Industrijsko knjigovodstvo Franje Krajčevića
Dr. ing. Franjo Krajčević: „Industrijsko knjigovodstvo“, Zagreb, 1943. – Tisak: „Tipografija“ d.d., Zagreb, 198 stranica
„Naklada Gornji Draguni“ iz Zagreba u 2024. godini pokreće nakladnički niz „Gospodarska knjižnica Nezavisne Države Hrvatske“. Ovo je jedna od knjiga, koje će u njoj biti objavljene.
Dr. sc. Tomislav Dragun, glavni urednik
Tri su me razloga potakla na pisanje ove knjige: prvi, da izpunim prazninu, koja na tom području u našoj stručnoj književnosti postoji, drugi, da prokrčim put na tom problematičnom području i kod nas te našu stručnu javnost upoznam sa načelima i organizacijom suvremenog računovodstva na području industrijskog poslovanja i treći, da svojim slušačima na Hrvatskoj ekonomsko-komercialnoj visokoj školi te nastavnicima i đacima trgovačkih škola pružim potreban priručnik.
Jedan od prigovora ovoj knjizi, koji sa sigurnošću očekujem, bit će taj, da je knjiga za naše prilike previše napredna i da bi primjena načela i organizacije, koju sadrži, predstavljala velike potežkoće osobito u ovo ratno doba. Na to mogu odgovoriti ponajprije s onom starom izrekom:
„Tko ne napreduje, taj nazaduje“, a zatim uztvrditi:
svaki onaj poduzetnik, koji vodi netočno knjigovodstvo (i prema tome netočno kalkulira), kalkulira konačno uviek na svoju štetu.
Smetnemo li naime s uma ratne prilike (u kojima se lako svaka roba prometne), previsoka kalkulacija donosi poduzetniku uviek potežkoća u pogledu prođe, dok ga naprotiv prenizka kalkulacija oštećuje. Valja, dakle, točno kalkulirati, a to je moguće samo onda, ako je i podloga za kalkulaciju točna. Tu podlogu za točnu kalkulaciju predstavlja jedino knjigovodstvo.
Što se pak tiče rata, taj može i sutra prestati, pa kada se u mirno doba spremamo za rat, zašto se u ratno doba ne bismo spremali za mir?
Tko je za mir bolje spreman, bolje će se i brže u njemu snaći, a gospodarstveno snalaženje potrebno je ne samo poduzetnicima, nego i državi kao gospodarstvenom čimbeniku. Treba konačno preboljeti dječje bolesti i u gospodarstvu! Što smo međutim do sada zanemarili, to u buduće nadoknadimo!
Čitavo gradivo ove knjige osniva se na načelima i smjernicama, s kojima sam našu stručnu javnost već prije tri godine upoznao u svojoj knjizi „Plansko računovodstvo“, a koje sam sada primienio na područje industrijskog poslovanja. Zato i razumievanje ovog gradiva neće za one, koji su s tim načelima i smjernicama upoznati, predstavljati nikakvih potežkoća. Vjerujem međutim, da će i naši mjerodavni činbenici konačno i na ovom području progovoriti.
Ta mi se i u manje važnim stvorimo povodimo, pa zašto ne bismo i na području suvremenog računovodstva tim više, što je to jedini put za izpravno rješenje problema ciena, koji nas — kao i ostale — tišti.
Ovom prilikom zahvaljujem na pomoći svojim slušačima na Hrvatskoj ekonomsko-komercialnoj visokoj školi gg. F. Faberu i A. Enyediju.
Isto tako unapried zahvaljujem svima onima čitateljima, koji će mi — čitajući ovu knjigu — izreći o njoj svoje stručno mišljenje, jer ću bezuvjetno i na taj način moći mnogo toga zaključiti i naučiti.
Izrazujući tu svoju nadu, sjećam se naime rieči svoga velikoga učitelja, profesora Nicklischa, koji je jednom prilikom (u seminaru) rekao svojim slušačima:
„Svi mi ovdje učimo, vi i ja, samo s tom razlikom, što ja znam, da vi od mene uviek učite, a vi ne znate, kada ja i od vas učim.“
U Zagrebu, mjeseca listopada 1943.
F.K.
