Švicarci su usavršili umijeće stalnog kompromisa i konsenzusa
Dok su svi usredotočen na brexit – gdje se sve promijenilo, ali ništa nije započelo – postoji još jedna ponosna europska demokracija koja bi voljela zatvoriti svoja vrata imigrantima, ali zadržati otvorena vrata prema Europskoj uniji za svoje robe i usluge – a to je Švicarska. Predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker otputovao je 19. rujna u Zürich kako bi se sastao s švicarskim predsjednikom, Johannom Schneiderom Ammannom. Ammann će biti predsjednik još svega nekoliko mjesec jer je tajna švicarske demokracije osigurati da nitko nema mnogo vlasti. Tako se predsjednik mijenja svake godine, a u redovima savezne vlade od 7 članova uvijek ima konzervativaca, liberala i socijalista.
Švicarci su usavršili umijeće stalnog kompromisa i konsenzusa. Međutim, do sada nisu bili u stanju postići ni kompromis ni konsenzus s Europskom unijom. Kao i u Velikoj Britaniji, nesretni populistički referendumi stalno to ometaju. Nikada nije postojala velika šansa, s obzirom da 24 uglavnom – autonomna kantona koji određuju svoj porez na dohodak, imaju vlastite policijske snage i sustav obrazovanja, gdje se referendum može raspisati za svega nekoliko švicarskih franaka, da se Švicarci pridruže Europskoj uniji i prihvate supremaciju zakona EU-a. Wilhelm Tell nije gađao jabuku na glavi svog sina kako bi se pokorio superiornom europskom entitetu. Švicarci su 1992. glasovali protiv ulaska u Europski gospodarski prostor, a 2014. godine su glasovali na drugom referendumu o ograničavanju broja europskih imigranata koji dolaze živjeti i raditi u Švicarskoj.
Bern je bio prisiljen prihvatiti slobodno kretanje kao dio kompleksnog niza bilateralnih sporazuma koji je dao Švicarcima pristup jedinstvenom tržištu za jedan dio njihove poslovne zajednice, ako ne i svim ključnim financijskim igračima. U nekom smislu, to nije bilo važno, jer su banke UBS i Credit Suisse, kao i druga poznata švicarska poslovna imena dobro instalirana u Londonu ili drugim glavnim gradovima Europske unije, odakle mogu voditi poslove na jedinstvenom tržištu, premda ne i u ključnim financijskim sektorima. Populistička protuimigrantska kampanja koja se ne razlikuje mnogo od UKIP-ove i od konzervativne retorike protiv EU-ovih imigranata, kulminirala je na referendumu u veljači 2014., te je u švicarski Ustav unesena obveza o ograničavanju slobode kretanja. Odgovor Bruxellesa i drugih prijestolnica Europske unije umnogome je naličio na odgovor nakon izglasavanja brexita – jedinstveno tržište i sloboda kretanja su dvije strane istog novčića. Hoćeš jednu stranu, onda moraš prihvatiti i onu drugu.
Bern i Bruxelles su od tada zaglavljeni u tangu bez ljubavi. Švicarci su iznijeli plan prema kojem će prvo lokalni švicarski građani dobiti radno mjesto, a ako niti jedan nije dostupan, onda bi Europljanin mogao biti kandidat. Malo je Švicaraca koji žele raditi teški posao imigranata u graditeljstvu ili u planinskom ugostiteljstvu ili brinuti za starije Švicarce, ali je 1950. godine u Europski sporazum unesena nediskriminatorna klauzula. Međutim, bez obzira na to kako uredan švicarski prijedlog izgledao, u očima Bruxellesa on je izgledao kao da je prepun rupa.
Osim toga, Bruxellesu su dosadili beskrajni pregovori sa Švicarcima o svakom aspektu jedinstvenog pristupa tržištu, od energije do električne struje, te je rekao da u budućnosti Švicarci moraju prihvatiti supremaciju Europskog suda pravde u slučajevima da se pojave razlike u stajalištima između Bruxellesa i Berna.
To je teško prodati u švicarskoj kulturi koja je uvijek bila neovisna od bilo kakve vanjske kontrole. Tako su se sada Bern i Bruxelles našli u slijepoj ulici. EU želi da Švicarci organiziraju novi referendum kako bi dobili podršku za konačni sporazum između Europske unije i Švicarske, ali švicarski političari znaju kakav će rezultat biti, tako da ne mogu prihvatiti ponudu Europske unije. Francuska i Njemačka imaju bliske pogranične odnose sa Švicarskom, tako da žele izbjeći bilo kakav dramatičan sukob. Međutim, premda se Švicarci nadaju da će dobiti veći pristup jedinstvenom tržištu Europske unije, nisu postigli nikakav pomak, i više ne će biti nikakvih bilateralnih sporazuma.
Dakle, ako u Velikoj Britaniji pregovori o brexitu nisu ni započeli, u Švicarskoj ne postoji ništa više o čemu bi se moglo pregovarati, a odnosi između Švicarske i Europske unije duboko su zamrznuti jer bi Bern morao prihvatiti ono što njegovi susjedi – Njemačka, Francuska, Italija i Austrija – odluče o cijelom nizu područja politike, bez protivljenja ili utjecaja. Lekcija iz Švicarske je da populistički referendum rješava vrlo malo, a retorika javnog sastanka ili TV debate ne može promijeniti stvarnost da Europska unija postoji, te da njezine članice ne će dozvoliti svom susjedu, bio on veliki ili mali, „da dobije njezin kolač i da ga pojede“. Švicarske tvrtke će se morati suočiti s tim problemom, ali sretni dani, kada je Švicarska imala dobre i jednostavne odnose sa svojim susjedima, postaju polako stvar prošlosti.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više