Mrežno izdanje Hrvatske enciklopedije Leksikografskog zavoda „Miroslav Krleža“ ambis tumači kao „mjesto kojemu neizmjerna dubina pridaje zastrašujuće i tajanstveno svojstvo; ponor, bezdan
Nakon rada „Bez naziva: Arhiv ST3 – Sadržaj“ (2021.) Viktora Popovića instaliranoga na fasadi Filozofskoga fakulteta u Splitu i umjetničke intervencije „Voice of Silence“ (2022.) Erica del Castilla izvedenoj na staklenim stjenkama fakultetskoga predvorja, u utorak 30. siječnja 2024. otvorena je umjetnička instalacija „Ambis“ Vice Tomasovića i to u sklopu projekta REPER koji je u organizaciji Filozofskoga fakulteta u Splitu i Hrvatske udruge likovnih umjetnika Split zamislio i vodi kustos Dalibor Prančević.
Umjetnička intervencija „Ambis“ sastoji se od prikaza zoomorfnih i antropomorfnih hibrida kojim se razbija kompaktnost poda i evocira povijest zgrade Fakulteta, koja je nekoć bila poslovna zgrada Brodomerkura, a na njenom mjestu plitki bazen sa zlatnim ribicama. Umjetnik naglašava da je rad u svojoj suštini digitalna slika stvorena na računalu, a zbog njene tokenizacije putem NFT tehnologije, ona je ujedno i jedinstvena.
U izvornom projektu i izvedbi negdašnje poslovne zgrade Brodomerkura, u kojoj je danas svoje stalno mjesto pronašao Filozofski fakultet u Splitu, na suterenskoj etaži stajao je plitki bazen sa zlatnim ribicama. Zgradu je 1990. godine prema projektu arhitekta Danka Colnaga podigao projektno-tehnološki biro „Lavčević“ zajedno sa svojim kooperantima. Koristeći taj povijesni refleks, Vice Tomasović svojom intervencijom Ambis evocira danas već pomalo zaboravljenu strukturnu nit zgrade. Prikazima fantastičnih zoomorfnih i antropomorfnih hibrida, umjetnik negira i metaforički razbija kompaktnost poda te otvara platformu razgovora o relevantnim temama današnjice, a ponajprije o čovjeku i njegovu odnosu prema okolišu te ekološkoj održivosti, o drugim oblicima života, genetskom inženjeringu, bioetici i ostalome. Ono što se isprva doživljava kao začudan vibrantan tepih zapravo je umjetnički rad u koji uranjamo slojevito i to kroz promišljanje navedenih problematika te propitivanje mogućnosti daljnjeg razvoja i kohabitacije bioloških vrsta na planetu. Valja napomenuti kako je u generiranju rada korištena umjetna inteligencija vođena umjetnikovim dosadašnjim opusom kao inputom, ne bi li se u konačnici dobio uzorak za daljnju gradbu cjelovite kompozicije.
Nadalje, zanimljivo je svratiti pozornost na etimologiju naslova Ambis koju, pak, pronalazimo u grčkoj riječi ἄβυσσος: bez dna. Mrežno izdanje Hrvatske enciklopedije Leksikografskog zavoda „Miroslav Krleža“ ambis tumači kao „mjesto kojemu neizmjerna dubina pridaje zastrašujuće i tajanstveno svojstvo; ponor, bezdan. U proširenom značenju, propast.“ Valja se zapitati kakve konotacije može imati Tomasovićev prikaz takvog procjepa kojemu se dno doista ne nazire poradi uznemirujućeg i mjestimice krajnje užasnog sadržaja koji evidentno kulja vani. Je li u napretku zapravo sadržan kraj? I kamo dalje?
U svom tehničkom opisu „Ambis“ je umjetnička instalacija zamišljena i izvedena kao podna naljepnica pozamašnih dimenzija, sastavljena od 24 ponavljajuća prizora prepletenog mnoštva zoomorfnih i antropomorfnih bića divergentne fizionomije. Na prikazu se neki odnosi elemenata fraktalno repetiraju, uz suptilne alternacije, što stvara ornamentirani prikaz koji se simbolički širi u beskraj, iako je u stvari ograničen gabaritima negdašnjeg bazena. U medijskom smislu, instalacija je phygitalna, odnosno sjedinjuje fizička i digitalna svojstva. Naime, materijalnost Ambisa kao umjetničke instalacije na Filozofskom fakultetu je prolazna jer će, nakon završetka izložbenog termina, naljepnice biti pažljivo uklonjene i uništene.
Ipak, Vice Tomasović svoj rad suštinski tumači kao digitalnu sliku, odnosno kao digitalnu pripremu za tisak, stvorenu na računalu. Ovdje do izražaja dolazi ključna uloga NFT tehnologije koja jednom digitalnom dokumentu omogućuje da postane jedinstven. Na taj način, 24 digitalna rada su tokenizirana, označena kao neosporno autentična kriptografski zaštićena digitalna imovina. Ta dinamika između prolaznosti u fizičkom svijetu i trajne autentičnosti u digitalnom prostoru stvara intrigantnu prispodobu o umjetničkom stvaralaštvu i njegovoj održivosti u doba suvremenih tehnoloških inovacija. Upravo je to još jedan od načina na koji Vice Tomasović eksperimentira s novim metodama angažiranja posjetitelja, odnosno na koji ga poziva na aktivnije promišljanje viđenog čija se daljnja ekstenzija, potom, artikulira u virtualnom prostoru. Riječju, istraživanje rada može se poduzeti mobitelom koji čita QR kod ili vlastitim pogledom kroz doživljaj sa sigurne udaljenosti na višim fakultetskim etažama, ali i zakoračujući cijelim tijelom u začudnu gomilu iz poda navirućih hibrida. Idealno bi bilo iskusiti sve navedeno. (Dalibor Prančević)
Vice Tomasović vizualni je umjetnik rođen 1986. u Splitu. Nakon završene opće gimnazije u Omišu, upisuje se na Umjetničku akademiju Sveučilišta u Splitu, smjer likovna kultura, gdje diplomira 2009. godine. Osnivač je i ravnatelj Almissa Open Air festivala suvremene umjetnosti u Omišu. Od 2015. do 2023. godine predsjednik je Hrvatske udruge likovnih umjetnika u Splitu (HULU) i voditelj izložbene djelatnosti u Salon Galić. Sudjelovao je na velikom broju samostalnih i grupnih izložbi, umjetničkih festivala i manifestacija kao organizator, kustos, izlagač i izvođač.
Umjetnička instalacija se može pogledati do 20. veljače 2024.
