SJEĆANJE NA MAJKU

A sad je moram izvesti iz pakla…

 

 

Kad na put krenem

poželi mi sreću.

Tamo gdje idem

čak ni puta nema.

Možda se nikad

ni vratiti ne ću.

Za putnike uvijek

ista je dilema.

Tamo me vodi

krivudava cesta…

Skrivena u žbunju,

kukuruzu njiva

Tamo je moja,

još ostala Majka.

Žuriti moram,

vidjet da l' je živa…

 

To krhko tijelo

što mi život dade

drugi put dočeka

da doživi rata.

Dobro još pamti

Križni put i Blajburg,

kraj Zidanog Mosta

ostala bez brata.

 

A sad je moram izvesti iz pakla…

 

Još jednom mora

ostaviti kuću,

sinove. Oca morala ispratiti.

Slutila je jadna,

sada ako ode,

nikad više s Ocem

da se neće vratit.

 

I BJEŠE TAKO.

Nije moglo gore.

Duša je tijelo prestala da grije.

Drhtave ruke,

umorne i teške.

Majčino srce izdržalo nije.

 

Volim te, jedina Majko!

 

Neka su prokleti dušmani i jude,

svi oni što su pohrlili tu.

Bog neka ih kazni i neka im sude…

 

Zašto,

zašto,

zašto dirali ste Nju????

 

Neka vam Bog oprosti, ali ja ne mogu.

 

Vladimir Živaljić, Vukovar