Slobodan je i umro!

Slobodan, iako 13 godina u uzama, živio je do kraja života

„U ljeto 1566. moćna je osmanlijska sila stigla u jugozapadnu Ugarsku, pod tvrđavu Siget, koju je već pet godina čuvao Nikola Šubić Zrinski. Više od mjesec dana Turci su opsjedali grad ne mogavši ga osvojiti, jer su branitelji pružali žestok otpor i odolijevali svim napadima brojčano nadmoćnijeg i naoružanjem superiornijeg neprijatelja. Uvidjevši da će osvajanje Sigeta biti teška misija, Turci su Zrinskom ponudili slobodnu i neograničenu vlast u cijeloj Hrvatskoj, ali je on ostao postojan u obećanju da će obraniti grad ili poginuti. Čak ga ni vijest o zarobljavanju sina Jurja i prijetnja da će biti ubijen nisu uspjeli natjerati na predaju. Nikola Šubić Zrinski i njegovi vojnici pod cijenu su vlastitih života ostali kod prisege koju su dali. Hrabro su branili povjerenu im tvrđavu i iz dana u dan Turcima nanosili teške gubitke u ljudstvu i naoružanju“… A evo kako je glasila zakletva sigetskog junaka:

“Ja Miklouš Zrinski prisežem naiprvo gospodinu Bogu, potom cesaru svitlom vsih nas gospodinu premilostivomu i vam vitezom ki ste sada ovdi. Tako meni pomozi Otac, Sin i Duh Sveti, Sveto Trojstvo i jedini Bog da vas ja neću ostaviti nego da oću trpiti s vami zlo i dobro i da oću ovdi s vami živiti i umriti.” (kamenjar.com 6. rujna 2016.) Dodajmo i ovome svjedočanstvo pokojnog don Ante Bakovića o Drinskim mučenicama. Naime četnici koji su poklali časne sestre, Kćeri Božje ljubavi, u Goraždu u prosincu 1941. su obitavali u prostranoj kući roditelja Baković, kada je Anto (poslije svećenik) imao 11 godina, naravno nasilno uselili pa su kao štitili tu obitelj od pokolja drugih četnika. A bile su četri časne sestre koje su iz Banja luke zarobljene dovedene u vojarnu. Dječak Ante i ukućani su čuli krikove i zapomaganje u noći u vojarni koja je bila blizu na 200 metara od njihove kuće i raspoznali vapaj:“Isuse spasi nas“! Majka od dječaka Ante ispričala mu je što su joj rekli ubojice:

„Treći detalj koji nikako ne mogu zaboraviti jest da su ti četnici koji su zaklali časne sestre nakon svega došli u našu kuću i tražili od moje majke i gospođe Angeline (krojačica koja je živjela na katu naše obiteljske kuće od 12 soba) da im peru noževe i kuhaju rakiju. Bio sam skriven u hodniku, ali sam mogao čuti sve što su govorili. Moja ih je majka već te noći detaljno ispitala o svemu što se dogodilo. Zgrozilo nas je ono što smo čuli. Nekoliko ih je puta majka upitala: „Jeste li ih silovali?“ Odgovor je uvijek bio: „Nismo, majku im ustašku, nisu se dale, skočile su kroz prozor!“ (Katolički tjednik, Sarajevo)

Dana 24. rujna 2011. u 11 sati bila je u Sarajevu beatifikacija Drinskih mučenica u olimpijskoj dvora-ni Zetra. Beatifikaciju je predvodio papinski izaslanik i pročelnik kongregacije za proglašenje svetaca salezijanac kardinal Angelo Amato. Među njim beatificirana je i naša Hrvatica Jula Ivanišević iz Godišnjaka, Staro Petrovo selo. Ovdje vrijedna  sintagma: radije umrijeti nego dopustiti silovanje (skočiti kroz prozor). Tako ili slično u den Haagu na 29. 11. 2017. naš ratnik general Slobodan Praljak ispio je otrov, jer nije „mogao skočiti kroz prozor“, radije nego da ostane silovan svjetskom odnosno soton-sko masonskom nepravednom presudom da je ratni zločinac.

UN, točnije Vijeće sigurnosti UN-a je konstituiralo u svibnju 1993. Tribunal u Den Haagu tzv. ICTY za ra-tne zločine na prostoru bivše SFRJ. Još u studenom, točnije 19. 11.1991. UN je poslao svoju delegaci-ju u misiju da provjere humanitarnu situaciju u Vukovaru u kojem su dan prije hrvatske obrandbene snage položile oružje ili kako se u žargonu kaže dan poslije pada Vukovara. Delegaciju je predvodio g. Cyrus Vance. Izgleda da je baš on uspio od cijele misije izraziti sućut za razoreni grad, zamislite kome, majoru ili pukovniku Veselinu Šljivančaninu koji se posebno istaknuo u činu bombardiranja odnosno razaranja. E sad zamislimo da je nekoć ili jednom netko od visokih predstavnika Talibana odnosno izaslanika Bin Ladena u New Yorku došao pred mjesto gdje su bila dva visoka nebodera(blizanci), srav-njena sa zemljom i izrazio sućut gradonačelniku za sravnjenje blizanaca!? No, što se možemo upitati? Je li Nikola Šubić Zrinski samoubojica odnosno ubojica svoga sina Jurja jer nije htio predati Siget Turcima? Da li su časne u Goraždu izvršile samoubojstvo? Bilo je u povijesti neuspjelih samoubojstava, spriječenih i sl.

Dok je samoubojstvo u den Haagu bilo u tijeku, tj. kad je dobri  general ispio otrov brza intervencija, tvrde eksperti doktori, protuotrovom mogla spriječiti smrt istoga koji je povikao da je popio otrov. Sucima izgleda to nije ništa značilo, kao ni Syrusu Vanceu u Vukovaru koji nije dopro do bolnice u Vukovaru, jer da su mine po putu do bolnice, kazaše Šljivančanin te ga odvedoše u vo-jarnu iako je Syrus vidio da se promet odvija u svim pravcima a ne samo prema vojarni. Neka netko sada iz Un-a kaže da nije bilo moguće spasiti ranjenike iz vukovarske bolnice pa ćemo povjerovati da niije ni u den Haagu  bilo moguće spasiti Praljka!? I što dalje, tj. kako tretirati taj čin ispijanja otrova u sudnici; je li on nemoralan ili opravdan čin? Što kaže moralka ili teologija odnosno nauk Crkve?

Mislim da ovaj fenomen nadilazi sve norme ili pravila determiniranja po osnovi moralno-teoloških principa, tj. teško ga je uokviriti u postojeći crkveni nauk o samoubojstvu, a pogotovo jer ono možda i nije do kraja izvršeno, čim je general kazao da je popio otrov, što se i čulo, jer se može shvati-ti da traži pomoć, a ona mu se mogla pružiti i to mjerom protuotrova. No, svejedno, i bez toga cijeli svijet ima svjedočanstvo što se dogodilo kao i ono s Vukovarom a da se ni prstom nije maklo iz centara odakle se to moglo sasvim spriječiti. I dobro je, napokon, što svijet kod nas se okuplja na molitve i mise za dragog nam pokojnika i što biskupi, vjerojatno i sami prisustvuju, dopuštaju da se to obavlja u našim crkvama. Nije to nama samo puka želja da se njemu duša spasi nego je tu i miris junaštva, herojstva, mučeništva poput Nikole Zrinskoga i tolikih kroz povijest u našem narodu. Ali valja obračunati s petokolonašima odnosno s izdajicama na način da ih se udalji iz svih javnih funkcija i službi koje ne rade svoj posao, jer nam stvaraju nesigurnost i nemir, pogotovo oni koji i sada tvrde da je Hrvatska bila agresor na Bosnu; te tako primala izbjeglice na svoj teritorij i punila svoje bolnice, zar ne? Ha!

Isto tako, neka se nastavi molitvom i okupljanjem i za preostale uznike iz den Haaga da  oni izdržu do kraja ovu bol i živi se vrate svojima, a da naši biskupi ne oklijevaju stajati i ustrajati  na mjestu pastira  u svojoj Crkvi, tj. da budu hrabriji i odlučniji u obrani ugroženih vrijednosti života pojedinca, obitelji i šire, iz dalje a osobito bliske prošlosti u našem narodu! Neka ne šute i neka stanu pod prozore naših Heroda i viču da nije dopušteno ubijati nerođenu djecu, poput svetog Ivana Krstitelja da nije dopušteno kralju Herodu imati žene svoga brata (Filipa)! Ako to ne primjećuju onda su slični sucima u den Haagu! Zar nije ugrožena vrijednost života nerođene djece ako je zakonito dopušteno ih ubijati?

Nikola Bašić, Vis