Papa je zakone koji kriminaliziraju homoseksualnost nazvao suštinski nepravednima
Papa Franjo je u opširnom intervjuu za Associated Press opširno govorio o svom zdravlju, svojim kritičarima i budućnosti papinstva. Najznačajnije, on je zakone koji kriminaliziraju homoseksualnost nazvao fundamentalno nepravednim i rekao da biti homoseksualac nije zločin. Paul Elie iz Berkley Centra za religiju, mir i svjetska pitanja pridružio se Geoffu Bennettu u raspravi o papinom intervjuu.
Pročitajte cijeli transkript
Geoff Bennett: Papa Franjo je u opširnom intervjuu za Associated Press opširno govorio o svom zdravlju, svojim kritičarima i budućnosti papinstva. Najznačajnije je da je zakone koji kriminaliziraju homoseksualnost nazvao suštinski nepravednima, jasno dajući do znanja da, u umu vođe Katoličke crkve, biti homoseksualac nije zločin.
Papa Franjo, poglavar Katoličke crkve (preko prevoditelja): Svi smo mi djeca Božja i Bog nas voli takve kakvi jesmo i zbog snage kojom se borimo za svoje dostojanstvo. Biti homoseksualac nije zločin. Nije zločin, ali je grijeh. I, dobro, prvo moramo razlikovati grijeh od zločina, ali grijeh je i nedostatak dobročinstva jednih prema drugima.
Geoff Bennett: Za više, pridružio nam se Paul Elie, viši suradnik Centra za religiju, mir i svjetska pitanja Berkley na Sveučilištu Georgetown. Također je pisac za “The New Yorker”.
Hvala što ste s nama.
I kako bismo trebali razumjeti papine opaske da biti homoseksualac nije zločin, iako on stoji uz katolički nauk, koji kaže da su homoseksualni činovi — citiram — “intrinzično poremećeni” i grijeh? Kako papa razlikuje to dvoje?
Paul Elie, Berkley Center for Religion, Peace and World Affairs: Pa, papa Franjo kroz 10 godina pokušavao je napraviti razliku između crkvene doktrine ili crkvenog učenja i pastoralnih aktivnosti ljudi sve do pape, u radu s običnim ljudima.
A jedan od najtežih izazova s kojima se suočio radeći ovo je homoseksualnost. Dakle, uvijek iznova pokušava naglasiti pastoralnu dimenziju, stvarnu ulogu svećenika sve do pape u suočavanju s homoseksualnošću i homoseksualcima, te pitanja koja se postavljaju.
I pokušao je to učiniti postupno, često kroz intervjue.
Geoff Bennett: Koliko je ovo značajan trenutak za Katoličku crkvu?
Paul Elie: Mislim da je lako precijeniti značaj bilo kojeg trenutka.
Kao što sam rekao, on je inkrementalist. I koristio je ovaj pristup nekoliko puta govoreći o građanskim sindikatima, govoreći o zakonima protiv gay osoba, govoreći o diskriminaciji. A ukupni učinak je značajna promjena u tonu i stavu kada je riječ o crkvenom pristupu gay osobama.
Geoff Bennett: Papa bi trebao posjetiti Južni Sudan, jednu od otprilike 67 zemalja diljem svijeta koje kriminaliziraju homoseksualnost.
Ovdje u ovoj zemlji postoji otprilike desetak država koje još uvijek imaju zakone protiv sodomije. Kako bi papine primjedbe mogle utjecati na politiku?
Paul Elie: Teško je znati, ili je teško reći na opći način, kada je uključeno 67 različitih zemalja. Ali nema sumnje da su se zemlje koje su donijele zakone protiv homoseksualnosti, čineći to, oslanjale na javno znanje da su institucije poput Katoličke crkve povijesno stajale iza takvih zakona, a mnoge od njih to još uvijek čine.
Geoff Bennett: Približava li to Crkvu išta bliže priznavanju članova LGBTQ zajednice kao praktičnih katolika koji mogu primati sakramente poput braka?
Paul Elie:
Mislim da jest.
Ne znamo budućnost. I može se dogoditi da napori pape Franje poduzeti tijekom 10 godina budu poništeni od strane sljedećeg pape. Ali ja ne mislim tako. Mislim da se crkva mijenja, a ono što je papa Franjo učinio izraz je te promjene i pomaže da se ona ostvari.
I, da, mislim da se Crkva kreće, iako vrlo, vrlo postupno, čak i stidljivo, u tom smjeru.
Geoff Bennett:
U istom intervjuu za Associated Press, papa Franjo govorio je o kritikama koje je dobio od konzervativnih kardinala i biskupa.
I priznao je – rekao je, to je neugodno. Rekao je, to je poput osipa koji te pomalo smeta.
Recite nam više o tome, kritikama s kojima se suočavao od strane tradicionalista zbog davanja prioriteta pitanjima socijalne pravde kao što su siromaštvo, migracija, okoliš.
Paul Elie:
Svakako, bio je izložen kritikama zbog svojih stavova o tim pitanjima.
Ali rekao bih da su kritike koje tradicionalisti upućuju papi Franji dublje ukorijenjene od toga. Ono što im se posebno ne sviđa u njegovom pristupu je to što on, zapravo, živi na način na koji živi većina katolika, a to je u nekoj vrsti neizvjesnosti, pokušavajući pronaći zadovoljavajući, razuman način života između doktrina, od kojih su mnoge napisani su davno u prošlosti i način na koji se naši životi odvijaju danas.
Geoff Bennett:
Kako je postavio ton za drugačiju vrstu papinstva?
Paul Elie:
Opa, mislim na toliko mnogo načina, naglasak na milosrđu, a ne osuđivanju, odlučnost da crkva treba otići na margine, a to je središnji dio njezina iskustva, čak i njegova spremnost da daje intervjue poput onog koji je dala je danas Nicole Winfield iz AP-a.
Koristio je ležerne razgovore, govoreći slobodno kao način komunikacije. A prijašnji pape to jednostavno nisu radili ni tako opsežno ni sasvim ležerno.
Geoff Bennett:
Paul Elie, viši suradnik Berkley Centra za religiju, mir i svjetska pitanja na Sveučilištu Georgetown, puno vam hvala na vašem vremenu i vašim uvidima.
Paul Elie: Hvala vam.
