DJEVOJČICA IZ VUKOVARA

Očeva slika skrivena u njedrima

 

 

Bila jednom jedna djevojčica

Očiju plavih, rumena lica.

Očevu sliku ljubila tajno

Žudeći nebo ozvjezdano

I toplu ruku oca joj mila

Oko struka joj što bi se svila

Kada bi tužna, tužna bila.

Bila je jednom i jedna kuća,

Od pradjedova što još osta,

S krovom od crvena crijepa.

I cvjetnim vrtom pred prozorima,

Prostrtim stolom za svakog gosta.

                              

Živjela tu je djevočica lijepa

Što oči plave, plave ima

I za sve dane smijeha dosta.

 

Kucnuo jednom kobni je sat.

Što bješe drago – bi nepovrat!

 

Sad stoji jedna umorna žena

Pred ruševinom uspomena.

Sleđen joj pogled. U srcu zima.

A suza nema da njima

Gorčina bude razbijena.

 

Bila jednom djevočica vedra

Što očevu sliku skrila u njedra

Da ju od krvnika spasi.

 

Sad jedna žena oprave crne

Uz svijeću očevu sliku ljubi.

A svijeća trne.

Trne, trne…  

I nada se gasi.                  

 

Malkica Dugeč, 8. 9. 2013.