Vladari su se ženili iz interesa i, ponekad, i iz ljubavi
Hrvati su skloni vjerovati da nakon godine Personalne unije 1102. nastupa tragedija, tj. da nestaje nezavisne hrvatske države i da nastupaju nakon narodnih vladara ljudi vladari strane krvi. Kakvi su bili ti narodni vladari ne ćemo ovdje bistriti, ali kakve su bili krvi površno ćemo razmatrati ovdje, bez obzira na nacionalni romantizam XIX. stoljeća koji se osjećao zadušenim austrijanstvom i mađaronstvom. Krenimo od hrvatskih kraljeva.
Žena Mihajla Krešimira II. Jelena bila je iz zadarske romanske plemićke obitelji Madii. Znamo za Petra Krešimira IV. da mu je mati kći venecijanskoga dužda Petra II. Orseola. Zvonimir je izgleda njegov bliski rođak, o njegovoj svojti s majčine strane ne znamo ništa, njegova žena je mađarska princeza Jelena Arpadović.
Dukljanski vladari su se ženili različito. Vladimir kćerkom makedobugarskoga cara Samuila, katolički kralj Bodin je prvi brak također imao s bugarskom princezom, druga žena mu je bila Jakvinta, Normanka iz Barija.
Kralj Tvrtko je po majci od hrvatskih banova Šubića, po baki potomak Nemanjića, tj. ona je kći mađarske princeze i kralja Dragutina.
Tvrtkova polusestra bila je žena mađarskoga kralja Ludovika.
Kotromanići su valjda starinom Slavonci (ili Germani, ili i jedno i drugo), kao i banovi Borići.
Mađarski kraljevi su ženili Venecijanke, Bizantinke, kasnije i druge narodnosti, počevši od polumongolskih Kumanki.
Srpski vladari su ženili najviše Bugarke, zatim Bizantinke, pa ostale.
Uroševa žena bila je Helena, vjerojatno u rodu s napuljskim Anžuvincima. Jedan sin (Dragutin) je oženio mađarsku princezu (dijelom Kumanku), drugi (Milutin) je bio izuzetno poročna osoba, iako ga je SPC proglasila svetim. S bugarskom princezom Milutin je dobio Stefana Dečanskoga, ovaj opet s bugarskom princezom Dušana, koji se također oženio Bugarkom.
Dečanskome je fra Vito iz Kotora podigao lijepu crvu u Dečanima (Kosovo) sa zanimljivim skulpturama, koje se može usporediti sa onim u dubrovačkih franjevaca, podignutim od Miha Brajkova, katolika iz Bara.
Za srednjovjekovne države vidimo da su često kaotične i nestabilne, da su u gradovima pretežno stranci (u Bosni i Srbiji katolici iz hrvatskih krajeva Dubrovnika, Kotora, Italije i dr.). Financije, rudarstvo, trgovina, obrti bili su u rukama stranaca.
I vojske su bile šarene, posebno su bili popularni njemački vitezovi od kojih se ističe na Dušanovu dvoru katolik iz Austrije Braht Palman.
Za propast Šubića koji su nasljedni banovi Hrvatske i Bosne zaslužna je uz mahnitost bana Mladena i izdaja vlastele, posebno rođene braće, od kojih je jedan bio oženjen Venecijankom, a nećak Mladen III. pak Nemanjićkom, polusestrom Dušanovom. Srpska wikipedia laže da je ta Jelena podizala srpske manastire u Dalmaciji. Tužno i glupavo!
Mladena Šubića slomio je kod Blizne (trogirske) 1322. Hrvat ban Pavao Babonić čiji rod je iz današnje zapadne Bosne, nekad središnje Hrvatske.
Herceg Stjepan Vukčić ženio se tri puta, jednom Bavarkom, jednom Balšićkom (zetska, tj. crnogorska dinastija Balšići albasnkih korijena) i nekom Talijankom, Barbarom de Raugo iz Parme, koja je bila namijenjena sinu mu. I majka mu je bila Talijanka. Katarina Kosača je bosanska kraljica koja je Rimu oporučno ostavila Bosnu. Ali sultan tu oporuku nije ispoštovao.
Jedan Stjepanov sin postao je sultanov zet vezir i prozvao se Ahmed paša Hercegović.
Slavenofona su i imena nekih članova obitelji albanskoga heroja Gjergja Kastriotija, poznatoga kao Skenderbeg (Skënderbeu).
Majka sultana Murata (+, tj. (*, Kosovo 1389.) bila je Bizantinka, sa Srpkinjom je imao sultana Bajazita.
Obitelj gospodara Slovenije grofova Celjskih je zanimljiva. Herman I. (1385.) bio je muž Katarine, kćeri bosanskoga bana Stjepana II. Kotromanića. Fridrih II. Celjski je poznat po ljubavi za Veroniku Desinić, ali manje je poznato da je osumnjičen za smrt žene Elizabete Frankopan. Ulrich II. oženio se kćerkom srpskoga despota Katarinom Branković. Slovenci grofove Celjske u doba socijalizma gledaju kao strance, što je nonsens.
Habsburgovci, posebno španjolski su imali niz slabih i bolesnih vladara uslijed ženidaba s rođacima. Slično i Burboni.
Sultani su imali više žena iz različitih krajeva carstva, i bez moćne vlastele koja bi rodbinskim odnosima stvarala oporbu i rat. U Otomanskom Carstvu se zemlja i položaj nisu nasljeđivali, osim u vazalnim državama kao što je Bosna i istočna Mađarska.
Henrik VII. (1457. – 1509.) je postao engleski kralj jer je bio najbliži srodnik Plantageneta. Naime, majka je bila nezakonita kći kraljevoga sina. Po ocu je Velšanin.
Bazilij I. (836. – 886.) iz tzv. makedonske dinastije je obični armenski seljak kojemu je obitelj bila porobljena od strane Bugara.
Iako su skoro svi europski vladari bili rođaci po liniji britanske kraljice Viktorije, to nije spriječilo Prvi svjetski rat. Ruski car Nikolaj II. Romanov imao je 0,7 posto ruske krvi. Katarina Velika, poslije Petra Velikoga najznačajnija ruska vladarica bila je Njemica. Majka bana Josipa Jelačića bila je iz austrijske obitelji Portner, majka Petra i Nikole Zrinskoga bila je María Magdalena Széchy (na slici), Mađarica. Majka mađarskoga junaka Franje II. Rakoczyja, pobunjenika protiv Habsburga, bila je Jelena Zrinjski.
Hrvatski ban iz obitelji mađarskoga podrijetla grof Ivan Erdödy (1733. – 1806.) izrekao je slavnu i za Hrvate važnu povijesnu tvrdnju: “Kraljevstvo kraljevstvu ne propisuje zakone!”. Izrekao je to Mađarima koji su htjeli uvesti mađarski jezik u sve javne poslove u Hrvatskoj.
