Moram priznati da kao svećenik jako volim propovijedati – naviještati Božju riječ na misi Božjem narodu. Ne zbog toga što sebe smatram boljim propovijednikom od drugih svećenika ili da se općenito smatram dobrim, nego jednostavno – smatram da je to vrlo važan dio mojaga svećeničkog poslanja. Dok sam se formirao za svećeničku službu puno sam čitao Bibliju, sanjao o tome kako ću ljudima propovijedati tu Riječ koju čitam, ali ono što me je najviše brinulo jest to kako ću živjeti to što propovijedam. Živjeti? U mnogim segmentima mi to nije uspjelo, u nekima jest. Kao i svakom normalnom čovjeku. Da kažem konkretnije kao i svakom grešnom čovjeku.
Griješio sam, griješim i dalje kao osoba koja je ranjena istočnim grijehom, ali nastojim duboko razmišljati o Božjoj riječi i raditi na tome da što god je moguće više ona dotakne moj život. Zato mi jako smeta kada netko moje propovijedi apostrofira kao da su one dar nekoga govorničkog umijeća ili nekakve retorike. Svećenik koji ima dobru retoriku u propovijedanju, a ne živi to što propovijeda jalov je svećenik, jalov je pastir. Božju riječ valja duboko proživjeti i zaživjeti da bi ju se naviještalo, ona mora dotaknuti srce svećenika i bitno je da svećenik bude egzistencijalno dosljedan koliko god je moguće više u propovijedanju evanđelja, osobito svojim životom i svakodnevnim ponašanjem. Svakoga dana sebe preispitujem na tom području i moram priznati da me nerijetko uhvati panika, osobito kada analiziram svoj život, svoje grijehe i slabosti, svoje probleme, svoje životne muke i kako se s njima nosim. Ne mogu se baš pohvaliti da sam radio neke stvari koje su u skladu sa evanđeljem, ali barem sam ih svjestan. Nastojim ih redovito iznijeti Bogu u sakramentu ispovijedi, predavati ih njemu svakoga dana u činu kajanja – žaljenja za počinjene grijehe. I ne umišljam sam da sam neki svetac, kao i to da smatram da sam bolji od drugog čovjeka kršćanina, brata i sestre zbog toga što je mene Bog odabrao za svećeničku službu, a njih nije.
U Crkvi na temelju sakramenta krštenja svaki kršćanin ima jednako dostojanstvo, ali je različitost službi. To što sam svećenik trebalo bi u meni probuditi veću i snažniju odgovornost. Dobro je Isus rekao svojim učenicima. Onima kojima je više dano, više će se od njih iskati, a kome je manje dano manje će se od njih iskati. A svećeništo je velika odgovornost u odnosu prema Bogu, prema njegovoj Objavi i prema cjelokupnoj Povijesti spasenja. Kada sam se 26. lipnja 1999. godine zaredio za svećenika, nakon mise ređenja naše starije kolege su nama ređenicima čestitali na primljenom svetom redu. U jednom trenutku prišao mi je jedan stariji kolega svećenik koji me je zagrlio i rekao mi: „Brate, navalio si na sebe težak križ.“ Nisam tada ni bio svjestan koliko je u tome bilo istine. Bio sam tada pun mladalačkih ideala. Kako se ono kaže nebo mi je bila granica.
Nisam bio svjestan što me sve kao svećenika čeka – kakva iskušenja, kakvi grijesi i slabosti, kakve poteškoće u pastoralnom djelovanju, kakvi međuljudski odnosi. Mislio sam da će u svećeničkom životu sve ići kao od šale, no gadno sam se prevario. Nisam možda ni svjestan koliko. Zahvaljujući svim tim iskušenjima, grijesima i slabostima kojima sam bio izložen teško sam se razbolio i to u tolikoj mjeri da sam bio na rubu života i smrti. A smatram da je sve to iz razloga što, ljudski gledajući nisam dovoljno u svojem životu ljubio Isusa. Upravo zbog toga mi kroz sve te životne situacije i bolesti Isus šalje životne kušnje kako bih se kroz njih očvrsnuo i pripremio za Nebo. A što nama svećenicima na kraju i preostaje? Nakon služenja Bogu, nakon nošenja teškog križa svećeničkog poziva, naviještaja evanđelja koje je vrlo teško i zahtjevno, nakon teške egzistencijalne vjetrometine kojoj smo izloženi što nam drugo preostaje, nego se pouzdati samo u Boga? Ništa više u životu od Boga ne očekujem. Samo da me, kada dođe moj „čas“ primi k sebi, jer se uzdam u njegovo veliko milosrđe i nadam se spasenju duše.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više