Umjetnik može izravno izraziti svoje emocije kroz ekspresivnu umjetnost koja je iskrena i nepatvorena
Ana Guberina, suvremena je hrvatska likovna umjetnica, slikarica. Izlagala je na brojnim zapaženim samostalnim izložbama. Autorica je opsežnog opusa koga čini niz osebujnih ciklusa, ulja i akrili na platnu, snažnog i poticajnog kolorizma. Za njezino djelo karakteristična je osobita nazočnost duhovnog.
- Kako doživljavate današnju poziciju umjetnosti?
– Ono što umjetnost danas izražava više nisu velike ideje, osjećaji ili duboke tajne. „Umjetnost se više ne uspijeva definirati, a ono što se još predstavlja kao umjetnost više ne teži stvarati estetička iskustva u smislu tradicionalnoga svetoga doživljaja ljepote, uzvišenoga ili inventivnosti.“ (Michaud, 2004:74). Mora se zaključiti da je dvadeseto stoljeće i nadalje tolerancija posvemašnjeg sinkretizma i nezaustavljivog politeizma ljepote. (Usp.Eco, 2004:428). To je vrijeme posvemašnje razgradnje tradicionalnog poimanja umjetnosti, koja je ionako nezanimljiva za mase koje ju ne razumiju i radije kupuju proizvode popularne komercijalne kulture.
- Što je vama blisko?
– Mom poimanju umjetnosti bliska je Schellingova i Croceova temeljna estetička postavka o umjetnosti kao intuiciji odnosno alogičnoj i neposrednoj spoznaji, pri čemu umjetnik stvara mentalne slike koje komuniciraju putem fizičkih artefakata. (Croce, 2003:46). Svojim umjetničkim djelovanjem pokazujem želju da nastavim s gradnjom slike, te da u nju unesem nešto od svog razumijevanja smisla ljudskog postojanja. Polazim od spoznaje da umjetnik može izravno izraziti svoje emocije kroz ekspresivnu umjetnost koja je iskrena i nepatvorena, pa kroz svoje slikarstvo istražujem unutarnja psihološka, duhovna i egzistencijalna stanja.
- U Vašem se opusu osobito ističe ciklus otoka.
– Moj omiljeli ciklus slika “Ljeto na otoku“ prisutan je kroz cijelo moje stvaralaštvo. Otok, svijet u malome, potpuna slika svemira, dvojstvo duhovnog i tvarnog, ujedno i dio zemlje koji simbolizira utočište. Otok je motiv i u mojim najnovijim slikama, u koji spadaju i sada prezentirana djela: Otočno predvečerje, Podne na otoku, Ritam mora, Otočna samoizolacija.
- Karakteristika Vašeg opusa je izrazito razvijen osjećaj za boju, zbog kojeg Vas likovni kritičari često smještaju u povijesni slijed hrvatskog kolorističkog slikarstva.
– Moj senzibilitet za boju najviše dolazi do izražaja baš u ciklusu slika „Ljeto na otoku“. Nije slučajno da se uvijek vraćam otoku. Otok je moj nepresušni izvor, gdje pulsira život u svojoj mediteranskoj raskoši, ovdje se nalazi bezvremeni spokoj u dijalektičkoj napetosti s kolorističkim senzacijama dalmatinskog podneblja.
- Često slikate sakralne teme, kako pristupate tim kompleksnim motivima?
– Nadahnuće za sakralne teme nalazim u kršćanskoj vjeri i simbologiji. Vrlo bliska i poticajna su mi djela francuskog prirodoznanstvenika i teologa Pierra Teilharda de Chardina. Njegova misao o sveprisutnoj snazi Božje ljubavi koja drži čitav svemir na okupu i usredišten u Kristu. Ljubavi koja povezuje sveukupnu zbiljnost, sve dimenzije i razine postojanja. Ta promišljanja su rezultirala ciklusima slika Povezanost i Lice tvoje tražim Gospodine.
- Vaši planovi?
– Čekam prestanak pandemije, jer i moje slike čekaju otvorenje dogovorene izložbe u Galeriji Sonia Monti u Parizu.
