DruštvoMUDROSITNICE – Kucanje na zaključana vrata by HF25/11/2020 Pod maskom se slobodno – ne diše! Riječi koje do srca zađu, nikada i ne izađu, Ni lijepe riječi ne spadaju više u RJEČNIKA slatkiše. Mnogi se ljudi radije psovkama služe, nego da se za dobro lijepom riječi oduže. I bogatstvo materinskih riječi – od samoće liječi. Tko god tuđe riječi štuje, i za njegove se brzo čuje. I hrvatske su poslovice narodno blago i njima se služi komu god je drago. Zadane riječi i Zakon od zaborava liječi. U rječniku Hrvata ima riječi mnoštvo i svaka se srca hvata kao najveće Boštvo. Tko god da nam kada-tada vjeru i jezik uvrijedi, neka se ne nada svoje zlobe pobjedi. Poštuj tuđe, nikad ne daj svoje. Broji svoje, al tuđe nikoje. Zbog od korone straha zli zakoni uzeli su maha:stavili nas na pretešku muku, prijatelju ne smijemo ni pružiti ruku! Bože mili, što li smo skrivili pa se više ni pod maskom slobodno ne diše! Kako li će biti sutra istom? Hoće l' nas korona sve satrti listom? Tko riječima bogatstvom barata, neka kuca i na zaključana vrata. U hrvatskom jeziku riječi puno ima, što i čelična vrata otvaraju svima. Ako i jesmo koronom ustrašeni, ciljevi života još nam nisu promašeni. Ne miješaj se u tuđe poslove sve dokle te vlasnik ne pozove. Nije uvijek ni nevolja kriva u Zakonu što ne prebiva. Tko u mladosti svoju ljepotu krije, u starosti više je – i nije. Niti rijeke, ni vlakova pruge nisu nam prepreke do obale druge. Hvala Bogu i umnim ljudima, što i ovaj zapis čitatelja ima! Malkica Dugeč