Kraj svijeta bez pravila?

Presuda pokazuje Kini zašto niti jedna zemlja nije otok

Prvi put je neki međunarodni sud presudio protiv Kine i njenog posezanja za teritorijima druge države. Odluka može poslužiti kao osnova drugim zemljama da preispitaju kinesko poricanje univerzalnih vrijednosti, posebno onih potrebnih za svjetski poredak. Nije lako zemlji, pogotovo tako moćnoj kao što je Kina, što je proglašena odgovornom za svoje greške od strane međunarodnog sudstva. Međutim, 12. srpnja je prvi put u njezinoj povijesti svjetski sud rekao Kini  da je prekršila međunarodno pravo polaganjem prava na otočiće koji  očito pripadaju Filipinima.

Presuda, koju je donio Stalni arbitražni sud u Den Haagu, izazvala je odmah praktične probleme. Hoće li Kina prkositi odluci i ugroziti bilo koji strani brod ili zrakoplov koji prolazi blizu stijena i grebena nad kojima ona ima nadzor kroz umjetne ispostave na Otočju Spratly? Hoće li Kina koristiti svoju gospodarsku moć kako bi prisilila druge države da poštuju njezine zahtjeve, ili će prisiliti slabije države u  Aziji na bilateralne pregovore? Takva pitanja pojavljuju se jer Kina odbija sudjelovati u postupku, a nakon toga je odluku proglasila "ništavnom." Osim pomoću vanjskog pritiska presuda se ne može silom provesti.

Snažna reakcija Pekinga odražava onu vrstu svijeta bez pravila koja je postojala prije nego što su 1945. godine osnovani Ujedinjeni narodi temeljem načela mirnog rješavanja sporova. Prkošenje Kine također krši vladavinu zakona i odluku arbitražnog postupka ugrađenu u sporazumu o Zakonu o moru 1982. Kao gotovo sve zemlje, i Peking se pridružio tom sporazumu, čija su načela osnova za donošenje zaključaka panela sudaca. Ako se Kina i povuče iz sporazuma, njezine obveze temeljem presude i dalje će postojati. U prošlosti su i druge velike sile ignorirale odluke međunarodnog suda, premda su ih na kraju često prihvatile. Sjedinjene Države su 1985. godine ignorirale presudu Međunarodnog suda pravde zbog miniranja luke u Nikaragvi, a o tom slučaju  mnogo su raspravljali pravni stručnjaci.

Kina oponaša Rusiju, Irak…

Kineska reakcija zabrinjava jer vladajuća komunistička partija od 2013. vodi kampanju poricanja postojanja univerzalnih vrijednosti koje podržavaju takve pojmove kao što je pravna država. Partija tvrdi da kineska povijest i kultura pružaju jedinstven skup vrijednosti, te čak omogućuju njezino "povijesno" posezanje za otocima koji se nalaze stotine milja od njezine obale. Partija je zapovjedila službenim medijima i državnim školama da uopće ne raspravljaju o univerzalnim vrijednostima. Njezino stajalište odražava ideju da ne postoje stalni principi, samo stalni interesi. Međutim, kada jedna zemlja otima teritorij druge zemlje – što je Kina učinila Filipinimaa, ili kao što je Rusija napravila s ukrajinskim Krimom 2014., Irak učinio s Kuvajtom 1990. godine – tada su vitalna načela mira u svijetu ugrožena. Ako se odnosi u svijetu oslanjaju uglavnom na subjektivne tvrdnje, a ne na moralna načela i viziju krajnjeg dobra, onda se slabe zemlje mogu osjećati vrlo nesigurno. Osim toga, bez pravila na otvorenom moru, što će biti sa slobodom plovidbe čak i u neprijepornim vodama?

"Ako svaki narod teži samo ostvarivanju interesa vlastite države, mogli bismo imati univerzalnu vrijednost, ali to će biti vrijednost isključivosti i sukoba", napisao je He Huaihong, profesor filozofije na Sveučilištu u Pekingu, u novoj knjizi "Socijalna etika u promjenjivoj Kini: moralno propadanje ili etičko buđenje?“ Huaihong dodaje da je to što se partija služi nacionalizmom kako bi okupila kineski narod iza svog oblika osobne vladavine (ili kako bi potvrdila teritorijalne pretenzije), "nikada ne će imati duhovnu snagu koja će privući druge zemlje." Za one zemlje koje su sada spremne zatražiti od Kine da poštuje presudu, ovo je povoljan trenutak da on nje zatraže da ona prizna i zajedničke vrijednosti potrebne za međunarodni poredak. 

The Christian Science Monitor, (urednički komentar), SAD