Mario Romoda, slikar novije generacije čiji je primarni lajtmotiv propitkivanje sebstva te egzistencije i uloge istog u društvu
U Sveučilišnoj galeriji u Splitu u četvrtak, 20. srpnja 2023. otvorena je izložba Marija Romode naslova „Portal II“. Izložba je otvorena u društvu autora, a splitskoj publici predstavio je kustos izložbe Ivor Igrec.
Romoda se splitskoj publici predstavlja najnovijim ciklusom slika naziva Portal II, koji uključuje ukupno 17 radova, naizgled tematski različitih, no u središtu je uvijek aktualnost povezana s vlastitim osjećajima straha, potreba, različitih situacija, propitkivanja unutarnjeg stanja samog umjetnika s kojim se lako može poistovjetiti publika.
Otvarajući izložbu povjesničar umjetnosti Ivor Igrec je rekao da ono što je specifično za ovu seriju koju umjetnik stvara posljednjih godina jest stilsko spajanje dva naizgled suprotna stava u umjetnosti koja se često bave različitim temama. „S jedne strane su snažno prisutna stilska obilježja nadrealizma, motivi s one strane stvarnosti, proizvodi fantazije i snoviđenja, a s druge strane umjetnika zanimaju teme koje su obilježje Pop arta, prikazivanje banalnosti, plitkosti svakodnevnog života, polemiziranje o konzumerizmu koje je često humoristično koliko je i kritički nastrojeno.
Stanje blagostanja i stabilnosti jako je teško kritizirati i nisu nužno dobar preduvjet za nastanak upečatljive umjetnosti. Što su problemi suvremenog društva veći, to je izraženiji egzistencijalizam, satiriziranje te kritika društva pa tako i kroz umjetnost:
„U filmu Treći čovjek Orson Welles je napisao kako su u Italiji pod Borgijama imali 30 godina terora, ratovanja i krvoprolića, ali je zato ta zemlja istodobno iznjedrila Michelangela, Da Vincija i samu renesansu, dok je Švicarska sa svojom politikom bratske ljubavi, pola milenija demokracije i mira stvorila tek sat s pticom kukavicom“, zaključio je Igrec.
Autoreferencijalnost te vizualiziranje emotivnih i misaonih stanja autora su odavno prodrle u nutrinu onog što se zove figuralno, tradicionalno slikarstvo, te svakako postali dominantni u suvremenoj slikarskoj praksi. Jedan od takvih umjetnika je i Mario Romoda, slikar novije generacije čiji je primarni lajtmotiv propitkivanje sebstva te egzistencije i uloge istog u društvu. Romoda predstavlja publici svoj novi ciklus Portal II te nas s sedamnaest prezentiranih radova vodi u odiseju kroz svijet snoviđenja, simulakrum stvarnog svijeta, no opet tako različit. Metasvijet koji po mnogočemu sažima i komprimira zbilju u osobni leksikon ikonografije.
Ako je moguće stilski apstrahirati nečiju umjetnost, Romoda djelomično spaja dva oprečna stava u umjetnosti, koja se hvataju u koštac s međusobno vrlo različitim temama. Spaja oniričnost i fantazmagoričnost nadrealističkog slikarstva s elementima Pop-arta čija je fokalna točka prikazivanje banalnosti i plitkosti svakodnevice. U ovom slučaju konačni produkt se u svojoj srži bavi socio-političkim pitanjima, s pop-kulturalnim motivima koji su uronjeni u fantastično i magično, što već ipso facto uvelike djeluje satirično i duhovito na publiku. Svojom gestualnosti i izborom tema koje su tako pitke te poznate suvremenicima, autor svakako može lakše doprijeti i do publike koja nije nužno uvelike zainteresirana za umjetnost.
Romoda dijeli svoj rad na preliminarno istraživanje te sam proces stvaranja. Po riječima autora on otkriva obrise svog novog svijeta krećući se po napuštenim građevinama koja više ne ispunjavaju svoju prvotnu funkciju, smatra da svako mjesto ima neku magiju i vibraciju svoje povijesti čiju kulturnu vrijednost često zanemarujemo. Za svoj moto i cilj uzima pronalazak mjesta koja zrače tom frekvencijom te podizanje istih na jednu drugu razinu koja je ujedno osobna i aktivistička.
Umjetnik nadalje skicu prenosi na platno u klasičnoj tehnici, a već sam izbor kolorita odaje jednu karakteristiku, svuda potmulo isijava transdimenzijska plazma ispod tanke oslikane fasade. Postignuto tako što je autor koristio fluorescentnu boju kao osnovni, prvi sloj slike. Kao indikator umjetnikovih osjećaja, umjetnikova gestualnost otkriva energetsko vibriranje te previranje ispod površine slike koja se može semiotički dekodirati kao materijalizacija boje u zone emotivnih naboja koju produciraju naši osjećaji. Oba naboja i u ovom slučaju imaju također svoje polove, pozitivni i negativni, koji se međusobno prožimaju i izmjenjuju u svakodnevnom plesu, ovisno o vanjskim i unutarnjim čimbenicima, tj. o stanju u kojem je sami autor. Izmjenjivanje stanja tjeskobe i spokoja zbog samoće odražava sve izazove međusobne interakcije s drugima, čija nam blizina nekad donosi utjehu, a nekad zabrinutost ili pak tugu, nekad oboje utjelovljeno u istom pojedincu. Putovanjem kroz scene iz umjetnikovog imaginarija prolazimo monodramu ljudskog postojanja, s kojom se svi možemo poistovjetiti. Potreba za domom, za partnerom, ljudskim kontaktom, spokojem i srećom, pogotovo nakon turbulentnih osobnih i globalnih događanja posljednjih godina, protkana je cijelim ciklusom. Svakodnevne male pobjede i porazi koji su važni samo u najosobnijoj kronici svakog pojedinca.
Kao sidrište tijekom oluje interakcija sa svijetom oko sebe, izdvajaju se dva motiva koji su dio osobne umjetnikove ikonografije, neon i portal. Neonski natpis YOU’LL NEWER WALK ALONE, ALL I NEED, FIX YOU, WRONG, koji se nalaze kao istaknuti svjetlucavi elementi na istoimenim slikama, svakako imaju ulogu unutarnjeg glasa koji nas vraća na pravi put, bodri da nastavimo, podsjećajući na ono što je doista važno, što nam je cilj djelovanja i postojanja.
Sami termin portal iz naziva izložbe je zapravo materijaliziran u telefonskoj govornici koja ima svakako ambivalentno značenje. Evocira minula vremena, možemo svakako pronaći nostalgičnu utjehu u prošlosti, koja je po osobnom subjektivnom poimanju bila idilično razdoblje. Osim anakronosti telefonske govornice u svijetu današnjice, pop-kulturna referenca govornice kao svojevrsnog TARDISA također priziva zlatna razdoblja sci-fi serijala na malim ekranima. No osim onoga što priziva govornica je direktni most među svjetovima, bar po umjetnikovom osobnom imaginariju. Ona premošćuje svijet zbilje te nas zapravo vodi meta-zbilju, u kojima su prostori u kojima se umjetnik kreće, toplota i hladnoća postojanja, prošlost, sadašnjost i budućnost susreću na istom mjestu. (kustos Ivor Igrec u katalogu izložbe)
Mario Romoda rođen je u Vukovaru 1987. godine. Završio je Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn u Osijeku gdje dobiva istaknute nagrade na državnim natjecanjima u crtanju, a 2004. godine osvaja generacijsku nagradu kao najbolji učenik. Po završetku srednje škole, 2006. godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu studij slikarstva. Preddiplomski sveučilišni studij slikarstva završava pod mentorstvom profesora Duje Jurića i dobiva nagradu za najboljeg studenta Akademije likovnih umjetnosti. Diplomski studij slikarstva završava 2012. godine pod mentorstvom profesora Zoltana Novaka. Imao je trinaest samostalnih izložbi u zemlji, a ostvario je i mnogobrojne skupne izložbe u tuzemstvu i inozemstvu, od kojih se ističu Cre-art rezidencije u Litvi i Makedoniji.
Izložbu je organizirala i moderirala Helena Trze Jakelić, voditeljica Sveučilišne galerije, a može se pogledati do 4. kolovoza 2023. godine.
