Dno dna autora fotomontaže

Nije u pitanju nikakav "sofisticirani uradak"

Nazovite okruglu zdjelu okruglom, a uglatu uglatom.

Inače će vam propasti država. (Konfucije)

Predsjednica države ima potpuno pravo. Ovo s fotomontažom ili ”fotomontažom” u vezi ministra Tomislava Tolušića je dno dna i to apsolutno, bez obzira tko je to napravio i zašto. Nije jedino u pravu da se o tome ne treba razgovarati. Treba razgovarati i to jako puno, na svim relevantnim mjestima i na ulici. Ne samo razgovarati, nego do kraja sve raščistiti. Previše dugo mnogi od onih koji bi nas morali štiti, čuvati, osigurati nam sigurnost, mir, dobar život i temeljna ljudska prava, rade sve da toga ne bude, onako uz put od nas rade budale i idiote. Ni u kojem slučaju nismo zaslužili da nas neprekidno bombardiraju raznim aferama i slučajevima koji odvlače pažnju od stvarnog života. Ta afera je prekrila i pokrila sve aktualne afere i aferice. Avioni su odletjeli. Penava se primirio. Veleizdaja se sakrila pod tepih u sabornici. Premijera su konačno zapazili mladi. Nije njima više i samo Pernar frajer. Komu je to bio cilj? The question is now?

Svi ministri reagiraju na prvu, sinkronizirano. Ministar Tolušić  je navodno za to znao. Nije ga tangiralo, jer zna da nije kriv. Zašto je to upravo sada, najedanput postalo važno, bitno, opasno, zbog mnogo čega. Čiji je to PR uradak? Afera SMS je bačena u drugi plan. Iz nekih poveznica je vidljivo kako su te afere povezane, baš kao i projekt “elitna prostitucija” s njima. Neke osobe cirkuliraju u svim aferama. Svi kruže oko spomenutog ministra, kao i potpredsjednika HDZ-a. Tko se to bezobrazno i drsko zaigrao s ljudima u vrhu vlade i državotvorne stranke? Znalci kažu kako je ova nova afera sofisticirani uradak. Kaj god! Cipele, šake, sat, su razotkrili fotomontažu. A ta “sirota” žena, kaj ona tu znači. Zar nisu mogli naći  neku drugu, već onu iz projekta o kojem su tajnovito nestali neki važni spisi. Mogli su, ali nisu htjeli, jer s njom sugeriraju određenu povezanost svih ”sofisticiranih” IT projekata. Tko se tu s kim igra? Tko se kome sveti i za što?

Odabrali su pravo vrijeme, baš dok se radi i usklađuje pravilnik kojim će se tretirati i sankcionirati fake news u javnom opticaju, u skladu s preporukama EU. Sve to budi maštu i sumnju, te stvara svekolike raznorazne i različite spekulacije, od kojih neke imaju dobre pretpostavke, čak i temelje. Ministar Tolušić prijeti zatvorom onima koji su to napravili. Smije li on to, pogotovo ako se slučaju prihvatio DORH, čiji je čelnik sve saznao iz medija. Nema u svemu tome neke zdrave logike. Logike ima u obrazloženju glavnog urednika Nacionala. Na pitanje zašto je to objavio, ako su sami razotkrili da su slike fotomontaža, odgovorio je da su za to ljudi trebali saznati, jer je postalo učestalo i opasno, ne samo za Vladu, dotičnog ministra, nego sve nas. Svakome se nešto slično može dogoditi. Badava se poslije braniti, opravdavati i dokazivati. Malo tko čita demante. Čitaju se senzacije začinjene raznim prljavštinama.

Znalci kažu kako je to napravljeno u nekom apartmanu u Srbiji (Zemunu).  Kaj god! Zar se ne može sve smontirati, ako je fotomontaža u pitanju. To mogu napraviti klinci iz osnovne škole, koji se bave informatikom od malih nogu i inovativno su u tome kreativni. Intrigantno je pomalo kako su u svim tim međusobno povezanim aferama bivši i aktualni dužnosnici policije i SOA-e. Hoće li se opet kome zamjeriti čelnik SOA-e, tako u njega izgubi povjerenje, kao što je bilo u slučaju njegovog prethodnika. Nije čovjek kriv za ono što je vidio i čuo. Naime, to je njegov posao.

Ne može se ne primijetiti kako neki članovi HDZ-a, posebice oni koji su već bili meta sličnim aplikacijama, pomalo uživaju u ovome, gledajući fotografije po portalima i zlurado se cere, kad se u sabornici vode rasprave, po dnevnom redu, što doprinosi srozavanju ustavne uloge Sabora, odnosno razotkrivanju onih koji danas tamo sjede, po više osnova i odrednica, čime su omogućili povremene nasrtaje izvršne vlasti na zakonodavnu. Koga briga za to? To je ionako bez veze, do zla boga dosadno i radi se reda radi. Plaćica ide. Sjedio ti u sabornici ili ne, pratio rasprave ili se igrao laptopom, mobitelom… Zabavno im je samo kad se međusobno prepucavaju, svađaju i kad krene mogući fizički obračun, koji tumače svaki na svoj način, kako im trenutno odgovara.

Svi imaju jednaki i isti cilj – “odraditi” mandate do kraja i domoći se solidne mirovine. Mnogi od njih su svjesni kako će ubuduće  gledati samo izvan zgrade Sabora, Vlade i Pantovčaka. Neki si umišljaju kao će u Europarlament ili neke visoke međunarodne funkcije, pri čemu znaju da pri tome trebaju spriječiti one druge sličnih zamisli, jer smo premali da bi imali više dužnosnika u međunarodnim institucijama. Osim tog, neki bivši visoki međunarodni dužnosnici su na sadašnjiim funkcijama pokazali kako nisu dorasli niti jednoj visokoj političkoj funkciji. Mogu se još zaposliti kao nagrada za učinjeno po tuđem zadatku, eventualno u nekom međunarodnom call centru, iza paravana, jer su pomalo ocvali, globalno prepoznatljivi, po izazovnom odijevanju, šminkanju, vojničkom stupanju, infantilnom ponašanju, miješanju u tuđe resore, bez nužno potrebne kontrole, nedovoljnog općeg i stručnog znanja, manjkavih sposobnosti, slabih vještina upravljanja i upitnih moralnih načela i principa.

Kad bi sve ovo barem bilo dno dna, bilo bi obećavajuće i početak nekakve nade, odnosno uzlazne putanje za sve nas. Od dna dna se dalje ne može, barem fizički. Kad nešto teško udari o dno, onda odskoči od dna. Uz čvrstu, stabilnu, voljno i sigurno pruženu polugu (ruku) se vine prema gore, gdje ga prihvati više pravih ruku, opere od svih prljavština, usmjeri u pravom smjeru, dajući mu nesebično i vjerodostojno potporu. Pitanje je: Mogu li nas oni koji su nas doveli na dno dna ili omogućili drugima da to učine, promijeniti tijek takvih nečasnih i sramnih radnji, te početi konačno raditi po Ustavu, zakonima i Bibliji u koju se zaklinju.

Ankica Benček