Razdire me znatiželja glede te torte u (ob)liku zvijezde petokrake. Najviše me zanima je li se torta u takvom obliku služila na Staljinovim skoro svakonoćnim bakanalijama. Pila se vodka percovka (rus. перцовка) i gruzijska vina, a razna jela, često također gruzijska, prvi je kušao Nikita Hruščov. „Daj probaj Nikituška“, znao bi reći Staljin. Ako se služila i kakva torta sigurno je opet prvi probao Nikita. A zatim, na Staljinovo ogromno veselje, i po njegovoj volji plesao bi kazačok. Vjerojatno je i zato, kao „kušač“, naslijedio Staljina. Nema Hruščova, a on bi nam znao reći je li se na Staljinovu dvoru na jelovniku znala naći i zvijezda petokraka kao torta. Sumnjam, nije još bilo hladnjaka, a uvjeti za prirodno duboko smrzavanje na temperaturama od minus dvadeset do minus pedeset bili su ipak podalje od Moskve. Zamišljam: složiš tortu – zvijezdu petokraku, a ona ti se na ljetnoj temperaturi raskvasi, razbuca. Rugaš se petokraki? Hajd' ti malo u „duboko“ – u Sibir. Tamo će zvijezda, pa i torta biti tvrđa od čelika. Išlo se tamo i bez torte, a kamo li s tortom u obliku najvažnijeg komunističkog simbola.
Nisam čitao memoare Titinih slastičara pa ne znam je li se na njegovu dvoru servirala za jelo zvijezda petokraka. Čisto sumnjam, ipak je on bio bečki đak pa vjerujem kako je više volio zahericu klasičnog, okruglog oblika. A Fidel Castro, po najnovijem podrijetlom, doduše dalekim – „Srbin“(!), više bi volio gibanicu. Nu na dvorovima komunističkih diktatora bilo je sve moguće, svega bilo – dvorovi k'o dvorovi. Ništa ljudskoga ni neljudskoga im nije bilo strano. A napolju – tamo je bilo nešto sasvim drugo. Stvarnost bez kruha, žita, krumpira i žira, korijenja i kore drveća. Gladomor u Ukrajini – pod zvijezdom petokrakom. Pod zvijezdom petokrakom smrt. Kakva torta.
Skoro sam odlutao od aktualne torte u liku komunističke zvijezde petokrake koju su u palaču Dverce povodom rođendana stogodišnjeg partizana Jure Hrženjaka tamo htjeli podvaliti Drago Pilsel i Braco Pusić, ter neki Jakovčić. „Antifašisti“ kak ti. Vlč. Mile Bandić, koji je starome stogodišnjem pače partizanu priredio primanje u najprestižnijem čestitarskom prostoru u Zagrebu, „zarobio“ je petokraku u nekom pokrajnom prostoru. I naredio: „torta no pasaran“! Pa su suvremeni anti-narodni „antifašisti“ pokraj torte stajali na mrtvoj straži. Bože, di su i koliko spali – da čuvaju tortu! „Anifašisti“, čuvari torte u zimskom vremenu. Eto, toliko je tzv. antifašizam u Hrvatskoj i potreban i stvaran. I potjerao ih Bandić pa su tortu-zvijezdu petokraku prenijeli do prostorija SUBNOR-a, moderno SAB-a, i tamo poslužili. Zvijezda petokraka pojedena, probavljena, progurana kroz tanka i debelo crijevo. Pa u kanalizaciju s njom. E pa to je ne za jedan, već za dva freezera, u Sibiru.
Bez obzira što bi se petokraka probavila kako u Dvercima tako i u SAB-u u Hatzovoj, ipak mislim da je Bandić bio i više nego oprezan. S pravom. Tortu petokraku unose mu u Dverce „ilegalci“ Drago Pilsel i Braco Pusić. Vrijeme je terorizma pa bidni Bandić nikako nije mogao znati kriju li se u torti „zvizdi“ svastika i „U“, ne daj Bože još i ušato, pa čak i četnička kokarda. S tim „minama“ ilegalci imaju itekakve veze, jedan i osobno i obiteljski, drugi u obiteljskim „korijenima“ pametan. Bolje da su ju probavili u SAB-u. Kanalizacija je ionako njena sudbina. A i izbori će uskoro. Ostaje tom povjerenstvu za suočavanje sa svim i svačim, pa i s komunističkom petokrakom, za vidjeti je li ju bolje u tekućem (pivo) ili u malo krućem stanju (torta) pustiti niz kanalizaciju. Ili su obje inačice podjednako dobre, a još se među zvijezdoljupcima širi demokracija – na pivopije i tortelije.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više