Otvoreno pismo Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata, „Hrvatskoj riječi“ (uredništvo i naklada), Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu, Konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, DSHV-u, HNV-u, Hrvatskom kulturnom centru u Novom Sadu, svim udrugama u Srijemu, „Hrvatskim novinama“, „Hrvatskom fokusu“, „Zovu Srijema“ i Hrvatskoj matici iseljenika, a povodom prvog redovitog radnog susreta predstavnika hrvatskih udruga kulture održanom u Donjem Tavankutu u subotu, 18. lipnja 2016. godine.
Dopisom Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata br. 7-19/2016 od 30. svibnja 2016. godine HKUPD „Stanislav Preprek“ iz Novog Sada upitan je (uz još 33 udruge) da li njegovim predstavnicima odgovara termin održavanja prvog redovitog radnog susreta predstavnika hrvatskih udruga kulture 18. lipnja 2016. godine u prijepodnevnim satima bez navođenja mjesta susreta. U istom dopisu je i upit da li predstavnici udruge imaju temu koju žele predložiti za ovaj susret.
Na ovaj dopis je 6. lipnja 2016. godine iz HKUPD „Stanislav Preprek“ odgovoreno potvrdno i predložene su dvije teme:
a) književno izdavaštvo Hrvata u Republici Srbiji i
b) način finansiranja hrvatskih udruga kulture,
uz napomenu da će materijal u vezi ovih tema biti dostavljen Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata (ZKVH) na vrijeme u pisanoj formi.
Međutim, istog dana (6. lipnja 2016. godine) zaprimljen je dopis ZKVH br. 7-20/2016 u kojem je već definisan termin susreta (18. lipnja), mjesto susreta (Donji Tavankut, Ul. M. Oreškovića br. 3), vrijeme početka susreta (10.00 h) i dnevni red, u kojem, naravno, nije bilo naših tema.
U ovom dopisu je stajalo i da svoje učešće na susretu udruga potvrdi do 15. lipnja 2016. godine radi, kako je nasvedeno, pripreme materijala i organizacije susreta. U udruzi je smatrano da se do tog roka može dostaviti materijal u vezi navedenih tema i dopisom od 14. lipnja 2016. godine to je učinjeno, s tim da je materijal za temu a) dostavljen u pisanoj formi, a za temu b) je rečeno da će biti prezentirana na samom susretu u Power Point sistemu. Do tog momenta odvijanja procesa u vezi organizacije prvog susreta udruga kulture već su bile vrlo čudne dvije stvari:
Prvo, da se prvi ovogodišnji radni susret udruga sa Zavodom za kulturu vojvođanskih Hrvata održava tek u drugoj polovici lipnja, i drugo, da se između upita udrugama o tome da li im uopće odgovara termin susreta i date mogućnosti da na njemu iznesu svoje teme, protekne samo šest dana. Ono za čiju pripremu je propušteno maltene šest mjeseci strpano je u šest dana! Zašto!? Rezultat: od 34 pozvane udruge odazvalo se njih 20, od toga samo 3 iz Srijema, pri čemu predstavnici dviju udruga iz Srijema nisu na skupu imali što reći (ostali su bez riječi) i samo je predstavnik udruge iz Rume govorio o nebrizi za sve Hrvate na području cijele Republike Srbije, što je već odavo notorna činjenica.
Međutim, ovo nisu bila sva iznenađenja. Sljedeće je bilo to što smo svi sudionici, stigavši na mjesto dogovorenog sastanka (Donji Tavankut, Ul. M. Oreškovića br. 3), tek tu na licu mjesta obavješteni da se objekt u kojem treba da bude naš susret sređuje za susret Grabarić-Kitarović – Vučić. Sutradan smo na TV-u čuli osobno od predsjednice Grabar-Kitarović da je njihov susret pripreman tri mjeseca, pa je nevjerojatno da se tek tog dana i u tom času sređuje predmetna zgrada. A nama je rečeno da okrenemo kola i idemo na „Etno salaš Balažević“, u drugom kutu Donjeg Tavankuta.
Do „Etno salaša Balažević“ stotinjak metara se na kraju ide poljskim putem i sreća je da je bilo lijepo vrijeme, inače bi se vjerojatno zaglibili u blatu. No, opet na TV-u smo sutradan čuli da će predsjednik Vučić Hrvatima u Republici Srbiji asfaltirati taj put u Donjem Tavankutu već za koji mjesec, čime su posebno oduševljeni Hrvati iz Srijema, koji su se rodili u blatu i još uvijek žive u njemu i dobro znaju što to znači. Posebno raduje uspjeh ravnatelja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata g. Tomislava Žigmanova, čiji će se san o asfaltiranju ovog puta u njegovom rodnom mjestu (što nije zanemarljivo – sjetimo se samo Koštunića i drugih Potemkinovih sela), ostvariti tek sada kada je uz prvog čovjeka kulture svih Hrvata u Republici Srbiji i predsjednik jedine „relevantne hrvatske političke stranke“ i zasupnik svih Hrvata u Skupštini Republike Srbije. Preko kulture g. Žigmanov ovo nije mogao učiniti za svoj Tavankut i onda je morao postati i politički lider svih Hrvata u Republici Srbiji. Samo tako će Donji Tavankut biti asfaltiran. Čestitamo!
No, na „Etno salašu Balažević“ nema struje i naša prezentacija teme „Način finansiranja hrvatskih udruga kulture“ je automatski otpala, iako smo u kolima iz Novog Sada donijeli svu potrebnu opremu za Power Point prezentaciju. Na salašu nitko nije ni spomenuo pitanje naše prezentacije i nismo to učinili ni mi, jer bi se skup pretvorio u ružnu raspravu i prepirku. Posebno to nije imalo smisla jer je opstrukcija izlaganja obje naše teme bila očigledna. O našem pisanom materijalu na temu „Književno izdavaštvo Hrvata u Republici Srbiji“ također nije bilo ni jedne riječi i zbog toga ovim putem tražimo od organizatora ovog susreta odgovore na tri direktno postavljena pitanja u tom materijalu:
PITANJE 1:Molimo da nam se detaljno objasne principi i mehanizmi, i koji su ljudi u pitanju, da NIU „Hrvatska riječ“ za izdavanje dvije zbirke pjesama jedne pjesnikinje dobije u jednoj kalendarskoj godini od Pokrajine Vojvodine sredstva u iznosu od 560.000 dinara, odnosno za devet takvih zbirki ukupno 2,595.000 din!
HKUPD „Stanislav Preprek“, udruga koja je također registrirana za izdavaštvo, za zbirku poezije „Preprekovo proljeće 2015.“ dobijeno je samo 20.000 dinara, a sa 560.000 dinara udruga bi pokrila svoju cijelokupnu jednogodišnju aktivnost u književnoj, dramskoj i pjevačkoj sekciji!
PITANJE 2:Hoće li u općoj besparici biti ukinut časopis za književnost i umjetnost Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata „Nova riječ“, da li će netko odgovarati za plagijate u njemu kao i u NIU „Hrvatska riječ“, koja je izdala zbirku plagiranih pjesama jedne pjesnikinje, te za hvalospjeve o toj plagijatorki u oba ova časopisa i njenoj kandidaturi za prestižnu nagradu Antun Gustav Matoš, i da li će netko zbog svega toga dati ostavku na svoju funkciju zbog moralnih principia?
PITANJE 3:Je li moguće da već ove godine nagrada „Emerik Pavić“ bude dodijeljena u sva tri segmenta koja su navedena u kriterijima za nagradu: književnom, publicističkom i znanstvenom?
Na prvom ovogodišnjem redovitom radnom susretu predstavnika hrvatskih udruga kulture u organizaciji Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata u Donjem Tavankutu bilo je riječi i o neobavještenosti članstva udruga, posebno njihovih predsjednika i predstavnika, iako je voditelj ovog susreta g-đa Katarina Čeliković isticala da su sve informacije stavljene na sajt Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, odnosno na Internet. Međutim, ovo je samo još jedan vid formalnog odrađivanja posla jer je poznato da se hrvatske udruge ovdje guše u besparici, da su bez svojih prostorija, bez opreme, o računalima i da ne govorimo, a uz to su bez stručnog kadra, kojeg treba platiti za svoj rad. To je začarani krug u kojem se vrti tisuće pregalaca i entuzijasta u udrugama, dok je uzak krug ljudi (prvenstveno u Subotici) izuzetno privilegovan i dobro materijalno nagrađen.
Na skupu je predloženo da „Hrvatska riječ“, koja izlazi tjedno na 52 stranice, ima puno prostora za informiranje i edukaciju članova udruga, odnosno njihovih predstavnika, pri čemu je g. Darko Sarić Lukendić, predsjednik Izvršnog odbora Hrvatskog nacionalnog vijeća, uzeo na sebe da ovo prenese uredništvu „Hrvatske riječi“ i pobrine se za realizaciju istog, kao i da se svim udrugama šalje po jedan primjerak tako uređene „Hrvatske riječi“. Već više godina unazad osobno sam apelirao na uvođenje rubrike „Pisma i pitanja čitalaca“ u „Hrvatskoj riječi“, no bezuspješno, kao da se Hrvati u Republici Srbiji namjerno drže u neznanju i neinformiranosti.
U već spomenutom pisanom materijalu na temu „Književno izdavaštvo Hrvata u Republici Srbiji“ predloženo je da se izdavaštvo u oblasti književnosti (poezija i proza) disperzira po udrugama koje u svojim redovima imaju pjesnike i pisce, pri čemu bi Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata i HNV, uz stručnu i matrijalnu pomoć, bile savjetodavne i kontrolne institucije, jer se pokazalo da je koncentracija, prije svega sredstava, u rukama nekoliko ljudi u Subotici pogubna.
Uz sve pohvale domaćinima „Etno salaša Balažević“, posebno g. Ladislavu Suknoviću, predsjedniku HKPD „Matija Gubec“, na izvanrednom gostoprimstvu, ali i uz zamerku g. Tomislavu Žigmanovu što se ni jednom riječju nije obratio prisutnima na ovom skupu koji je organizirao Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, čiji je on ravnatelj, kao da mu je ispod časti komunicirati sa pukom, moglo bi se reći da je rutinski odrađen zadatak u poznatom stilu Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata kada su u pitanju hrvatske udruge ovdje, odnosno bez ikakvog njihovog uticaja. U medijima će biti objavljeno da je ovaj zbrženi skup bio vrlo uspješan, konstruktivan i sl. i bit će uknjižen u ovogodišnji saldo Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, i ništa drugo.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više