Niti Jadranka, a niti Zoran nisu vrijedni Hrvatske
A pensare male si fa peccato però spesso si indovina".
Griješi se misleći loše o nekomu ali često se pogađa.Giulio Andreotti
U svom govoru u zagrebačkoj Areni na 13. saboru HDZ-a, Ivo Sanader je među ostalim rekao da ne bi bio spreman, radi ulaska u EU, dati Sloveniji ni centimetar hrvatskoga teritorija. Snimka njegova govora sigurno postoji u Središnjici HDZ-a. Novinari, da su htjeli ili da im je bilo dopušteno, mogli su prenijeti te njegove riječi. Međutim, ta njegova izjava odmah prigušena papagajski ponavljanjem tvrdnje oporbe ali i svih medija a kasnije i dužnosnika HDZ-a da Sanader nije javnosti otkrio pravi razlog svoje ostavke.
Ipak, zahvaljujući Wikileaksu, u javnost je krajem prosinca 2010, procurila depeša Jamesa Foleya, američkog veleposlanika u Hrvatskoj da je Hrvatska napravila velike ustupke Sloveniji sklapanjem sporazuma o granici. Javnost je saznala da je tadašnja predsjednica Vlade Jadranka Kosor povukla bolne poteze kako bi sa slovenskim kolegom Borutom Pahorom zaključila Arbitražni sporazum. James Foley tu depešu je poslao u Washington vrlo brzo nakon što su Jadranka Kosor i Borut Pahor sklopili sporazum. U depeši se ne navodi koji bi to konkretno bolni potezi hrvatske predsjednice Vlade bili niti o kojim je ustupcima riječ. Hrvatska javnost još ni dan danas ne zna koje je ustupke Hrvatska napravila Sloveniji.
Nakon bolnih ustupaka Sloveniji, kako bi zaključila arbitražni sporazum sa Slovenijom, Jadranka Kosor sad se susreće s blokadom Velike Britanije i Nizozemske u pregovorima s Europskom unijom, a koju je potaknuo glavni haaški tužitelj Serge Brammertz, navodi se u depeši. Također, Foley piše kako upravo ta blokada Britanije i Nizozemske ne odgovara Americi jer bi mogla potkopati američke napore u ulozi Jadranke Kosor kao reformatorice Hrvatske, ali i u integraciji cijele regije u euroatlantske institucije. Spominje se i ime Brammertza, ali u kontekstu osobe koja blokira hrvatske napore prema EU-u, a zbog famoznih topničkih dnevnika za što Foley kaže kako Brammertz od njih ne odustaje. Upravo zbog toga američki veleposlanik u Hrvatskoj ističe kako bi s Velikom Britanijom i Nizozemskom trebalo razgovarati, na visokim razinama
A Večernji list od 9. rujna 2011. prenio je iz Wikileaksa da je, mjesec dana prije ostavke, bivši predsjednik Vlade Ivo Sanader odbio Susan Rice američkoj veleposlanici u UN-u. On joj je rekao da ne želi popustiti Sloveniji kad je u pitanju granica i poslije se naći u situaciji da ulazak Hrvatske u Europsku uniju blokiraju topnički dnevnici. Rekao joj je da mu je prioritet završetak pregovora s EU-om do kraja 2009., ali da je najveća prepreka pitanje granice sa Slovenijom koja blokira 13 od 33 poglavlja pregovora s EU-om. „Premijer je rekao da ne želi popustiti kad je granica u pitanju, pa proslijediti suočen s još jednom blokadom zbog problema s ICTY-jem“.
Sanader nije nije osjetio da se njegovo odlučno „Ne može!“ i njegov govor o Gotovini kao nacionalnom heroju, nisu dojmili američke veleposlanice. Možda se uzdao u potporu prijateljskih država: Austrije, Njemačke i Mađarske Hrvatskoj. Mjesec dana nakon njegovog „Ne može“, Sanadera je zamijenjen Jadrankom Kosor. Neviđena hajka na Sanadera i redoslijed optužnica te razvlačenje pojedinih sudskih procesa, potpuno su zagušili pitanje kako to Sanader nije mogao sklopiti ugovor sa Slovenijom a Jadranka Kosor je to napravila u rekordnom vremenu. Da bi se to pitanje zagušilo, hrvatskoj javnosti se pružila priča o romantičnoj vezi Jadranke Kosor sa slovenskim premijerom Pahorom.
Nakon svega nameće se pitanje je li Ivo Sanader odabrao Jadranku Kosor za svoju nasljednicu. Giulio Andreotti, najdugovječniji i najlukaviji premijer talijanskih vlada, rekao je da je grijeh misliti loše o drugima ali da se često pogađa. Možda je Sanaderu bilo u osobnom interesu imati na Pantovčaku Mesića a u Vladi Jadranku Kosor a ne nekog tko bi obrazovanjem, sposobnostima i ugledom njemu bio nadmoćan. Međutim, iz intervjua Luke Bebića u Globusu od 6. 6. 2014. saznajemo da Jadranka Kosor nije bila odabir HDZ-a ni Luke Bebića. „Pod pritiskom nekih HDZ-ovih saborskih zastupnika bio sam u prilici srušiti zadnju HDZ-ovu Vladu, ali sam to odbio učiniti jer je to bila HDZ-ova Vlada, a HDZ je na izborima osvojio četverogodišnji mandat. Trebalo je samo 6 glasova da se sruši Vlada, a bilo ih je unutar HDZ-a znatno više, rekao je Bebić.
Borut Pahor i Jadranka Kosor
Luka Bebić je uvjeren da je odbio srušiti Vladu HDZ-a iz odgovornosti prema državi i funkcioniranju sustava jer je to bilo za boljitak Hrvatske. Radi toga nije pristao na rušenje Vlade ni kad je bez Časnog suda Jadranka Kosor presudila njegovu prijatelju Sanaderu izacivanjem iz HDZ-a. Teško je danas reći je li Luka Bebić teško pogriješio propustom rušenja Vlade Jadranke Kosor ali je svakako teško pogriješio kad je u Sabor olako propuštao zakone koji su dolazili iz njezine Vlade. Izmjene Ustava i cijeli niz zakona koji su usvojeni u vrijeme Vlade Jadranke Kosor imaju dalekosežne štetne posljedice za probitke Hrvatske i nisu u skladu ni s Ustavom ni s doktrinom Hrvatske demokratske zajednice.
Izmjenom Zakona o hrvatskom državljanstvu, hrvatski narod je podijeljen pa sada prava hrvatskog iseljenika imaju samo Hrvati koji su iselili s područja današnje Hrvatske. Odredbom izbora zastupnika 11. izborne jedinice (zastupnici pripadnika hrvatskog naroda s prebivalištem izvan Republike Hrvatske) potpuno se marginalizira izborno tijelo Hrvata u BiH, hrvatskih manjina u susjednim zemljama i Hrvata u iseljeništvu te potire njihova volja za sudjelovanje u političkom životu Hrvatske. Što zbog pretpostavke da su svi prijedlozi zakona koji su dolazili u Sabor iz Vlade Jadranke Kosor u interesu Hrvatske i u skladu s Ustavom i doktrinom HDZ-a a što iz straha za mjesto na izbornim listama, zastupnici HDZ-a su sve predložene zakone usvajali po hitnom postupku.
Hrvatski fokus je kontinuirano upozoravao da ni predložene izmjene Ustava, ustavnih i drugih zakona ni u vrijeme Sanadera a pogotovo u vrijeme Jadranke Kosor, nisu uvijek bili u interesu Hrvatske. Sanader je neka upozorenja prihvaćao pa je tako npr. odbijao izmjene Zakona o hrvatskom državljanstvu koje su predlagane kontinuirano počevši od vremena Račanove koalicije. Na kraju, uoči predstojećih izbora za Hrvatski sabor, izmjene Zakona o hrvatskom državljanstvu i Zakona o strancima, Saboru je obrazložio HDZ-ov državni tajnik u MUP-u a usvojene su glasovima zastupnika HDZ-a.
HDZ se prečesto zadovoljavao preuzimanjem visokih funkcija kao npr. funkcija državnih tajnika ali na nižim izvršnim funkcijama ostajali su uglavnom SDP-ovi stari i novi kadrovi. Čim je SDP osjetio da bi mogao izgubiti vlast, započeo je viku protiv revanšizma. Vjerojatno je to utjecalo na Sanadera i druge dužnosnike HDZ-a što se nisu usudili smijeniti čak ni naslijeđenog čelnika Središnjega državnog ureda za upravu Antuna Palarića pa nije ni čudo što projekt Hitrorez, reforma državne uprave, nije realiziran.
U Hrvatskom fokusu je poodavno objavljen osvrt na neke članove hrvatskih pregovaračkih timova čije izjave su izazivale čuđenje. Budući da su ti timovi bili formirani i aktivni tijekom Sanaderove Vlade, bilo je čudno što njihove izjave nisu u skladu ni s HDZ-ovom doktrinom ni politikom. Među inim svojim izjavama čuđenje je izazivao Siniša Petrović, član jednog od pregovaračkih timova koji je rekao da o stranim ulagačima ne treba govoriti kao o nečemu različitom od domaćih ulagača (Poslovni dnevnik, 26. 10. 2005.). Prema njemu „jedinstveno tržište EU-a znači da se granice država i državljanstva brišu. On kao da nikada nije čuo kako je Malta itekako branila svoje interese, kako britanska vlada intervenira i kad interesi privatnih tvrtki idu protiv nacionalnih interesa. A kad je talijanski vlasnik Privredne banke Zagreb odlukom o povlaštenom kreditiranju Talijanske unije prekršio načelo jednakosti (Poslovni dnevnik, 14. 11. 2005.), od Siniše nije bilo ni traga ni glasa.
„Sanaderu, gdje ga nađe?“, ostalo je visjeti pitanje o Siniši Petroviću sve do svježeg otkrića da ga je poodavno našao Zoran Milanović kojemu je, po svoj prilici, upravo Siniša Petrović prišapnuo da kapital nema nacionalnosti. Tek sada tjednik Aktual otkriva da hrvatskim najvrjednijim resursima upravljaju ljudi o kojima javnost zna vrlo malo ili ništa, koji su praktično nevidljivi, a iznimno moćni i da je jedan od takvih ljudi Siniša Petrović, predsjednik nazornog odbora Ine. Linić je napao Milanovića da uprovo preko tog svog bliskog prijatelja štiti interese MOL-a a ne Ine.
Novinarka Aktuala otkriva ga je Milanović imenovao svojim posebnim savjetnikom za europsko pravo a postavio ga je i za predsjednika Nadzornog odbora Croatia Airlinesa. Prošle godine na Badnjak kad je Emil Tedeschi održao božićnu zabavu u klubu Pepermint, našao se Zoran Milanović sa suprugom, Ante Kotromanović, ministar obrane ali i predsjednik uprave Ine Zoltan Adott. Petrović drži nizak profil pa nije spomenut ali ga je Linić zapazio i optužio da ne provodi Vladinu politiku ulaganja uInine bušotine i rafinerije umjesto da, kao do sada, Ina bude čisti trgovac derivatima. S. Petrović je 1995., kad je imao samo 29 godina bio ubačen za pravnog savjetniak predsjednika Franje Tuđmana i bio je član hrvatske delegacije na međunarodnoj mirovnoj konferenciji o Bosni i Herecegovini u Daytonu! (Orhideja Gaura Hodak, "Tko je tajnoviti premijerov savjetnik", Aktual, 4. 6. 2014.).
U Hrvatskoj svakodnevno slušamo o korupciji i čitamo imena optuženih za korupciju. Na žalost, hrvatska javnost premalo znade o ljudima koji iz pozadine vuku konce i kojima eventualno manipuliraju neki drugi koji zagovaraju interese drugih nacija koristeći zakonske mogućnosti. Sve ono što su optuženi pojedinci navodno ukrali u Hrvatskoj, potpuno je zanemarivo u odnosu na ogromne, teško procjenjive štete koje Hrvatskoj čine neodgovorni, nestručni, nemarni i lijeni državni službenici. Nije moguće procijeniti gubitke Hrvatske zbog toga što su umjesto tvrdih, stručnih pregovarača koji bi branili hrvatske nacionalne interese, u hrvatskim pregovaračim timovima klimavci, osobe koje glume pregovarače. Možemo se sada samo nadati dobrom ishodu arbitraže o hrvatskoj granici sa Slovenijom ali možemo zažaliti što Jadranka Kosor nije „jamila“ koji milijun kuna umjesto sklapanja sporazuma o arbitraži sa Slovenijom čije su posljedice nesagledive.
Luka Bebić je, po mom mišljenju, teško pogriješio što je spriječio nezino svrgavanje Jadranke Kosor s mjesta predsjednice Vlade. SDP jednako griješi što ne smjenjuje Zorana Milanovića i formira novu vladu. Opstanak Milanovića na dužnosti predsjednika Vlade štetan je za SDP, kratkoročno poželjan za HDZ ali dugoročno štetan za HDZ i za hrvatske nacionalne interese. U očekivanju rezultata izbora za zastupnike EU parlamenta iz Hrvatske, u Središnjicu HDZ-a navalili su i oni koji nisu bili pozvani i poznati kao članovi stranke. Nije ih bilo moguće spriječiti. Realna je opasnost da se i Karamarku prilijepe kojekakvi instant hadezeovci koji će, pobijedi li HDZ, tražiti stolice. A, jer u HDZ-u još uvijek jednako pravo glasa na unutarstranačkim izborima imaju i oni koji nikad ne plaćaju članarinu, kao i oni koji ju plaćaju, još uvijek ne postoje točni popisi članstva i sva sreća što su utihnuli zahtjevi za izbore po modelu jedan čovjek, jedan glas.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više