Hrvatski Fokus
Znanost

Prilog HAZU-a kurikulnoj reformi (44)

Učenici s teškoćama u razvoju

 
 
(Prilozi za raspravu o obrazovnoj i kurikulnoj reformi – kritike i vizije (HAZU, 2017., urednik Vladimir Paar)
 
Sonja Prelovšek Peroš, učiteljica, Osnovna škola Vladimira Nazora, Pazin
 
Učitelji su glavna pokretačka snaga svake promjene pa kvaliteta dokumenta sama po sebi ne znači ništa. Iako se najavljuje uvođenje promjena u sustav obrazovanja, još nisu organizirana intenzivna stručna usavršavanja učitelja, a nisu izvršene nikakve ozbiljne pripreme na terenu (analiza stanja po školama – tehnička opremljenost, opremljenost kabineta prirodoslovnih predmeta i tako dalje).
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2018/04/20141112_092624.jpg
Trenutno se kao zamjena za ozbiljna stručna usavršavanja održavaju webinari i sastanci županijskih stručnih vijeća, a održan je i niz sugestivnih predavanja po školama na temu kurikulne reforme. Webinari zamišljeni kao dio stručnoga osposobljavanja učitelja svode se na prepričavanje sadržaja kurikulskih dokumenata objavljenih na webu. Suštinski sve podsjeća na izlagačko-pokazivačku nastavu s dodatkom frazeologije u stilu političke kampanje. Komentar sudionika webinara Marina Mihovilovića iz OŠ Jurja Dobrile, Rovinj: „Uzimamo ralicu, tu će biti više štrebanja nego do sada." Razrada predmetnih kurikula prema ishodima učenja više zbunjuje negoli pomaže učiteljima, a prenormiranost ograničava slobodu učenja i vrednovanja, posebno zbog činjenice da su savjetnici AZOO-a naglašavali kako razine ishoda „nisu povezane s ocjenama". Postavlja se pitanje kako onda pouzdano odrediti brojčanu ocjenu. Na to pitanje nitko nije dao konkretan odgovor.
 
Interdisciplinarnost u povezivanju znanja bilo je obilježje i snažan motivator u projektu HNOS-a. Učitelji su ideju slobode poučavanja, suradnje i kreativnosti prihvatili kao priliku za vlastito ostvarenje i istovremenu promjenu paradigme. U dokumentu CKR-a ambiciozno su ali deklarativno navedeni zahtjevi proaktivnoga odnosa učenika prema učenju. Taj idealan opis  daleko je od svake realnosti. Linearna uzročno-posljedična proporcionalna veza ne postoji u upravljanju i vođenju učenika (sustava) u odgoju i obrazovanju, ne postoji racionalni determinizam. Na procese dinamične komunikacije u procesu učenja utječe niz predvidivih, a još više nepredvidivih čimbenika kojima učitelji trebaju znati upravljati onoga trenutka kada se događaju kao dio procesa aktivnoga učenja ili kada se pojave kao problem ili kao kreativan trenutak u komunikaciji s učenicima, sustručnjacima, roditeljima ili stručnom službom škole. Bez dobro pripremljene i osmišljene stručne edukacije učitelji ne mogu promijeniti obrazovnu paradigmu. Nespremnim učiteljima ne može se i ne smije nametnuti odgovornost za moguće neželjene posljedice u obrazovnome sustavu. U kratkome vremenu jednostavno nije moguće dobro predvidjeti (simulirati) sve moguće loše posljedice promjena, posebno u STEM području.
 
Osnovnoškolski odgoj i obrazovanje učenika s teškoćama u razvoju
 
Posebno osjetljiva populacija unutar odgojno obrazovnoga sustava jesu učenici s posebnim potrebama: daroviti i učenici s teškoćama u razvoju. Iznimno je važno na vrijeme prepoznati njihove odgojno-obrazovne potrebe te im osigurati posebne sadržaje, metode i načine rada u skladu s važećim pravnim aktima (Zakon o osnovnoj i srednjoj školi te niz pravilnika i drugih pravnih akata). Pravilnici o radu s darovitima i učenicima s posebnim potrebama propisuju mjere koje treba provesti u sustavu odgoja i obrazovanja kako bi se tim učenicima omogućio potpuni razvoj u skladu s njihovim potrebama.
 
U praksi je primjena pravnih akata često povezana s različitim načinima tumačenja i provođenja propisanih uputa, prava i obveza svih sudionika odgojno-obrazovnoga procesa, što može polučiti upravo suprotne ishode od onih propisanih u cilju ostvarenja maksimalne dobrobiti za učenike s posebnim potrebama. U ovome osvrtu navodim primjer iz prakse te neka problematična i nedorečena područja važećih pravilnika kojima se propisuju i utvrđuju postupci za određivanje psihofizičkoga stanja djeteta/učenika te postupci za utvrđivanje vrste teškoća učenika na temelju kojih oni ostvaruju pravo na primjerene programe školovanja. Moguća neusklađenost pojmova proizlazi iz činjenice da ne postoje ustanovljeni 'ključni pojmovi'kao jezične konstantne tijekom vremena u kojemu su dokumenti nastajali.
 
Primjer iz prakse: U konkretnome slučaju riječ je o djetetu s višestrukim teškoćama, koje se školuje po prilagođenome programu iako su njegove teškoće takve da program nije u stanju savladavati niti uz pomoć asistenta. Procedura: U postupku upisivanja djeteta u prvi razred i u postupku određivanja primjerenoga oblika školovanja nadležni su zaobišli propisanu regulativu zbog čega je kasnije nastao ozbiljan problem. Unatoč prilagodbi programa uz individualizirane postupke dijete nije napredovalo pa je tijekom 5. i na početku 7. razreda zatražena pomoć stručne službe u školi. Problem je rješavao viši savjetnik Agencije za odgoj i obrazovanje, koji je bio uključen u problematiku od prvoga razreda.
 
Stručna pomoć (7. razred): Nakon savjetodavne pomoći viši je savjetnik službeno zaključio da se u nastavi 7. razreda ne provodi propisani prilagođeni program. Umjesto toga provodi se takva prilagodba razine odgojno-obrazovnih sadržaja da se može govoriti o vrsti prilagodbe  izvođenja posebnoga kurikula, a što je u skladu s mogućnostima djeteta, ali nije u skladu s rješenjem o primjerenome obliku školovanja. Zbog činjenice da ne postoji poseban kurikul, opisan u izvješću višega savjetnika koji je izvršio uvid u nastavu, postala je upitna zakonska utemeljenost provođenja i izvođenja nepostojećega posebnog kurikula. Jednako je upitna pravna valjanost do sada izdanih svjedodžbi i djetetovih ocjena. Nije jasno tko bi trebao riješiti nastalu situaciju jer je to pravno pitanje ostalo bez odgovora, a učiteljima je rečeno da i dalje rade protivno pravilima struke. Škola to podržava u potpunosti i vrši pritisak na nastavnicu koja je zbog brige za dobrobit djeteta zatražila reviziju prilagođenoga programa.
 
Stručna pomoć (5. razred): Prije navedenoga službenog nalaza tijekom školovanja djeteta u 5. razredu učitelji su argumentirano zatražili promjenu programa školovanja, ali su nadležni izbjegnuli pokretanje postupka, a roditelji su optužili učitelje za nestručnost i neprofesionalno ponašanje te zatražili stručno-pedagoški nadzor (što se na sličan način ponovilo i u 7. razredu). U Nalazu o provedenome nadzoru učiteljima su bile predložene mjere za unaprjeđenje odgojno-obrazovnoga rada, a sadržajna prilagodba koja se provodi prema tim mjerama daleko je ispod najniže razine prilagođenoga programa, što se pokazalo tijekom protekle dvije godine.
 
Odgovornost: Nije mi poznato tko kontrolira rad prvostupanjskih tijela jer na pitanje kojoj se višoj instanci treba obratiti nitko od odgovornih nije dao odgovor. Budući da prvostupanjska  tijela nisu poštovala zakonsku regulativu, može se zaključiti da je djetetu nanesena velika šteta s obzirom da ne napreduje u skladu sa svojim potrebama i mogućnostima, ali je istovremeno nastao problem falsificiranih dokumenata o čemu se trenutno nadležni na prvostupanjskoj razini ne izjašnjavaju. Umjesto toga naređeno je da nastavu treba provoditi prema propisanome programu, a hoće li se i kada poništiti postojeće rješenje i izdati novo, to nitko ne zna jer postupak poništenja postojećega Rješenja nije pokrenut ni više od tri mjeseca nakon što je zatražena revizija.Postoji velika etička odgovornost svih sudionika u tome slučaju jer sve što se događa ide na štetu djeteta, ali i na štetu druge djece. Problem je što nitko ne zna kome se treba obratiti i postoji li uopće drugostupanjsko tijelo, jer ako postoji, to bi viši savjetnici i ravnatelji škola trebali znati i riješiti situaciju. Ministarstvo bi trebalo objaviti upute za rad prvostupanjskih tijela da se ne smije neistinito prikazivati stvarno stanje i prisiljavati učitelje da postupaju suprotno svojoj profesionalnoj odgovornosti.
 
Učenici s teškoćama u razvoju
 
Prema Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi učenici s teškoćama su: učenici s teškoćama u razvoju, učenici s  teškoćama u učenju, problemima u ponašanju i emocionalnim problemima, učenici s teškoćama uvjetovanim odgojnim, socijalnim, ekonomskim, kulturalnim i jezičnim čimbenicima. Dijelovi Zakona i niz pravilnika precizno navode odgojno-obrazovne potrebe učenika s teškoćama u razvoju te propisuju mjere, primjeren oblik školovanja te vrstu pomoći za ostvarivanje navedenih potreba s ciljem napredovanja i razvoja učenika, a u skladu s njihovim potrebama i mogućnostima. Zakonom je također određeno da vrstu teškoća, primjeren oblik školovanja i primjeren oblik pomoćiutvrđuju stručna povjerenstva u skladu s pravilnicima koje donosi ministar. Za školovanje učenika s teškoćama u razvoju ministar donosi iposebne nastavne planove i programe prema vrsti teškoća.
 
Također je važno istaknuti da su u uvodnome dijelu važećega Nastavnog plana i programa za osnovnu školu, pored ostaloga, navedeni odgojno-obrazovni ciljevi, temeljne odrednice odgojno-obrazovnoga i nastavnoga rada prema HNOS-u, odgojno-obrazovni školski i nastavni rad, rad s darovitim učenicima i s učenicima s teškoćama u razvoju. U tekstu Rad s učenicima s posebnim potrebama istaknuta je misija suvremene hrvatske škole koja potiče i omogućava integraciju učenika s lakim teškoćama u razvoju u redoviti školski sustav. Ovisno o stupnju i vrsti teškoće, uz suradnju s roditeljima, određuju se oblici integracije učenika i posebna odgojno-obrazovna podrška koju učenici s teškoćama u razvoju trebaju.
 
Postupak utvrđivanja psihofizičkoga stanja djeteta i određivanje primjerenoga oblika školovanja
 
Psihofizičko stanje djeteta potrebno je utvrditi zbog upisa u prvi razred osnovne škole, odgode ili privremenoga oslobađanja od upisa i tako dalje, ali i zbog utvrđivanja primjerenoga  programa školovanja. Postupak utvrđivanja psihofizičkoga stanja djeteta bio je propisan najprije Pravilnikom o upisu djece u osnovnu školu (NN, 13/91.), zatim Pravilnikom o postupku utvrđivanja psihofizičkog stanja djeteta, učenika te sastavu stručnoga povjerenstva (NN, 53/211.), a nakon toga trenutno važećim Pravilnikom o postupku utvrđivanja psihofizičkog stanja djeteta, učenika te sastavu stručnih povjerenstava (NN, 67/14.). Istovremeno, uređuju se oblici integracije učenika s teškoćama u razvoju najprije Pravilnikom o osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju (NN, 23/91.), koji je prestao vrijediti nakon stupanja na snagu Pravilnika o osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju (NN, 24/2015.) u kojemu je izostavljena sintagma 'oblici integracije'. Istim pravilnicima određen je i sastav stručnih povjerenstava koja utvrđuju psihofizičko stanje djeteta i utvrđuju primjen program školovanja djeteta. Utvrđivanje psihofizičkoga stanja učenika za određivanje primjerenoga programa obrazovanja i primjerenih oblika pomoći obavlja se u skladu s potrebamatijekom cijele godine, a na temelju neposrednoga pregleda učenika, razgovora s roditeljima, pojedinačnih mišljenja članova stručnoga povjerenstva, izvješća razrednoga i/ili predmetnih učitelja i tako dalje. 
 
Suradnja roditelja i škole – mogući problemi
 
Pravilnicima je određen i način suradnje roditelja (ili skrbnika) učenika, Stručnoga povjerenstva škole i Stručnoga povjerenstva Ureda državne uprave. Iako je 2014. godine stupio na snagu novi Pravilnik o postupku utvrđivanja psihofizičkog stanja djeteta, učenika te sastavu stručnih povjerenstava, osnovnu školu još uvijek pohađaju učenici s teškoćama u razvoju upisani prema Pravilniku o upisu djece u osnovnu školu iz 1991. godine pa – za razumijevanje ponekad vrlo složenih aktualnih problema – valja usporediti osnovne smjernice toga Pravilnika s trenutno važećim Pravilnikom. Prema trenutno važećemu Pravilniku o postupku utvrđivanja psihofizičkog stanja djeteta, učenika te sastavu stručnih povjerenstava (NN, 67/14.), kojim se propisuje utvrđivanje psihofizičkoga stanja djeteta radi upisa u prvi razred osnovne škole i prijevremenoga upisa, utvrđeno je da Stručno povjerenstvo osnovne škole (prije komisija), uz suglasnost roditelja, može predložiti određivanje primjerenoga programa obrazovanja.
 
Mogući problemi roditelj – škola
 
Novim je Pravilnikom (NN, 67/14.) propisano da Stručno povjerenstvo osnovne škole (prije: komisija), uz suglasnost roditelja, može predložiti određivanje primjerenoga programa obrazovanja (čl. 12./1). Ta odredba podliježe detaljnijoj analizi. Što se događa ili se može dogoditi ako roditelj odbije dati suglasnost? Može li i tada Stručno povjerenstvo predložiti određivanje primjerenoga programa obrazovanja? Što se događa ako Stručno povjerenstvo niti ne pokrene postupak utvrđivanja psihofizičkoga stanja djeteta zbog pritiska roditelja? Smije li uopće Stručno povjerenstvo djelovati bez suglasnosti roditelja, a na temelju neposrednoga kontakta s učenikom, stručnih zapažanja učitelja, razgovora s roditeljima, pojedinačnih mišljenja članova Stručnoga povjerenstva? Kako tumačiti neodređenu (loše sročenu) odredbu, a da njezino provođenje bude u najboljemu interesu za učenika? Tko je nadležan riješiti problem u slučaju da se stručno mišljenje Povjerenstva ne podudara sa zahtjevima roditelja?
 
Iako je suglasnost roditelja poželjna i važna, nigdje nije istaknuto da je suglasnost roditelja obvezna i da bez te suglasnosti Stručno povjerenstvo škole ne bi moglo predložiti određivanje primjerenoga programa obrazovanja u skladu sa svojim kompetencijama i ovlastima. Prema odredbama navedenoga Pravilnika Stručno povjerenstvo škole utvrđuje psihofizičko stanje učenika za određivanje primjerenoga programa obrazovanja i primjerenih oblika pomoći te na temelju stručnih zapažanja i izvješća razrednoga i /ili predmetnih učitelja postupa prema pravilima struke. Budući da nije navedena obvezna suglasnost roditelja, Stručno povjerenstvo osnovne škole, nakon što obavijesti roditelje i čuje njihovo mišljenje, trebalo bi – prema svojim stručnim kompetencijama i ovlastima, nezavisno od vanjskih utjecaja – predložiti svoje mišljenje Stručnome povjerenstvu Ureda. Na temelju mišljenja Stručnoga povjerenstva Ureda isti Ured donosi rješenje o određivanju primjerenoga programa školovanja ili donosi rješenje o ukidanju rješenja o primjerenome programu za učenike s teškoćama u razvoju. Roditelji imaju pravo žalbe na rješenje Ureda.
 
No, bez obzira na već uspostavljenu dobru i kvalitetnu suradnju, roditelji često ne biraju sredstva kada žele ostvariti svoje ciljeve zanemarujući pritom stvarni interes djeteta. Takav je scenarij nepoželjan ali i moguć u onim slučajevima kada, nasuprot otporu i predrasudama roditelja prema teškoći vlastitoga djeteta, treba zaštititi temeljna prava i interese djeteta. To bi trebalo riješiti unutar sustava. Tome ide u prilog i sadržaj članka 6. st. 2 i 3 novijega Pravilnika (NN, 67/14): "Članovi stručnog povjerenstva škole procjenjuju i u pisanom obliku daju mišljenje o psihofizičkome stanju djeteta u skladu sa zahtjevima svoje struke. (…) Pri pregledu odnosno razgovoru s djetetom svaki član povjerenstva škole dužan je poštovati prava i interese djeteta te postupati u skladu s etičkim kodeksom svoje struke, prema odredbama Ustava Republike Hrvatske, Konvencije o pravima djeteta, drugim međunarodnim dokumentima i propisima Republike Hrvatske." Za utvrđivanje primjerenoga programa školovanja osnovna škola može tražiti da roditelj pribavi potrebno specijalističko mišljenje i nalaz na temelju prijedloga Stručnoga povjerenstva škole ili to može tražiti Ured na prijedlog Stručnoga povjerenstva Ureda (Pravilnik o postupku utvrđivanja psihofizičkog stanja djeteta, učenika te sastavu stručnih povjerenstava, NN, 67./14). Roditelj je dužan u određenome roku pribaviti potrebno specijalističko mišljenje i nalaze. Ako to ne učini u zadanome roku, dužan je pisanim putem obavijestiti nadležne institucije. U suprotnome će osnovna škola odnosno Ured obavijestiti nadležni centar za socijalnu skrb (čl. 13.). Na temelju mišljenja i prijedloga Stručnoga povjerenstva škole Stručno povjerenstvo Ureda utvrđuje psihofizičko stanje djeteta te Ured donosi rješenje o npr. određivanju primjerenoga programa osnovnoškolskoga obrazovanja ili donosi npr. rješenje o ukidanju rješenja o primjerenome programu osnovnoga obrazovanja. Roditelj ima pravo žalbe (čl. 14., st. 6).
 
Zanimljivo je istaknuti da za učenika s teškoćama koji pohađa srednju školu primjereni program srednjega obrazovanja predlaže Nastavničko vijeće – ako taj program nije utvrđen tijekom osnovnoga obrazovanja ili u slučaju potrebe izmjene donesenoga rješenja. Takve ovlasti nemaju ni Učiteljsko vijeće osnovne škole ni Razredno vijeće matičnoga razreda učenika s teškoćama u razvoju iz čega slijedi da Stručno povjerenstvo automatizmom, nakon zaprimanja prijedloga i saznanja o učeniku, može pokrenuti postupak utvrđivanja primjerenoga programa obrazovanja ili ukidanja prethodno donesenih rješenja. Sustav nije predvidio niti je dao adekvatna rješenja u slučaju kada se mišljenje roditelja ne podudara s mišljenjem struke, a prijepori i pritisci roditelja postoje, pri čemu škola posustaje, a problem se rješava naputcima viših savjetnika Agencije za odgoj i obrazovanje. Nije na odmet spomenuti da postoji niz primjera u kojima je zakazala struka. Dovoljno je „proguglati" internetom, što još više potvrđuje da se Ministarstvo treba ozbiljno posvetiti analizi postojeće pravne regulative i problema koji su postali dio svakodnevice, a njihovo se rješavanje događa tek nakon objave u medijima. U cijeloj problematici najvažnije je reguliranje pitanja odgovornosti za nastale situacije jer, bez obzira na nesavršenost pravnih akata, uglavnom se problemi događaju zbog nestručnosti ili neobaviještenosti onih koji su zaduženi za provođenje istih.
 
Problem promjene obrazovnoga programa
 
Zbog različitih uzroka može se tijekom školovanja praćenjem učenika, izvješćima razrednoga ili predmetnoga učitelja i tako dalje utvrditi da učenik napreduje, što je poželjno i roditelji se neće protiviti. Ako struka utvrdi da dijete ne napreduje, potrebno je, u interesu djeteta, mijenjati rješenje o primjerenome obliku školovanja. To u pravilu može biti izvor nesporazuma i poremećenih odnosa na relaciji škola – roditelj.
 
Manji je problem ako učenik promjenom programa ostaje i nadalje potpuno integriran u matični razredni odjel. To je moguće kada redoviti program treba zamijeniti redovitim programom uz prilagodbu sadržaja i individualizirane postupke (prije: prilagođeni program), koji će učeniku olakšati svladavanje odgojno-obrazovnih sadržaja. U tome slučaju postoji velika vjerojatnost da, u interesu djeteta, roditelji prihvate prijedlog Stručnoga povjerenstva. Ako se pak utvrdi da dijete ne napreduje u skladu s očekivanjima, a struka je predložila da redoviti ili redoviti program uz prilagodbu sadržaja i individualizirane postupke treba zamijeniti posebnim programom, to za učenika znači da u matičnome razredu provodi saqmo dio vremena (prije: djelomičnaintegracija). Propisano je da se posebni program uz individualizirane postupke ostvaruje dijelom u redovitome, a dijelom u posebnome razrednom odjelu, a provode ga edukacijski rehabilitator i učitelj. Kako je već rečeno, planove i programe za posebni program donosi ministar. Trenutno vrijede verificirani nastavni planovi i programi odgoja i školovanja učenika s teškoćama u razvoju objavljeni u Glasniku Ministarstva prosvjete i športa Republike Hrvatske, br. 4/1996.
 
U tome slučaju postoji velika vjerojatnost da roditelji neće prihvatiti predloženo rješenje, a škola će popustiti njihovim pritiscima. Upravo se to dogodilo u opisanome primjeru: već je pri početnome upisu u osnovnu školu Stručno povjerenstvo zanemarilo činjenicu da u medicinskoj dokumentaciji uz vrstu teškoće nije naveden i ključan podatak – stupanj teškoće, što je bilo obavezno prema Orijentacijskoj listi vrsta i stupnjeva teškoća, a koja je pripadni dio i staroga i novoga Pravilnika o školovanju djece s teškoćama u razvoju. Zanemarivanjem te činjenice predložen je redoviti program koji dijete od početka nije moglo svladavati. Zatim je predložen prilagođeni program, ponovno bez valjanih specijalističkih mišljenja. (Poznata je je vrsta teškoće, ali ne i njezin stupanj.)
 
S obzirom na iskustvo članova Stručnoga povjerenstva škole teško je povjerovati da se radi o slučajnoj pogrešci. Očito je namjernim izostavljanjem ključnoga podatka, a to je stupanj teškoće (mjera), izbjegnut upis po članku 7. koji propisuje obrazovanje po posebnome programu te uključuje djelomičnu integraciju. Izostavljanjem stupnja teškoće dijete je upisano sukladno čl. 4. i 6. (Pravilnik, NN, 23/91.) te je određen prilagođeni program uz individualne postupke. Pokazalo se da ni to nije dovoljno niska razina da bi na kraju službeno bilo utvrđeno da se u nastavi, zbog izraženih višestrukih teškoća djeteta, izvode posebni kurikuli koje ministar nije propisao. Kako su podaci o postupku utvrđivanja psihofizičkoga stanja djeteta službena tajna, sve osobe u postupku dužne su čuvati te podatke. Zato su i bile moguće, kroz duže vremensko razdoblje, manipulacije i uvjeravanje učitelja da bespogovorno moraju poštovati donesena rješenja: skraćivati programe do neprepoznatljivosti nastavnoga predmeta bez službenoga odobrenja ministra. Nažalost, velik dio odgovornosti je i na učiteljima, koji uglavnom ne poznaju pravnu regulativu, ali u primjeni iste, izraženim autoritarnim stavom, donose odluke na štetu učenika i vlastitoga profesionalnog digniteta.
 
(Nastavak slijedi)
 

Vladimir Paar, urednik, Zagreb, 7. svibnja 2017.

Povezani članci

Božanski dah, zagađenje i kante za smeće

hrvatski-fokus

Međunarodni dan šuma – 21. ožujka

HF

Ubijaju li vlade i njihove agencije vlastiti narod?

HF

Priče o dvanaest Hrvata koji su mijenjali svijet

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...