Get Adobe Flash player
Sad' ili nikada!

Sad' ili nikada!

Istina će izroniti 22. prosinca i nitko je ne će više moći...

Dostojanstvo prodano na rate

Dostojanstvo prodano na rate

Škola za život bi morala omogućiti ući u svijet rada sa što...

Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

Horizontalni pristup povećanju plaća je neka vrsta nakaradne komunističke...

Boris Miletić protiv vjernika

Boris Miletić protiv vjernika

Umjesto Adventa ili Došašća podmetnuo je "Prosinac u...

Kabinet voštanih figura

Kabinet voštanih figura

U poslijekomunističkim društvima mladi i obrazovani odlaze, elite...

  • Sad' ili nikada!

    Sad' ili nikada!

    utorak, 03. prosinca 2019. 19:11
  • Dostojanstvo prodano na rate

    Dostojanstvo prodano na rate

    četvrtak, 05. prosinca 2019. 13:24
  • Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

    Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

    utorak, 03. prosinca 2019. 18:58
  • Boris Miletić protiv vjernika

    Boris Miletić protiv vjernika

    srijeda, 04. prosinca 2019. 07:02
  • Kabinet voštanih figura

    Kabinet voštanih figura

    četvrtak, 05. prosinca 2019. 13:17

Hoće li se ono malo Tomislavovih "bunjevačkih Hrvata" već nekako snaći?

 
 
Dana 25. studenog 1918. godine na Velikoj narodnoj skupštini u Novom Sadu proglašeno je prisajedinjenje Baranje, Bačke i Banata Kraljevini Srbije. O velikoj ulozi Bunjevaca u tome opširno piše novosadski „Dnevnik“ od 25. studenog u članku „Drugi vek od stvaranja politički moderne države“, od 26. studenog u članku „Vojvodina nepokolebljivo sledi put svojih velikih predaka“, a u članku „Korak po korak ostvaruju snove predaka“ možemo pročitati i „dopune“, kao što su, primjerice:
Korak po korak ostvarujemo danas snove naših bunjevačkih velikana, biskupa Ivana Antunovića, Blaška Rajića, Paje Kujundžića i mnogih drugih. Među bunjevačkim prvacima najznačajnija ličnost je bio pop Blaško Rajić iz Subotice. On je na Velikoj narodnoj skupštini održao vatreni govor kojim je doprineo da se Bunjevci i svi drugi delegati opredele za koncept direktnog prisajedinjenja Baranje, Bačke i Banata Kraljevini Srbiji, ne preko Zagreba, kakav stav su imale demokrate, a i sam Rajić je dobio takve instrukcije u Zagrebu. „Da mi prvo obučemo srpsku košulju pa tek onda jugoslovenski kaput“ – rekao je Blaško tom prilikom.
https://www.dnevnik.rs/sites/default/files/styles/single_article_main_image/public/2019-11/bunjevci_0.jpg?itok=urMU5W4-
I sve bi to bilo jako lijepo da ostatak Bunjevaca u Srbiji koji sebe naziva „bunjevačkim Hrvatima“ (svi u rodbinskim i obiteljskim vezama s Bunjevcima čiji su preci glasovali za prisajedinjenje Baranje Srbiji) ne natura svim Hrvatima u Srbiji, od kako su ovdje osnovane institucije Hrvata kao nacionalne manjine, bunjevačke običaje, bunjevački jezik i kulturu te bunjevačke velikane kao što su upravo Ivan Antunović, Blaško Rajić, Paja Kujundžić i drugi!!! Pored silnog vremena i novca za dokazivanje tko su zapravo Bunjevci danas u Republici Srbiji po popisu ima 16.706 Bunjevaca (kao poseban narod koji s Hrvatima nema veze), a koliko je onih koji se izjašnjavaju kao „bunjevački Hrvati“ (nepostojeća odrednica pri nacionalnom izjašnjavanju) nikako ne možemo saznati. Po svim parametrima ih je jako malo.
 
Da stvar bude gora iz tog malog broja „bunjevačkih Hrvata“ u sve segmente kulture i politike 57.900 Hrvata u Republici Srbiji (i na ključna plaćena mjesta) infiltriralo se (isključivo manipulacijama) nelokiko desetina „bunjevačkih Hrvata“ i poltroma g. Tomislava, koji praktično drže sve (i novac) u svojim rukama. Ovo spada u finale velike stoljetne bunjevačke podvale nad Hrvatima u Vojvodini (sve vrijeme govorim isljučivo o tom prostoru) i uskoro će tu ostati samo Bunjevci (i možda nešto Šokaca, koji su na sličnom bunjevačkom putu). Koliko g. Tomislav brine za Hrvate u Vojvodini (Srbiji) pokazuje njegova u posljednje vrijeme grozničava borba preko svog twittera za osobno političko (čitaj, materijalno) uhlebljenje, vukući sve Hrvate u Vojvodini (i Srbiji) na nove nedaće. Bunjevci su se iz njih definitivno izvukli i sada slave, Tomislavovih malo „bunjevačkih Hrvata“ će se već nekako snaći, kao i devedesetih godina prošlog stoljeća, a ovdašnji Hrvati bi mogli početi vikati: Upomoć! (ako ih itko uopće bude htio čuti).
 

Branimir Miroslav Tomlekin

Predstavljanje zbirke pripovijedaka Troje iz plemena

 
 
Predstavljanje zbirke pripovijedaka Troje iz plemena i susret s autorima, čileanskim piscima hrvatskoga podrijetla – akademikom Eugenijem Mimicom, Guillermom Mimicom i Vesnom Mimica održano je u organizaciji Gradske knjižnice Kaštela u srijedu 13. studenoga 2019. godine u Nadbiskupskom kaštelu u Kaštel Sućurcu (Muzej grada Kaštela, Gospojska štrada 1).
https://guillermomimica.files.wordpress.com/2017/10/photo21-e1508507609519.jpg?w=934&h=435&crop=1
Autore i zbirku predstavili su će Branka Bezić Filipović iz Hrvatske matice iseljenika koja je knjigu i priredila za hrvatsko izdanje,Zoran Bošković iz nakladničke kuće Naklada Bošković, Renata Dobrić, ravnateljica Gradske knjižnice Kaštela te autori.
Ulomke iz zbirke kazivala je Mira Marinović Batić, a u glazbenom dijelu programa nastupio je zbor Osnovne škole kneza Trpimira - Kaštel Gomilica/Kaštel Kambelovac.
 
Knjiga Troje iz plemena obuhvaća priče čileanskih autora hrvatskih korijena koji nose isto prezime Mimica – akademika Eugenija Mimice Barassija i Guillerma Mimice iz Punta Arenasa te Vesne Z. Mimica iz Santiaga de Chilea, uspješnih potomaka Hrvata koji su iz mjesta Mimice kraj Omiša u Čile došli u potrazi za boljim životom i u toj zemlji stvorili svoj dom.
 
Danas u Čileu djeluje puno uspješnih ljudi hrvatskih korijena, među kojima se osobito ističu književnici. Prema nekim statistikama u čileanskoj je književnosti registrirano gotovo 300 književnika hrvatskih korijena. Premda su njihove teme osobne i jedinstvene, svi su na neki način povezani s Hrvatskom. Nisu izgubili svoje podrijetlo. Upravo to žele istaknuti i troje autora zastupljenih u ovoj knjizi kojom žele naglasiti svoj identitet i povezanost sa zemljom iz koje potječu njihovi preci. Osim podrijetlom, povezani su i kratkim pričama raznolika sadržaja – od realističkoga do fantastičnoga – u kojima se, između ostalih tema, bave i sudbinom čovjeka u suvremenome svijetu. Također, u ovoj zbirci pripovijesti nailazimo i na priče čija se tematika odvija u Magallanesu, na krajnjem jugu Čilea kamo su prvo dolazili naši zemljaci u potrazi za zlatom i priče iz kojih možemo spoznati u kakvim su surovim uvjetima živjeli oni koji su otišli s toploga otoka Brača i iz drugih hrvatskih mjesta (u ovome slučaju iz Mimica pokraj Omiša) da bi sebi i svojoj djeci osigurali budućnost, istaknula je dr. sc. Željka Lovrenčić, koja je knjigu predstavljala u NSK u Zagrebu, dodajući kako je knjiga zanimljiva i dirljiva jer se njome povezuju sudbine troje uspješnih čileanskih književnika koji u svojim pričama tragaju za identitetom i pripadnosti određenomu narodu.
Eugenio René Mimica Barassi (Punta Arenas, Čile,  4. studenoga 1949.) čileanski je akademik i pisac hrvatskoga podrijetla. Potomak je hrvatskih doseljenika iz omiškoga mjesta Mimice. Piše novele i kratke priče i član je Čileanske akademije. Od 1990. godine redoviti je član razreda za jezik, a od 1985. do 1987. godine predsjedavao je Društvom pisaca pokrajine Magallanes.
 
Guillermo Mimica Cárcamo čileanski je umirovljeni diplomat hrvatskoga i francuskoga podrijetla. Rođen je i odrastao u regiji Magallanes na jugu Čilea. Po struci je pravnik, a kao profesionalni diplomat obavljao je visoke dužnosti u desetak zemalja svijeta. U Francuskoj je živio gotovo 40 godina, a danas živi u Santiagu.
Vesna Zorka Mimica rođena je u glavnome gradu Čilea, u Santiagu de Chileu, a potomkinja je hrvatskih doseljenika iz omiškoga mjesta Mimice u čileanski Porvenir. Od 1990. godine živi i radi u Španjolskoj. Višestruko je nagrađivana likovna umjetnica, a aktivno se bavi i književnim radom. Autorica je triju romana, od kojih su dva prevedena na hrvatski jezik i nalaze se u tisku. Posebno je zanimljiv njezin predzadnji roman Labudovi crnog vrata, čija je fabula utemeljena na istinitim pričama o životu Hrvata na jugu Čilea.
 

Renata Dobrić

Dani multikulturalnosti u Osnovnoj školi Majšanski put

 
 
Članak pod naslovom „Predstavili se i Hrvati“ u „Hrvatskoj riječi“ br. 866. od 22. studenoga 2019. godine, “informativno-političkom tjedniku svih Hrvata u Republici Srbiji“, lijepo (ružno) otkriva provincijski subotički (donjotavankutski) bunjevački duh ovih novina, ali i pravo stanje u našoj zajednici. Naime, iznad navedenog naslova stoji: „Dani multikulturalnosti u Osnovnoj školi Majšanski put“, a da na čitavoj jednoj stranici teksta ne možemo saznati gdje se nalazi OŠ Majšanski put! O tome kuda vodi taj Majšanski put da ne govorim.
https://yueco.rs/wp-content/uploads/2018/03/Miljana-majsanski.00_01_38_19.Still001-660x330.jpg
Iako se Subotica spominje više puta zaista nije jasno jesu li se Hrvati iz Subotice predstavili u nekom drugom mjestu u kojem je škola OŠ Majšanski put ili se sve zbiva u Subotici. Za žitelje donjotavankutskog trokutića (kojima su namjenjene ove novine) se podrazumjeva da im je to jasno, ali „Hrvatske novine“ se valjda čitaju i u niškoj hrvatskoj kulturnoj udruzi, a ja sam morao preko googlea pronaći da se ta škola nalazi u Subotici (a gdje bi drugdje bila!). I to nije sve od „zbunjevine“ u ovom članku! Saznajemo da OŠ Majšanski put u Subotici ima 640 učenika koji su raspoređeni u 31 odjel od kojih su 16 na srpskom i 15 na mađarskom nastavnom jeziku, ali se izučava i predmet Bunjevački jezik s elementima nacionalne kulture. O čemu se radi?!
 
Ispada da, budući hrvatskih odjela nema, Srbi i Mađari u OŠ Majšanski put u Suboticiizučavaju bunjevački jezik s elementima nacionalne kulture, a da su se njima na školskoj manifestaciji koja se zove Dani muktikulturalnosti predstavili i Hrvati!? Vrlo zbunjujuće, ali ni to još nije sve od „zbunjevine“, jer dalje piše da su se Hrvati predstavili tako što je kolekcionarka i rekonstruktorica narodnih nošnji Nada Sudarević obukla nekoliko učenika u nošnju Hrvata Bunjevaca! O čemu se radi?!
 
Pretpostavlja se da su ovi prerušeni učenici škole Majšanski put, što bi značilo da uz Srbe i Mađare u njoj ima i Hrvata ali oni izučavaju bunjevački (ne hrvatski) jezik s elementima nacionalne kulture, pa su onda Bunjevci (poseban narod u Srbiji), a ne Hrvati!
Nastavnici i učenici su mi prilazili i govorili kako su ovo prvi puta vidjeli u životu i nisu mogli vjerovati da tako nešto postoji u Subotici – kaže Nada, rekonstruktorica narodnjih nošnji, a piše „Hrvatska riječ“!
Mi srijemski Hrvati ne možemo vjerovati da ovo uopće postoji bilo gdje, jer prije svega ne znamo kako izgleda nošnja Bunjevaca koji nisu Hrvati i nošnja Bunjevaca koji su i Hrvati ali izučavaju bunjevački (ne hrvatski) jezik s elementima nacionalne kulture!!!
Smatram ovo kao važan korak za Hrvate u Subotici, jer smo izašli iz svojih okvira i postali vidljivi – kaže dalje Nada, a pišu „Hrvatske novine“! O čemu se radi?!
 
Jesu li učenici Bunjevci OŠ Majšanski put koji izučavaju bunjevački jezik s elementima nacionalne kulture, što znači da nisu Hrvati, odjednom postali vidljivi Hrvati pošto su obukli bunjevačku nošnju, ili nevidljivi Hrvati u toj nošnji izlaze iz svojih okvira i to samo na par „multikulturnih“ dana?! U te dane Bunjevci koji nisu Hrvati mogu biti i Hrvati, a Bunjevci koji su i Hrvati mogu biti i Bunjevci koji nisu Hrvati, jer su svi u bunjevačkim narodnim nošnjama! To je valjda i smisao multikulturalnosti na bunjevački način, i to ne samo na par dana „mulikulturalnosti“ u OŠ Majšanski put. A sve govori da i pored rekonstruktorice narodnih nošnji Nade, za Hrvate ovdje nema više nade, jer ako su ovo iskoraci za Hrvate u Subotici, kako li se tek batrgaju Hrvati u Nišu!!! Tako je to kada već sto godina Hrvate u Vojvodini (Srbiji) vode Bunjevci koji se nikada nisu izjašnjavali kao Hrvati. Najveću cijenu toga su platili srijemski Hrvati i drugi Hrvati, koji nisu ni Bunjevci, ni Šokci, ni njokci, već samo Hrvati, i nemaju škole u kojima se proučava hrvatski jezik sa elementima nacionalne kulture!
 
Danas u Republici Srbiji ima 67.900 Hrvata, a 16.706 Bunjevaca (od dvadesetak tisuća Bunjevaca) kažu da nisu Hrvati, već poseban narod. Ostali se izjašnjavaju kao „bunjevački Hrvati“ (nepostojeća odrednica pri nacionalnom izjašnjavanju) i očito se produkuju u školama u donjotavankutskom trokutiću (Subotica i okolica) na način kao i u OŠ Majšanski put.
Majšala!
 

Branimir Miroslav Tomlekin

Anketa

Komu ćete dati svoj glas na predsjedničkim izborima?

Nedjelja, 08/12/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1178 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević