Cijene energije su znatno pale, ali ne treba se zavaravati da smo ‘u zelenom’
Cijene energije vratile su se na razinu prije rata u Ukrajini, no daleko smo od komotne situacije. S obzirom da je u energetskom sustavu sve više sunčanih elektrana u idućim godinama još će se izražanjije vidjeti sezonska volatilnost cijena na tržištu.
Cijene električne energije i plina u Europi vratile su se na razinu od prije rata u Ukrajini. Cijena plina s isporukom prema kraju godine na TTF-u, najlikvidnijem plinskom hubu u Europi kreću se nešto više 30 eura po MWh, dok su cijene električne energije zadnjih tjedana čak ponegdje zagazile u negativno (Finska, zbog obilja hidroenergije uslijed topljenja snijega).
Negativne cijene ponekad se dogode kada je tržište prezasićeno električnom energijom koju ne može uskladištiti, a u rijetkim trenucima viđene su i na CROPEX-u. Tada proizvođači plaćaju veletrgovcima da preuzmu energiju da se spriječi preopterećenje sustava.
U Hrvatskoj se trenutno trguje po prosječnoj dnevnoj cijeni od 70 eura po MWh a HEP se ove zime pomalo neočekivano premetnuo u izvoznika energije. Dobar proizvodni trend će se ove godine nastaviti zbog obilja hidroenergije, no uslijedit će ljetni vrhunac potrošnje zbog klimatizacijskih uređaja. Prognoza koja ukazuje na povećanu vjerojatnost padalina ljeti išla bi u korist HEP-u koji se tek treba početi izvlačiti iz crvenoga. Ipak, daleko smo od onoga što se nedavno dogodilo u dva navrata sredinom dana u Belgiji, kada su vjetar i Sunce po prvi puta pokrili cijeli konzum zemlje od oko 8 GWh. Deindustrijalizirana Hrvatska je takvih situacija za sada imala samo noću, u nekim satima.
Popločano panelima
Kažu da je put do energetske neovisnosti popločan solarnim panelima. Europa je lani instalirala oko 41 GW solara što je ekvivalent izgradnji 40 nuklearnih elektrana. Međutim, njihova zimska proizvodnja je slaba, tako da oslanjanje na plin kao gorivo u tranziciji neće nestati. Iako dosegnuti 1 GW solarnih instalacija nije jednostavno, lani je u Europi čak 10 zemalja prešlo tu granicu. SolarPower Europe predviđa kako će Hrvatska do 2026. prijeći granicu od 1 GW. Zvuči dobro, međutim po svemu sudeći, svjedočit ćemo nepravednoj energetskoj tranziciji, onoj koja će koristiti velikim investitorima, dok će se solarne panele moći i dalje vidjeti samo na krovovima imućnijih obitelji koji višak casha stavljaju na krov. Ne promijeni li se ubrzo politika stimulansa preko Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i taj bazen zainteresiranih za solare će se istopiti za par godina.
Tim je više destimulativna najnovija najava spuštanja granice za snagu retrogradnog oporezivanja proizvodnje na samo 100 kW. Država će od poreza na ekstra dobit od prodaje struje zaraditi mrvice, a ovime će zakomplicirati život mnogima koji će ubrzo morati administrirati ono malo ekstraprofita koji su stekli.
Kriza nije gotova
S obzirom na trendove na tržištu, može li se govoriti da je kriza na energetskom tržištu pri kraju? Ne, dok god se vodi opasan i neizvjestan rat na europskom kopnu. Rušenje brane na Dnjepru pokazatelj je eskalacije i to u zoni najveće, sada ugašene nuklearne elektrane u Europi. Recesija je stigla u eurozonu, gospodarstvo usporava, baš kao i u Hrvatskoj koja nastavlja biti zabrinjavajuće ovisna o samo jednoj gospodarskoj grani. Ljeto je doba kada svaki cvrčak pjeva, da bi zimi šutio.
Analitičari ističu da se ne bi trebali opuštati, jer nismo izašli iz problema. Blaga zima ostavila je puna plinska skladišta, no Europa i dalje dominantno ovisi o uvozu koji je značajnim dijelom vezan za tranzit preko Ukrajine i Južnog toka. Bilo kakva poteškoća u opskrbi plinom pokazat će koliko je sigurnost opskrbe zapravo krhka i koliko su ove cijene volatilne. S obzirom na izazovne okolnosti i sve veći utjecaj obnovljivaca na formiranje cijena, lako je moguće da ćemo i u narednim godinama vidjeti ovakve velike zimsko-ljetne cjenovne oscilacije.
