Hrvatska država obiteljskog turizma

Hrvatski novac u hrvatskom džepu

 

 

Uvod: Model (stranih) “investicija“ U  hotele-rezervate treba napustiti!

Postojeći model hrvatskoga turizma temeljen na (stranim) “investicijama“ čini nepopravljivu štetu Hrvatskom Narodu, a posebno lokalnom stanovništvu, štetu koja se proteže od uništenja netaknute prirode, degradacije kakvoće života lokalnog stanovništva, pa sve do katastrofalnih kulturoloških i sigurnosnih posljedica. Samo radikalno drugačija i temeljita promjena postojećeg modela razvoja hrvatskoga turizma će donijeti trajne blagodati lokalnom stanovništvu i hrvatskom društvu u cjelini, i samo tako će hrvatsko blago i bogatstvo ostati u hrvatskim rukama.

 

Nužno je osloboditi hrvatski um okova “marksističke ekonomske misli“ tako poučno opisane u slijedećem događaju. Svakom fureštu njegov bobby!? Nakon malog incidenta u vrijeme turističke sezone, visoki državni službenik: »Da bi turisti bili siguni, hoću na svakom uglu policajca«! Vjerovali ili ne, to je svojedobno rekao šef Hrvatske policije! Kada bi (ovakva) sigurnost bila poželjna, i najbrutalnija diktatura bi mogla biti šampion turizma.

 

Strukturni problemi postojećeg modela hotela-rezervata

 

Gosti

 

Ne možemo mi zaposliti toliko policajaca, koliko varalica, lopova, nasilnika, preprodavača droga, propalica i svih ostalih problematičnih protuha svih duginih boja može doći u Hrvatsku! A da možemo, bi li itko htio doći na odmor u ( malu ) zemlju (za veliki odmor) gdje ga »policajac čuva na svakom uglu«?! Ne bi! Baš obratno, Hrvatska je zemlja, za zapadna mjerila, nezamislivo nizke stope kriminala (+90% otpada na „griješne strukture“ bivšeg režima), i to treba sačuvati. Hrvatska ne treba hotele – rezervate, cijela je Hrvatska sa svom infrastrukturom turistička.

 

Hoteli-rezervati

 

Šampioni “marksističke ekonomske misli” su od uvijek sanjali o “svetom gralu turizma”, tzv. Elitnom turizmu, koji je zamišljen kao laka zarada na „glupom, bogatom i rasipnom“ gostu. Zato su im potrebne “INVESTICIJE”, naravno strane, u velike hotelske komplekse, kao u zemljama visokog rizika, gdje je gost izoliran od svijeta u hotelu-rezervatu iz kojeg se ne usudi izaći (“nema potrebe”!), a domaći ljudi ne smiju ući ! (“nemaju tamo što tražiti”! ), Naravno, “investitori” će tražiti sve moguće porezne olakšice, pa će rezultat biti nekoliko domaćih novo zaposlenih sobarica, čistačica i lakeja, a netaknuta priroda, urbanizam i infrastruktura okolnih gradova zapušteni, često devastirani, na užas lokalnog stanovništva.  Hoteli-rezervati će zauzeti najljepše uvale i poluotoke i učiniti ih nepristupačnim domaćem stanovništvu, a vremenom će postati eksteritorijalni, dakle ne pod hrvatskim suverenitetom, ustavom, zakonima, vlasti! “To bi nama naša marksistička  pamet dala”! 

 

Cruiseri – ploveći hoteli, jahte i slični…

 

Bilo bi smiješno, da nije tragično, promatrati fascinaciju domaćih “uglednih gospodarstvenika” cruiserima usidrenim u neposrednoj blizini grada, posebno Dubrovnika, bez primisli da cruiser, ploveći hotel, “bere jagode u našem vrtu!”. U svijetu bezpoštedne konkurencije i bezobzirnog grabeža, umjesto odlučne zaštite našeg pravednog i poštenog interesa, Hrvatska “politička elita“ svoja blaga i bogatstva još i nudi skoro besplatno, “samo da narod ima ‘radna mjesta' ”! 

 

Mjerenje financijske uspješnosti

 

Istinita izjava iz uvoda je slika i prilika razmišljanja hrvatske političke “elite“ i ideologije “marksističke ekonomske misli“ prema kojoj se uspješnost mjeri “prelascima granice“ i “brojem noćenja“, ponuda “brojem ležajeva“ (kao da smo na Golom otoku!), profit je zabranjena riječ, a ideal poslovanja je “pozitivna nula“. U tom modelu se spominje promet, oko $7 milijardi, ali nigdje štete, gubitci i naravno profit. Kolika je zbilja zarada od pojedinca do države? Koliki je prihod proračunu od poreza? Koliko hrvatskih proizvoda nije prodano, jer je za Hrvatsku štetan uvoz loše hrane neograničen? Koliko je novca odlepršalo preko hrvatske granice? Kolike su indirektne štete? A što tek reći o pritiscima smanjenja, ili čak ukidanja, PDV-a u turizmu, koji omogućuje stranom vlasniku hotela legalno ne plaćati porez! 

 

Gubitci i štete

 

Štete od samog prisustva, a pogotovo ponašanja, posebnih socijalnih skupina, prostitutki, xxx, yyy, pijanaca, drogeraša, kockara, piromana i kriminalaca svih profila, je nemjerljiva. Zato je odabir kategorije gostiju inteligentnim modelom turizma, a ne „investicijama“ u hotele-rezervate, od presudne važnosti za opću sigurnost Hrvatske i uspješnost turizma.   

 

OBITELJSKI TURIZAM – Hrvatski autohtoni model

 

Odabir kategorije gostiju    

 

Iz gornjeg je lako zaključiti da je za Hrvatsku  najbolje orjentirati se na onu  kategoriju gostiju, koja zahtijeva minimum policijske pažnje i najmanje remeti red  i mir kakav zahtijevaju  tradicionalni hrvatski narodni običaji i moralni postulati hrvatske katoličke baštine. Više je nego jasno koja je to kategorija gostiju: obitelji s malom djecom!

Obitelji s malom djecom se: ne opijaju, ne drogiraju, ne kockaju.

Isto tako obitelji s malom djecom: ne podmeću požare, ne kradu automobile, ne donose i ne prenose spolne bolesti, ne bave se prostitucijom, ne banče do jutra u noćnim klubovima i barovima, te  ne pljačkaju banke. Zato je odabir kategorije gostiju inteligentnim modelom turizma-obiteljskim turizmom, a ne „investicijama“ u hotele-rezervate, od presudne važnosti za opću sigurnost Hrvatske i uspješnost turizma.  

 

I ono najvažnije: »manekeni« otvorene agresivne Sodome i Gomore su svakome vidljivi vrh “sante leda“ subverzivnog i planskog slabljenja do uništenja tradicionalnog morala Hrvatskoga Naroda, a time i ugroze opće i posebne sigurnosti te same opstojnosti Hrvatskoga Naroda i Hrvatske Države, a ne samo šteta hrvatskom turizmu i gospodarstvu.

 

Arhitektura novih turističkih gradova

 

Umjesto hotela, graditi gradske kuće, mali grad, u kojem vlasnici žive izvan sezone. Doktrina obiteljskog turizma sama po sebi čini izgradnju hotela besmislenom. Upravo suprotno od koncepcije hotelskog turizma, hotela-rezervata, primjerenog velikom kapitalu (izmu), hrvatski  prirodan izbor je arhitektura obiteljskih kuća, čak novih gradova, u tradicionalnom stilu, dakle od kamena, a u vlasništvu domaćih ljudi, malih poduzetnika. Unutarnjim uređenjem otvorenih prostora, takva arhitektura izvan sezone pretvara turistički dio kuće u životni prostor vlasnika, suprotno groblju praznih hotelskih soba. U takvom novom gradiću ili proširenju postojećeg, moraju se istovremeno graditi svi objekti nužni za život, uključujući crkvu, školu, bolnicu, športski rekreacijski centar/klub i mali convention center. 

 

EPILOG

 

Kolumbovo jaje (Kotač je davno otkriven)

Kada je Kolumbo tucnuojaje, svi su skočili: – TAKO bih i JA znao!

»Bi, ali nisi«!

 

Dva primjera »legalizacije kriminala«:

 

U pridobivanju stanovništva obećano je da će buduće kockarnice Atlantic City-a otvoriti »nova radna mjesta« i donijeti prosperitet cijelom području! Dogodilo se suprotno, kuće koje nisu prodane kockarnicama, postale su blizinom kockarnica (skoro) bezvrijedne, a »novim radnim mjestima« NI TRAGA! »Park droge« u Švicarskoj. Vjerujuči kako će »legalizacija droge« u dotičnom parku smanjiti kriminal, dogodilo se SUPROTNO! Drogaši iz CIJELOG SVIJETA su se skupljali u tom parku!

 

Zaključak

 

Rješenje svih problema sigurnosti, reda, (ne)kulture i čistoće je tako jednostavno! Kao Kolumbovo jaje! OBITELJSKI TURIZAM: razumna upotreba i održavanje  baštinjene infrastrukture i izgradnja nove, na zadovoljstvo i dobrobit domaćeg čovjeka. 

 

OBITELJSKI TURIZAM je moralno i etički najčišći, odgojno najbolji, a ujedno i daleko najprofitabilniji, jer po definiciji »ne upražnjava« ranije navedene najteže i najopasnije oblike društvenih devijacija i kriminala za koje je potreban »policajac na svakom uglu«!

 

Tomislav Nürnberger