanja, tako i glede ostvarivanja primjernih proizvodnih rezultata po strogim međunarodnim kriterijama i tvrtkinim mjerilima vršne uspješnosti. To je pogodovalo i mojem uključivanju u međunarodno reprezentativne skupine za unaprjeđivanje izobrazbe i razvoja znanosti. Tako sam zbog prepoznatljive uspješnosti pri sudjelovanju na međunarodnim znanstvenim skupovima i objavljenim radovima postao i članom Glavnog odbora Eurpske Federacije za Biotehnologiju, nakon čega je slijedilo i aktivno sudjelovanje u radnim skupinama za unaprijeđivanje izobrazbe. Cilj je bio podići razinu sveučilišne izobrazbe po uzoru na najuglednija europska sveučilišta. Napredovalo se, pa je i na području Biotehnologije Zagrebačko Sveučilište postalo vrlo prepoznatljivo. Utemeljeno je i Hrvatsko društvo za biotehnologiju, da bi ubrzo postalo punopravnim članom EFB. Rezultati nisu izostali. No, umjesto nastavka afirmacije, najednom je uslijedila promjena prihvaćanjem tzv. Bolonjskog procesa, zbog kojeg je uslijedilo zamjetno nazadovanje. Tome su pogodovala i ratna zbivanja.

 

Umjesto mirna razlaza uslijedila je velikosrpska vojna osvajačka agresija na Hrvatsku. Uz goleme ljudske žrtve popraćene golemim štetama različite naravi, pa i teritorijalnim, Hrvatska je uspjela organizirati i ojačati svoje obrambene snage, pa završiti rat briljantnom pobjedom. Uspostavljena je pa međunarodno priznata hrvatska država, Republika Hrvatska. No, njezino žiteljstvo nije time bilo lišeno prisutnosti i onih koji slobodnu Hrvatsku nisu željeli. Podmukli i opaki, svojim su djelovanjem doveli stanje u državi kakvo je danas, a koje zahtijeva odlučne promjene prema uspostavi zdrava stanja. Kako to ostvariti?! U jednom svom objavljenom djelu sam zapisao: „Mudrost dolazi od Boga, i na njoj se temelji naša sposobnost spoznavanja i stjecanja znanja“. Sad se usuđujem i tvrditi da Bog sije mudrost ljudima, ali svako zrno ne nikne. Razmišljanje me podsjeti na veličanstven govor Vlade Gotovca. Napose na njegovu sasvim ispravnu tvrdnju glede odgovora na pitanje zašto naši neprijatelji uništavaju naša materijalna i kulturna bogatstva. Nadareni govornik općesvjetske i povijestne vrsnoće, pronicljivo je odgovorio: „Zato, jer oni to nemaju.“ Došli smo, dakle, do umne sposobnosti koja jamamačno omogućuje ostvarenje uspostave zdrava stanja, ako ustrajemo moralno ispravno i mudro djelovati.

 

Kako svako od Boga posijano zrno nije niklo, to znači da ni svaka osoba nije postala prožeta duhovnošću, bez koje nema sasvim ispravna spoznavanja ni primjerna stjecanja znanja. Za sadašnje stanje u Hrvatskoj ključnu odgovornost snose podmuklošću iznjedrene vladajuće političke strukture jalova znanja i oskudne moralnosti. Mora se, dakle, odlučnije krenuti prema uspostavi stanja, u kojem će ključnu ulogu dobiti društvene strukture, čiji članovi obiluju stvarnim različitim znanjima neupitne primjenjivosti u znanosti i izobrazbi, ali poglavito u različitim područjima gospodarstva, pri čemu nisu podložni neetičkim postupanjima. Obitelji kao temeljnom elementu, koji jamči opstanak i trajanje naroda, pa zato i jačanja snage čitave države i njezina strateškog i moralnog ugleda, svakako treba omogućiti uspostavu takvog statusa u društvu.

 

Referencije

 

1. Marijan Bošnjak i Krunoslav Kovačević: Rativoj Seiwerth – kemičar, ugledni sveučilišni profesor, znanstvenik, izumitelj i gospodarstvenik, Hrvatski prirodoslovci 22 (Križevci, 18-19, 2013., PRIRODOSLOVLJE, Matica hrvatska, Zagreb, 2013.

 

Prof. dr. sc. Marijan Bošnjak, dipl. kem. ing., umirovljenik