Lijevi mediji žale što Plenković ne može sastaviti još jednu globalizacijsku vladu
- Izbori su prošli kako su prošli. Netko sretniji, netko nesretniji. I uz pad od pet saborskih mandata HDZ Andreja Plenkovića kao relativni pobjednik izbora prvi je izbor za sastavljanje nove vlade, treće u nizu pod Plenkovićevom palicom. Spuštanjem izborne kulise smanjuju se i napetosti i svađe. Bahati Plenković odjednom se pretvorio u čičicu iz čijih usta izlazi samo med i mlijeko. Još da se oduči dociranja – a ta se bolest rijetko liječi – ne bismo ga prepoznali u što se pretvorio samo da ostane na vlasti. Najbolja udavača je Domovinski pokret kao rezultat ultimatuma da jedni ne će sa SDP-om i Možemo (DP), a da drugi ne će s HDZ-om i DP-om (Most), što znači da tako ne će završiti, jer će se ultimatumi u preslagivanju nove saborske većine odjednom zaboraviti. Ostaje pitanje tko će prvi popustiti – DP ili Most? U suprotnome ide se na nove izbore.
Je li moguća velika koalicija – HDZ + SDP?
- A da se izbjegnu novi izbori, ima još i puno vremena i podosta kombinacija. Ako se Domovinski pokret ne prikloni HDZ-u – a riječ „prikloni“ asocira i znači kako su male stranke u koalicijama dugoročno uvijek na gubitku – ispada iz igre. Jedino neće ako napravi vladu sa SDP-om i njegovom ljevicom. Naravno, uz manjine koje su uvijek pa i sada lijeve i liberalne. Zato ih se treba zauvijek riješiti i izbaciti i iz Ustava i iz političke konkurencije. Nije nemoguće da HDZ privuče k sebi i Most i tada uz manjince blizu je 76 mandata. Može HDZ u koaliciju i s Možemo plus proskribirani manjinci i to je 71 mandat. Pet se lako pronađe. A ako ni to ne ide, uvijek postoji mogućnost za – veliku koaliciju! HDZ + SDP = 103 mandata. Tako da i takva solucija napokon završi u praksi. Ako netko misli da je to nemoguće, grdno se vara. Nikomu se ne ide na nove izbore. Današnji Plenkovićev HDZ daleko je ljeviji od Grbinova SDP-a. I politički i svjetonazorski. SDP kakav god bio i tko god bio na njegovu čelu nikada ne bi ovako otvoreno i bez borbe pristao na globalizacijski liberalizam i fašizam koji je nam Plenković nameće zadnjih osam godina. To uvijek treba imati na umu. Jer današnji HDZ nema ništa s izvornim HDZ-om Franje Tuđmana, kao i što je današnji SDP daleko se odmaknuo od boljševizacije iz vremena okorjeloga komuniste Ivice Račana. Današnji čelnici SDP-a sve gledaju kroz interese i kapital.
Nezadovoljnice
- Ostavimo se poslijeizborne kombinatorike i zadržimo se kratko na onima koji su nezadovoljni i izbornim rezultatima i svojim porazima na izborima. Najotvorenije ogorčenje rezultatima izbora javno je izrazila Karolina Vidović Krišto. Naivno je godinama mislila, ili ju je netko krivo podučio, da treba napadati sve od portira do predsjednika i to svaki dan i u svaku vrijeme. Normalno da je takvim svojim svađalačkim pristupom u Saboru i izvan njega dosadila svima i da se to odrazilo na izborima. Karolinina optužba da su izbori bili najobičnija prijevara nisu daleko od istine, jer svaka vlast namješta i lažira izbore koliko joj sustav omogućuje, ali ju nitko nije podržao jer su ljudi naučili da i kod poraza treba biti – dostojanstven! Još je jedna žena jako nezadovoljna i nervozna, a to je bivša jugoslavenska novinarka i članica „Saveza komunista Hrvatske“ Sanja Modrić. Nije ona toliko nezadovoljna rezultatima izbora, koliko činjenicom da njezin miljenik A. Plenković ne može sastaviti i treću vladu zaredom bez suverenista i onih koji vole Hrvatsku. Za nju su bivši hadezeovci iz Domovinskog pokreta „desni ekstremisti“ gori od Tomislava Karamarka bojeći se sastava nove vlade koja ne će slijediti globalizacijsku agendu i u kojoj ne će biti mjesta za ministre poput Nine Obuljen, Davora Božinovića, Olega Butkovića ili Tome Medveda.
U Hudoj Jami i drugim stratištima 1945. stradali su pripadnici društvenih elita
- Uoči izbora na društvenim mrežama širila se osmogodišnja izjava Franca Breznika, zastupnika u slovenskom Zboru, koju je izrekao u Krapini o tomu zašto je bitno suočiti se s istinom o događajima u zločinima pobjednika u Drugomu svjetskom ratu i novijoj povijesti, a izjava glasi: »Pitao sam se i proučavao zašto kod nas demokracija i gospodarski sustav nisu kao drugdje. Zašto Slovenija i Hrvatska nisu kao Austrija? Nisu jer su u Hudoj Jami i drugim stratištima 1945. stradali i pripadnici društvenih elita koje su izgradile ove lijepe zgrade u centru Varaždina i Hrvatskoj. Stradali su ljudi čiji su preci stvarali možda i petsto ili šesto godina. To su bili članovi sposobnih obitelji, obitelji obrtnika i vlasnika tvornica. A tko ih je ubio? Ljudi koji su do rata bili nitko i ništa, a zatim su preuzeli tvornice i skupa sa svojom djecom vladali 45 godina. To vam je bilo tako, kao kad bismo danas maknuli najbolje svoje na Olimpijadi, a onda poslali na natjecanje neke koji se uopće nisu bavili športom. Naš je lumpenproletarijat ubio našu gospodarsku, kulturnu i drugu elitu. Sve su pobili. To trebamo znati jer zbog toga danas nismo to što bismo trebali biti. Godine 1939. Dravska banovina (današnja Slovenija + župa Raskrižje) zaostajala tek 20 posto za austrijskom Štajerskom, dok je bilo razvijenija od Koruške, a danas?!« Ovo su činjenice koje objašnjavaju zašto smo, i Hrvati i Slovenci, i na gospodarskom planu toliko zaostali za Zapadom.
Političar bez dostojanstva
- Koliko se zbog novca može nisko pasti na ljestvici dostojanstva pokazuje slučaj Tomislava Žigmanova, predsjednika Demokratskoga saveza Hrvata u Vojvodini i čelnika svih udruga i partija koje drže Bunjevci u Bačkoj i šire. Dana 20. travnja 2024. dobio sam njegovu „čestitku“ (Klasa: 041 – 2024.) kao „priopćenje medijima“ iz Subotice s potpisom „Press DSHV-a“ u kojem sâm naslov sve govori, a naslov glasi: »Čestitka Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Samostalnoj demokratskoj srpskoj stranci na uspjehu u izborima za Hrvatski sabor«! Čovjeku da se smuči, zgadi život, povrati… Tomislav Žigmanov, koji se predstavlja kao Hrvat iz Vojvodine čestita Miloradu Pupovcu, Anji Šimpragi i Dragani Jeckov, te njihovoj četničko-velikosrpskoj partiji SDSS-u (Samostalna demokratska srpska stranka), koju je osnovao četnik i ratni zločinac Goran Hadžić na osnovi/matrici četničko-velikosrpske partije i pokreta SDS-a, koji je osnovao ratni zločinac Jovan Rašković, „na uspjehu u izborima za Hrvatski sabor“! Ovako Žigmanov čelnicima Srba iz Hrvatske započinje svoju čestitku: »Demokratski savez Hrvata u Vojvodini čestita na izbornom uspjehu predsjedniku Samostalne demokratske srpske stranke Miloradu Pupovcu i kandidatima Anji Šimpragi i Dragani Jeckov na osvojena sva tri zastupnička mjesta u Hrvatskom saboru, koji na temelju instituta zajamčenih mandata pripadaju srpskoj zajednici. Izabranim zastupnicima SDSS-a želimo da u svojem radu i nadalje budu autentični i dosljedni artikulatori interesa Srba u Hrvatskoj, koje će im, kao i do sada djelujući u političkim institucijama, donositi brojna dobra, kojih smo svjedoci… SDSS je ovakvim uspjehom na parlamentarnim izborima još jednom potvrdio svoju suverenu dominaciju u političkom životu srpske zajednice u Hrvatskoj…«.
U Golubiću na teferiću
- Što nakon svega reći? Mogu samo pohvaliti dugogodišnjega suradnika iz Novoga Sada, rođenoga Hrtkovčanina Branimira Miroslava Cakića Tomlekina što je među prvima prepoznao Žigmanova kao čovjeka kojemu nimalo nije stalo do interesa Hrvata u Srbiji, jer on sve što radi, radi da bi njemu i njegovoj kliki oko Subotice bilo bolje. Ne ulazeći u dublju analizu za neupućene, Hrtkovčanin Cakić je s pravom i istančanim instinktom čelnika DSHV-a i svih udruga koje postoje u Vojvodini nazvao – žigicarom. I na tomu Cakiću moramo čestitati, a ne ga progoniti kao što radi Žigmanov i njegovi kupljeni i potkupljeni suradnici. Jer, ovo nije prvi Žigmanovljev „izlet“ i potpora Pupovcu i drugim pravoslaviziranim Vlasima iz Hrvatske, ovo je samo nastavak Žigmanovljeva srozavanja kao čovjeka, a da o bunjevačkom Hrvati i ne govorimo. Za one koji ne znaju, Žigmanov sa svojom svitom svakoga ljeta posjećuje Pupovca i njegove isto tako plaćeničke Srbe u Golubiću ponad Knina gdje se danima dobro jede i pije. Ne znam je li Žigmanova Pupovac u Golubiću odveo u zatvor u kojem su koncem lipnja 1991. bili utamničeni hrvatski policajci iz Gline. Ako nije, red je da mu ovoga puta pokaže i tu znamenitost iz ne tako daleke povijesti. Jer čovjek mora učiti dok je živ!
Siromašni se posebno moraju bojati kada im bogati “pomažu”
- U Vergilijevoj Eneidi nalazi se stih »Bojim se Danajaca i kad darove nose« (lat. “Timeo Danaos et dona ferentes”). To se može jako lijepo primijeniti kod “suvremenih gospodara svijeta”, kako je svjetske političke i gospodarske sile nazivao lucidni Tomislav Ladan. Siromašni se posebno moraju bojati kada im bogati “pomažu”. Prije svega to se odnosi na Sjedinjene Države i njihovu rastrošnu i politiziranu pomoć. Početkom travnja o tom su problemu govorili u pododboru američkoga Kongresa da se američka prekomorska sredstva koriste na načine koji stvaraju štetne posljedice i namjerno se koriste za širenje kontroverznih društvenih programa u državama primateljicama. “Cilj inozemne pomoći mora biti okončanje potrebe za njom. Ipak, godine humanitarne pomoći uništile su sposobnost zemalja da se hrane”, rekao je Max Primorac, bivši vršitelj dužnosti glavnog operativnog direktora USAID-a tijekom Trumpove administracije. Primorac, očito hrvatskoga podrijetla, sada iz Zaklade Heritage, posvjedočio je kako su mu siromašni Haićani rekli: “Teško je natjecati se protiv besplatne hrane”. Primorac je također kritizirao korištenje strane pomoći za poticanje socijalnih programa koji su sporni kako u SAD-u tako i u inozemstvu. Rekao je: “Moramo deradikalizirati naše programe pomoći. Moramo prestati gurati DEI [programe raznolikosti, jednakosti i uključivanja], pobačaj i druge rodne politike u inozemstvu, norme koje su u suprotnosti s onima u Africi, Latinskoj Americi i Aziji.
Ameri šire homoseksualizam i pedofiliju najgore vrste
- Siromašne države, poput Haitija, Gvatemale i sl., ucijenjeni su od Amerikanaca, jer ako žele pomoć u hrani i na druge načine, moraju prihvatiti liberalne zakone o pobačaju i druge oblike rodne ideologije. Pod tobožnjom globalnom politikom zaštite života u globalnoj zdravstvenoj pomoći (PLGHA) Ameri šire homoseksualizam i pedofiliju najgore vrste i dijele „savjete“ o seksualnom i reproduktivnom zdravlju. Za pobačaje u siromašnim državama zalaže se Međunarodna federacija planiranog roditeljstva (International Planned Parenthood Federation – IPPF) i MSI Reproductive Choices (Reproduktivni izbori). Republikanski zastupnik u Kongresu Gleen Grothman iz Wisconsina, inače predsjednik Pododbora za nacionalnu sigurnost, granicu i vanjske poslove, izjavio je: “Svjetska banka procjenjuje da se 20 posto strane pomoći godišnje izgubi zbog korupcije, a 30 posto ne uspije ostvariti željeni cilj”.
“Pravo na pobačaj” i lukavci iz EU-a
- Parlamentarci EU-a podržali pobačaj u neobvezujućoj rezoluciji koju su lukavo nazvali „neobvezujućom“; Međunarodnim pravom i dalje se štiti život majke i djeteta. Time su zastupnici u Europskom parlamentu podržali takozvano “pravo na pobačaj” za “sve osobe koje mogu biti trudne”, što je još jedna podvala. Rezolucija kojom se također kritizira pravo liječnika na prigovor savjesti prošao je uz potporu 336 od ukupno 705 parlamentaraca;163 glasa protiv, uz 39 suzdržanih. Tijesno, ali opasno. “Svaka vlada trebala bi zaštititi najranjivije u svojim zemljama – uključujući bebe u maternici. Žene zaslužuju puno bolje od pobačaj. Europa koja je istinski predana ljudskim pravima ona je koja poštuje i štiti oba života u trudnoći – podržavajući i majku i dijete. Europa koja je istinski predana ljudskim pravima ona je koja poštuje i štiti oba života u trudnoći – podržavajući i majku i dijete”, izjavila je Adina Portaru, viša savjetnica za Europu, za ADF International u Bruxellesu.
Rodna ideologija ne prolazi u Mitteleuropi
- Čak 336 od ukupno 705 zastupnika u Europskom parlamentu glasovalo je danas o spornoj, neobvezujućoj rezoluciji o pobačaju, ali međunarodno pravo ostaje jasno i dosljedno – svatko ima pravo na život, bez obzira na dob, spol, sposobnost, podrijetlo ili stupanj razvoja. Rezolucija ide toliko daleko da osuđuje liječnike u Italiji, Slovačkoj i Rumunjskoj koji se protive obavljanju pobačaja – čime se jasno krši njihovo pravo na slobodu savjesti i namjerno nepoznavanje njihove istražene medicinske prosudbe. Europska unija nije pozvana mijenjati politike pobačaja na međunarodnoj razini, niti unutar država članica, a u stvarnosti neobvezujuća rezolucija poput ove nema ovlast izmijeniti Povelju EU-a o temeljnim pravima. Poljska, u kojoj su majke i novorođenčad široko zaštićeni zakonom, ima jednu od najnižih stopa smrtnosti majki na svijetu. Malta je, slično tomu, u posljednjih deset godina zabilježila nula smrtnih slučajeva majki od bilo kojeg uzroka. Mađarska je provela opsežne politike kako bi bolje podržala i osnažila roditelje da odgajaju svoju djecu. Umjesto promicanja postupka kojim se okončavaju životi djece i koji može nanijeti štetu ženama, Europa bi trebala osnažiti majke, zaštititi dojenčad i podržati napredak obitelji.
Le Figaro i seksualno nasilje
- Za Francusku mislimo da je još od vremena Francuske revolucije doslovno otišla k vragu i ne griješimo puno. Ipak i u toj Francuskoj koja izumire i preplavljena je strancima drugih rasa i vjera ponekad nas ugodno iznenadi. Jedan od najpoznatijih francuskih listova Le Figaro objavio je članak Mauricea Bergera, dječjeg psihijatra i potpredsjednika Mreže profesionalaca za zaštitu djece i adolescenata (Reppea) i Sophije Audugé, glavne izaslanice i glasnogovornice SOS Educationa, te stručnjakinje za obrazovne politike u kojem ovo dvoje autora kritički progovaraju o francuskom nacrtu kurikula (upitnik) seksualnog odgoja, koji je 5. ožujka objavilo Visoko vijeće za uputnike i javno izrekli svoj sud, svoje mišljenje koje je u suprotnosti s Visokim vijećem za programe (CSP) (https://www.lefigaro.fr/vox/societe/education-a-la-sexualite-et-si-on-laissait-les-enfants-tranquilles-20240328). Iako su u CSP-u saslušali njihov stručni odbor sastavljen od liječnika, pedijatara i dječjih psihijatara ali njihove preporuke, temeljene na djetetovom razvoju i potrebama za rastom, zanemarene su, jer francuske liberalne vlasti slijede standarde seksualnog odgoja u Europi, čije je koncepte razvila radna skupina koju je Svjetska zdravstvena organizacija osnovala 2008. godine, od kojih je 16 članova bilo povezano s tzv. LGBTQIA pokretima. U Francuskoj je taj nedostatak razmatranja znanja dječjih stručnjaka posljedica težine različitih aktivističkih lobija, ali i ekonomskih uloga koje predstavlja ovo “obrazovanje”, ističu Berger i Audugé. I sada se pitate zašto smo ipak ugodno iznenađeni? Upravo zato što je ova javna kritika svjetskih globalista i podržavatelja rodne ideologije objavljena u Le Figarou. Makar nešto!
Na paradi u Moskvi
- Izraelski premijer Benjamin Netanyahu prije šest godina, 9. svibnja 2018., nazočio je u Moskvi paradi povodom Dana pobjede u znak sjećanja na pobjedu nad nacističkom Njemačkom prije 73 godine, zajedno s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom i predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem (https://www.gov.il/en/pages/event_parade090518). Netanyahu je stigao u Moskvu na poziv ruskoga predsjednika Vladimira Vladimiroviča Putin da s njim nazoči paradi povodom Dana pobjede. Nakon mimohoda čelnici su nazočili polaganju vijenaca za Neznanog vojnika na spomen obilježju crvenoarmejcima palim u Drugom svjetskom ratu čije počivalište nije poznato. Čelnici su, uz sudjelovanje desetaka veterana, u nazočnosti počasne straže položili cvijeće na kamenje spomenika grada junaka Moskve, gdje su odsvirane su i državne himne. Je li ove godine Netanyahu pozvan od strane Putina, ne znamo.
Žene u muškom nogometu
- Trener kluba Vasco da Gama iz Rio de Janeira, Argentinac Ramon Diaz, doveo je u pitanje nazočnost žene zadužene za video suđenje: “Nogomet je drugačiji, a činjenica da o VAR-u odlučuje žena, čini mi se prilično kompliciranom”, rekao je 64-godišnji trener tijekom konferencije za novinare nakon poraza njegove momčadi od Bragantina 2-1 u brazilskom prvenstvu. Kritizirajući brazilsko suđenje u cjelini, Diaz je doveo u pitanje odluku VAR sutkinje Daiane Muniz da ne dosudi mogući jedanaesterac Vascu u Vascovoj prethodnoj utakmici, da pobjedi 2-1 protiv Gremio Porto Alegrea, u nedjelju u Riju. Je li Argentinac napadnut? Dakako. I to od liberala, ljevičara, marksista, globalista… svake vrste.
